Na mnogo mjesta u Kur’anu Allah subhaneh nas podučava, da nije bitno ko je kakvog porijekla, plemena i imovinskog stanja, a niti izgleda tijela. Allah vrednuje narode, svakog ponaosob, na osnovu  bogobojaznosti i dobrih dijela svakog pojedinca. Tako je bilo sa svakim narodom, pa i ovime, koji ni po čemu nije drugačiji u obavezama i zabranama koje je Allah subhaneh propisao. Pa su neki od njih bili prvaci 33u širenju islama, neki bili istaknuti alimi, neki su bili veliki vakifi, osnivajući čitave gradove po Bosni i šire. Neki su živote položili za odbranu islama kako na ovom prostoru tako i u dalekim prostranstvima Osmanskog carstva. Sjetimo se samo Ahmed Paše Džezzara, koji je porazio Napoleona u Akri 1799. godine,34 ili pak alima, koji je savjetovao halifu, Hasana Kafija Pruščaka čije je djelo prevedeno na brojne svjetske jezike, a koje imate priliku pročitati ovdje ukoliko niste pročitali ranije35

Samo u periodu od 1544. do 1612. godine, u Osmanskom carstvu bilo je 9 velikih vezira – sadri azami, iz Bosne i Hercegovine.36 Četiri vezira sa po tri, a čak 10 vezira sa po tri tuga.37, te isto tako 10 velikih admirala, te naposljetku 3 namjesnika sa titulom Bega.38U knjizi Znameniti Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini Bašagić je nabrojao 689 Južnih slavena koji su se istakli u historiji Osmanskog carstva.39Oni nisu oplemenili historiju Balkana samo osvajanjima, nego i brojnim drugim hajratima, kao što su kako gradnja džamija, tako i drugih objekata koji su bili od koristi muslimanima, a ponekad zasnivali čitave zajednice iz kojih će se vremenom razviti veliki gradovi.

Nažalost stanje u Bosni je takvo, da je puno onih koji su postali alergični na sam spomen Osmanlija, i islamske tradicije ovih prostora. Mnogi su prihvatili i parolu da „Turci nisu ništa bolji od Austro-Ugara“. Koja nezahvalnost! Gotovo nema grada u Bosni a da nije obogaćen vakufom, i to ne samo džamijom ili mesdžidom, nego i drugim objektima, koji su bili od egzistencijalne važnosti za stanovnike. Koliko je samo gradova koji čak nose naziv „Vakuf“40 u svom imenu.Kulen-Vakuf, Skender-Vakuf, Gornji Vakuf, Donji Vakuf   su čak nastali iz Vakufa.

Na primjeru Sarajeva, možda je i najlakše uočiti kako su gradovi nastajali i širili se na takav način. Isa beg Isaković je još prije pada Bosanskog kraljevstva sagradio dvor-saray po kome je grad dobio ime Sarajevo, da bi 1457. godine  sagradio džamiju koju je poklonio sultanu Mehmedu Fatihu, koja je po tome dobila naziv Careva džamija. Oba ova objekta, i džamija i saray, sagrađeni su prije 1462. godine kada je napisana vakufnama Gazi Isa-bega o osnivanju njegovih zadužbina, koja predstavlja prvi pisani dokument koji govori o graditeljskoj djelatnosti na ovim prostorima i najznačajniji je dokument za izučavanje nastanka Sarajeva.41. On je podigao han42 Kolobara na Baščaršiji, ćupriju , te izvijestan broj dućana. U sklopu njegovog vakufa bili su i mlinovi podignuti na Miljacki. Han, odnosno karavan saraj43 zajedno sa dućanima predstavljao je ekonomsku okosnicu novonastalog grada. A most je uvezao novi centar sa starim centrom grada oko Careve džamije.44

Za vrijeme Gazi Husrev-bega (prva polovina XVI stoljeća), Sarajevo iz kasabe45 u šeher.46 Period izgradnje njegovih zadužbina je najznačajniji period razvoja Sarajeva u Osmanskom periodu. Pored džamije koju projektuje arhitekt Adžem Esir Ali, Gazi Husrev-beg je podigao i medresu i uz nju biblioteku, više hanova, musafirhanu, hamam, bezistan, preko 200 dućana u sarajevskoj čaršiji, kao i brojne druge objekte. Do 1932. godine očuvalo se 202 objekta iz njegovog vakufa. Sama medresa – Kuršumlijja je u prvo vrijeme bila viša šerijatsko-pravna škola u koju su radi školovanja dolazile i kadije. Za nju je Antun Hangi napisao: ” Za nju je Antun Hangi napisao: „…Značaj Gazi Husrevbegove medrese kao najstarije visoke škole u zemlji je nesumnjivo najvažniji faktor u rješavanju problema ovog objekta. Činjenica je da je u Sarajevu postojala 1537, godine jedna visoka škola, kada u Zapadnoj Evropi postoji mali broj takvih škola.“47

Osim ova dva vakifa , postojali su i oni koji su iako imali manje vakufe, svakako doprinijeli kako izgledu Sarajeva, tako i olakšavanju životnih potreba muslimana, kao što je Rustam paša Opuković, te njegov brat, te brojni drugi pojedinci koji i dan danas učestvuju u širenju islama, a čija imena ne saznajemo. Da Allah primi od njih svih. A mi treba da se zapitamo, šta smo to mi pripremili za Sudji Dan.

Lista ostalih istaknutih vakifa i gradova koji su oplemenjeni njihovim hajratima:
Tuzla-Turali-beg;
Mostar-Karađoz-beg i Koski Mehmed-paša;
Tešanj-Ferhad,sin Skenderov;
Maglaj-Kalavun Jusuf-paša;
Nova Kasaba-Musa-paša,budimski vezir;
Banja Luka-Ferhad-paša Sokolović i Sofi Mehmed-paša;
Gradačac-kapetan Gradašćević:Osman,Murat i Husein;
Foča-Mehmed-paša Kukavica;
Mrkonjić-Grad-Kizlar-aga Mustafa;
Rogatica-Husejn-beg,sin Ilijas-bega;
Višegrad i Rudo-Kara Mustafa-paša;
Čajniče-Gazi Sinan-beg;
Gračanica-Ahmed-paša Budimlija;48

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada čovjek umre, prestaju mu se pisati dobra djela osim troje: trajna sadaka, znanje kojim se ljudi koriste i dobro dijete koje moli za njega!“ (Muslim)