Homoseksualizam i lezbejstvo se danas na zapadu smatraju ”alternativnim načinima života”, ”prirodnim”,  i dok su nekad u međunarodnim krugovima psihologa smatrali ovu pojavu psihološkom bolešću danas su je uklonili sa te liste i na njezino mjesto stavili homofobiju (osjećaj odbojnosti prema homoseksualizmu). Ovakvo stanje je svakako dovelo do toga da islam i muslimane smatraju netolerantnim s obzirom da se islam žestoko protivi ovoj pojavi. Oni koji propagiraju toleranciju prema homoseksualcima temelje svoje stavove na pretpostavci da je homoseksualizam prirodna biološka pojava a ne nešto nastalo pod uticajem društva.

  1. Rano protivljenje homoseksualizmu je bilo utemeljeno na govoru da ova pojava nije prirodna. Sodomija ne dovodi do nastanka djece, a razmnožavanje logično treba da dolazi nakon spolnog odnosa. ”Majka priroda nas nije stvorila takve”, – govorili su.
    Da bi se odbranili od ovakvog govora homoseksualci su pretražili čitavu planetu tražeći  primjere navodnog homoseksualizma u životinjskom svijetu. Pronašli su primjerke mužjaka egzotičnih riba uz obalu Japana koji su imitirali ponašanje ženki kako bi spriječili druge mužjake da se razmnožavaju sa njihovim ženkama, ili rijetke primjerke leptira na ostrvu uz obalu Afrike gdje mužjaci pokazuju ponašanje koje priliči ženki u toku sezone razmnožavanja. Ali, ako ćemo već koristiti primjere iz životinjskog svijeta u Sjevernoj Americi postoji vrsta pauka čija je ženka mnogo veća od mužjaka i koja nakon parenja uvjek pojede svoga partnera.
  1. Osamdesetih godina tvrdilo se da na čovječijem mozgu postoji jedna žlijezda koja je mala kod žena a velika kod muškaraca, a za koju su govorili da je takođe mala i kod homoseksualaca. Međutim iako su mnogi povjerovali u ovu tvrdnju, naučnici su ubrzo dokazali da to nije tako. Nakon što izvršili određeni broj otvorenih operacija na mozgu, na tjelima ljudi s čiju su seksualnu orijentaciju saznali prije njhove smrti dokazali su da smanjenje te žlijezde nije prirodna pojava nego da se ljudi rađaju sa žlijezdama normalne veličine ali da se ta žlijezda najvjerovatnije smanjuje kod homeksualaca zbog pretjerane izloženosti neprirodnom načinu života.
  2. U današnjem vremenu genetika je postala najkorišteniji argument zagovornika homoseksualizma. 1993. godine Dean Hamer istražitelj pri NCI-u (National Cancer Institute) je izjavio da je otkrio ”prvi konkretan dokaz o postojanju gej gena”. Homoseksualstvo se navodno prenosilo na X hromosomu od majke. Hamerovo otkriće je bilo objavljeno u prestižnom magazinu ”Science” čime je pretvorilo Hamera iz nepoznate sive ličnosti u svijetski poznatu ličnost, što ga je navelo da napiše svoje memoare. Kasnije je svijedočio na Vrhovnom sudu u Koloradu u korist tužilaštva radi kažnjavanja povornika anti-gej propagande gdje su na kraju i dobili ovaj slučaj zbog njegovog statusa u javnosti. Kada su određeni istraživači pokušali da ponove njegovo istraživanje, na Univerzitetu u Zapadnom Ontariu nisu uspjeli da pronađu ama baš nikakvu povezanost između X hromosoma i seksualne orijentacije koju je Hamer spomenuo, šta više, saznalo se da je Hamerovo istraživanje sprovedeno bez kontrolne grupe koja je jedan od temeljnih principa naučnog istraživanja.
    Takođe, u junu 1994. godine Hamerova asistentica koja mu je pomagala pri ovom istraživanju je priznala na sudu u Čikagu da je selektivno podnosila svoje izvještaje u toku istraživanja. Nakon ovoga je smijenjena sa pozicije pri institutu ali joj je uprkos svemu Državni Zdravstveni Institut ubrzo dao novu poziciju u drugoj labaratoriji. Iako to nije direktno spomenuo pri istraživanju ili u svojim memoarima Hamer je kasnije na svome predavanju priznao da je i on sam homoseksualac.
  1. Treba navesti da islam, u svom krajnjem obliku, nije prvi koji je uveo zakone koji se tiču homoseksualaca. Spisi iz Starog zavjeta su prepuni jasnih osuda takve prakse.
  2. Poslijedice AIDS-a su dovoljne da bi se dokazalo da je homoseksualizam zao i štetan za društvo. Prvo širenje AIDS-a je upravo bilo među homoseksualcima dok se tek kasnije proširilo među heteroseksualce i navodne biseksualce preko transfuzije krvi ili intravenozne konzumacije narkotika ili pak seksualnih odnosa. Širenje ove bolesti traje i dan danas.
  3. Islam posmatra homoseksualizam kao stvar izbora, a ne nešto s čime je čovjek rođen. Nezamislivo je da je Allah stvorio homoseksualce a da je to zatim proglasio grijehom i propisao kaznu za to i na ovom i na budućem svijetu. Ovakva tvrdnja je jednaka tvrdnji da je Allah nepravedan.
    Postoje razni prirodni i neprirodni nagoni  kod ljudskih bića, od preljube do silovanja, od nekrofilije do seksualnog odnosa sa životinjama. Ovakvi nagoni mogu biti rezultat džinskog navođenja, uticaja medija i propagande pa čak i ljudskog navraćanja ili direktnog kontakta. Sodomija je postala učestala praksa u vremenu Allahovog poslanika Luta Alejhi Selam koji je živio u Sodomi u Palestini. Nakon što je njegov narod odbio njegove savjete da napuste ovu zlu praksu, Allah je uništio njihov grad. U Kur'anu se ta kazna opisuje ovako:

