Kaže Ibnu-l-Kajjim rahimehullah:

“Neće rob uzeti ono što mu je zabranjeno osim sa dvije strane:

Prva: Ružno mišljenje o svome Gospodaru – ako bi Mu se pokorio i dao prednost, On mu ne bi podario od Sebe dobro koje je halal.

Druga: Da rob zna prethodno, i da zna da onaj ko ostavi nešto radi Allaha, On će mu to nadomjestiti boljim. Međutim, njegova strast nadvlada njegovo strpljenje, pohota njegov razum.

Prvi zgriješi iz slabosti svog znanja, a drugi iz slabosti razuma i manjka sabura.

Rekao je Jahja ibn Mu’az rahimehullah: ‘Kome Allah usredotoči njegovo srce u dovi, neće mu je odbiti.’

Kažem (tj.Ibnu-l-Kajjim): ‘Kada se njegovo srce usredotoči, iskrena bude bila njegova potreba i traženje, ojača njegova nada – gotovo da nikad neće biti odbijena njegova dova.”
3