Pitanje:

Ako čovjek ne obezbjeđuje svojoj ženi opskrbu – jer ne radi niti zarađuje imetak zbog vlastite lijenosti – da li je dozvoljeno u ovom slučaju da se žena sustegne od spolnog odnosa s mužem? Jer, glavna obaveza muža je da donese nafaku svojoj ženi, za što zauzvrat ima pravo na (spolno) naslađivanje s njom. I polazeći od toga, ako se žena sustegne od polnog odnosa i odbije muža da prenoći s njom – time ona poništava svoje pravo na opskrbu. Da li je dozvoljen ovaj postupak koji je suprotan ustaljenom ponašanju, dakle, da se žena sustegne od spolnog općenja kada se muž sustegne od donošenja nafake svojoj ženi? Znam da žena ima pravo da traži razvod kada joj muž ne donosi nafaku. Međutim, umjesto da se pristupi ovom zadnjem koraku (tj.razvodu), zar nije ovo rješenje bolje i manje štetno, dakle da se žena sustegne od spolnog akta sa mužem prije nego zatraži razvod, a kako bi to mužu bila prilika za promjenu prije razvoda?

Odgovor:

Hvala pripada Allahu, salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu i sve ashabe.

Obaveza muža je da obezbjedi opskrbu svojoj ženi onako kako je ustaljeno u običaju naroda, a zbog riječi Uzvišenog:

ٱلرِّجَالُ قَوَّٰمُونَ عَلَى ٱلنِّسَآءِ بِمَا فَضَّلَ ٱللَّهُ بَعْضَهُمْ عَلَىٰ بَعْضٍ وَبِمَآ أَنفَقُوا۟ مِنْ أَمْوَٰلِهِمْ فَٱلصَّٰلِحَٰتُ قَٰنِتَٰتٌ حَٰفِظَٰتٌ لِّلْغَيْبِ بِمَا حَفِظَ ٱللَّهُ وَٱلَّٰتِى تَخَافُونَ نُشُوزَهُنَّ فَعِظُوهُنَّ وَٱهْجُرُوهُنَّ فِى ٱلْمَضَاجِعِ وَٱضْرِبُوهُنَّ فَإِنْ أَطَعْنَكُمْ فَلَا تَبْغُوا۟ عَلَيْهِنَّ سَبِيلًا إِنَّ ٱللَّهَ كَانَ عَلِيًّا كَبِيرًا ٣٤

34 Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti. A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; a kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! – Allah je, zaista, uzvišen i velik!

En-Nisa', 34

لِيُنفِقْ ذُو سَعَةٍ مِّن سَعَتِهِۦ وَمَن قُدِرَ عَلَيْهِ رِزْقُهُۥ فَلْيُنفِقْ مِمَّآ ءَاتَىٰهُ ٱللَّهُ لَا يُكَلِّفُ ٱللَّهُ نَفْسًا إِلَّا مَآ ءَاتَىٰهَا سَيَجْعَلُ ٱللَّهُ بَعْدَ عُسْرٍ يُسْرًا ٧

7 Neka imućan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici – prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikoga ne zadužuje više nego što mu je dao; Allah će, sigurno, poslije tegobe, last dati.

Et-Talak, 7

Došlo je u hadisu od Mu'avije El-Kušejrija radijellahu 'anhu koji kaže: „Rekao sam: O Allahov Poslaniče, šta je pravo žene jednog od nas. Reče: Da je nahraniš kada jedeš, da je obučeš kada i sebe odjeneš, da je ne udaraš u lice, ne ružiš, i ne podižeš glas osim u kući.“ 1

Ako čovjek prestane da obezbjeđuje opskrbu svojoj ženi, onda ona ima pravo da se rastavi od čovjeka ili da sabura sa njime. Ako odabere da se strpi sa svojim mužem, pa nadati se da će muž promijeniti ako se suzdržavao od udjeljivanja iz škrtosti i pohlepe, ili da će se promijeniti njegovo stanje u blagostanje u dogledno vrijeme ako ga je pogodila neimaština. A dok god traje prvobitno stanje, ona nije obavezna da mu omogući da s njome uživa u intimnom odnosu.

Rekao je Eš-Širazi rahimehullah, šafijski učenjak: „Ako žena odabere ostanak u braku nakon što se muž našao u stanju da joj ne može obezbjediti propisanu opskrbu, onda nije dužna da mu omogući da s njome uživa u intimnom odnosu, a ima pravo da izađe iz njegove kuće, jer se uzima da je pravo na intimni odnos zauzvrat opskrbe koju muž donosi, pa shodno tome, spolni odnos joj nije obavezan kada ne postoji obezbjeđenje potrebne opskrbe.“ 2

Rekao je El-Behuti rahimehullah: „Žena ima pravo da ostane kod muža u braku i da se sustegne od njega (tj.intimnog odnosa) jer nije dužna mu omogućiti (spolni odnos), niti da boravi u njegovoj kući. Na njemu je (u ovom slučaju) da je ne računa u svakodnevnoj opskrbi…“ 3

Ovo spomenuto su propisi, a mi se želimo osvrnuti na stanovište supruge da je njezino suzdržavanje od spolnog odnosa sa mužem u svrhu njegovog popravljanja ili poboljšanja njegovog cjelokupnog ponašanja, i na slično tome od načina popravljanja i poboljšanja nečijeg stanja. Ovdje se treba razmotriti stanje muža i njegov ahlak, jer ponekad ovakvo postupanje supruge izazove štetu iako se očekuje da će iza toga doći do koristi. Zaista neke ljude ovakvo postupanje žene dovede do toga da galami u raspravi, da se inati i srdi na ženu, čak da ova stvar ode preko toga i zaboravi da je on taj koji je zapostavio njezino pravo. Koliko god žena htjela da popravi stanje muža, moguće je da ovo postupanje supruge odvede gotovo do toga da se sva porodica uruši. Zato oprezno, i opet oprezna budi, o Allahova robinjo, da ne bi time povećala jaz između sebe i svog muža, iako želiš time njegovo popravljanje. Motri na stanje svog muža i na ono što smatraš da će ga popraviti. Iako si u pravu u ovom slučaju, ipak budi mudra i razborita u korištenju tog svog prava, i isto pravo postavi na pravo mjesto.

A Allah najbolje zna.