    فَلَمَّا جَآءَ أَمْرُنَا جَعَلْنَا عَٰلِيَهَا سَافِلَهَا وَأَمْطَرْنَا عَلَيْهَا حِجَارَةً مِّن سِجِّيلٍ مَّنضُودٍ ٨٢

    82 I kada pade naredba Naša, Mi sve prevrnusmo, ono što je bilo gore – bî dolje, i na njih spustismo kao kišu grumenje od pečena blata, koje je neprekidno sipalo,

    Hud, 82

    Ljudska bića nisu poput robota koji posjeduju isprogramirano ponašanje. Ljudi biraju svoje postupke, i Allahu će odgovarati za svoje izbore. Da su homoseksualci rezultat genetičke sudbine bilo bi nepravedno da ih Allah smatra griješnicima i da kažnjava one koji to praktikuju. U današnjem vremenu postoje naučnici koji tvrde da je i nekontrolisani nagon za ubistvom stvar gentskog sastava čovjeka. Prihvatanje ovakvog mišljenja bi značilo da trebamo da to uzmemo kao izgovor za ubice i da tolerišemo ubistvo.

  1. Islam nalaže roditeljima da razdvajaju djecu u postelji, odnosno da djeca trebaju da spavaju u različitim krevetima još od rane mladosti kako bi se spriječila seksualna iskustva koja mogu proizaći iz dječije radoznalosti i eksperimentisanja. Takva ponašanja mogu biti podstaknuta medijima, kontaktima u školi ili od strane nekih odraslih osoba. Takođe, islam kroz svoje propise strogo postiče na razlikovanje između muškaraca i žena.

Allahov Poslanik Muhammed Sallallahu Alejhi ve Sellem je prokleo muškarce koji oponašaju žene i žene koje oponašaju muškarce. Ebu Hurejre radijellahu 'anhu kaže: ” Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je prokleo muškarce koji oblače žensku odjeću i žene koje oblače mušku odjeću” (Ebu Davud, Ibn Madže)