Sud po Šerijatu je veliki ibadet, koji se upućuje jedino Allahu

Pitanje

1. Da li je sud onime što Allah nije objavio mali ili veliki širk, kako kaže Uzvišeni: “I On u Svojoj vlasti ne udružuje nikoga”?

2. Da li je suđenje ibadet, kao što je namaz, post, dova… u ovom ajetu: “Sud pripada samo Allahu, On je naredio da nikoga mimo Njega ne obožavate”?

Odgovor

Hvala Allahu, neka je salavat i selam na Allahovom poslaniku sallallahu 'alejhi ve sellem. A zatim:

Suđenje šerijatom Uzvišenog Allaha je obavezno usmjeriti jedino Uzvišenom Allahu, kao i druge ibadete. Došlo je u Pojašnjenju (Šerhu) Knjige tevhida od šejha Abdurrahima Es-Sulemija: “Tehakum (međusobno sporenje) i hukm (sud) su od ibadeta, i zato kaže Allah 'azze we dželle: ‘Sud pripada samo Allahu’ 1, pa je ograničio sud na Allaha 'azze we dželle, tako da nije nikome dopušteno da traži sud mimo Allahovog subhanehu we te'ala. Zato nakon toga kaže: ‘Naredio je da ne obožavate nikoga mimo Njega’ 2 To upućuje da je sud ibadet, pa ga je obaveza uputiti Allahu.” Završen citat.

Što se tiče suda onim što Allah nije objavio, nekada biva malim nevjerstvom (‘kufrun esgar’), a nekada velikim nevjerstvom (‘kufrun ekber’) koje izvodi iz vjere islama. Kaže Ibn Kajjim u Medaridžus-Salikin: “Ispravno je da sud onime što Allah nije objavio obuhvata obje vrste nevjerstva (kufra), i veliko i malo, prema stanju onoga koji sudi, jer ako smatra obaveznim sud onim što je Allah objavio u ovom slučaju, a odustane od njega iz neposlušnosti, uz njegovo priznanje da zaslužuje kaznu, to je onda malo nevjerstvo (‘kufrun esgar’), a ako smatra da nije obavezno i da ima pravo izbora u tome uz njegovo čvrsto ubjeđenje da je to Allahov propis, onda je ovo veliko nevjerstvo (‘kufrun ekber’), dok ako ga ne poznaje i pogriješi, onda je njegov propis propis onih koji nesvjesno pogriješe.” Završen citat.

  1. Jusuf, 40.

  2. Jusuf, 40.