Šejh Muhammed ibn Salih El-Munedždžid

Bilježi imam El-Hakim rahimehullah  u djelu El-Mustedrek svojim lancem prenosilaca do Enesa ibn Malika radijellahu 'anhu  da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem: ‘Doći će ljudima vrijeme kada će se okupljati u halke u svojim mesdžidima a njihova briga neće biti ništa drugo osim dunjaluk. Allah nema potrebe za takvima, pa nemojte sa njima sjediti.’“ 11

Ovaj hadis svojim tekstom kazuje o pokuđenosti ove prezrene radnje, jer nije naređena gradnja džamija/mesdžida radi gore spomenutih radnji, nego je naređeno da se podižu da bi se održavale kroz zikr Allaha i obavljanje propisanih namaza, činjenje pokornosti, i izvršavanje drugih radnji kojima se približava Allahu, poput i’tikafa, raznih vrsta zikra kao što je halka Kur’ana, ili halka izučavanja šerijatskog znanja.

 

S druge strane, došli su hadisi koji naređuju da se ponavljaju riječi ezana poslije mujezina, određuju to kao pohvalnu i lijepu radnju, dakle, pokazuju i upućuju na ispravan postupak prilikom slušanja ezana. Ovoga su uskraćeni ljudi koji razgovaraju u džamiji, i sami ne znaju koliko ih nagrada mimoilazi, i koliko ih čeka obračuna i kazne  za to – pa kakva oni srca nose?! Čuju spominjanje Allaha  a zatim se od toga okreću, ne ostavi (ezan) traga u njihovim srcima pa da se poboje i to ih pobudi da šute (pri ezanu).

Od tih hadisa je i hadis kojeg bilježi imam Muslim rahimehullah  sa svojim lancem prenosilaca do ‘Amra ibnu-l-‘Asa radijellahu 'anhu da je čuo Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem da kaže: „Kada čujete mujezina govorite isto što on govori a zatim donesite salavat na mene – zaista Allah donese deset salavata na onoga ko donosi salavat na mene – a zatim tražite za mene El-Vesileh, a  to je stepen u Džennetu koji ne pripada osim samo jednom od Allahovih robova, a nadam se da ću ja biti taj. Ko bude za mene tražio El-Vesileh, biće mu omogućen šefa’at.“ 12

Što se tiče nazivanja selama i rukovanja – nema smetnje da se to čini jer su to djela pokornosti i ne postoji kontradiktornost između toga i odazivanje mujezinu, tj. može čovjek da odgovori na selam i rukuje se a ujedno ponavlja za mujezinom.

 

Trebalo bi da musliman bude oprezan da čini bilo šta čime se uznemiravaju oni koji održavaju 13 mesdžid, a to uznemiravanje može biti ometanjem (svojim glasom) učača Kur’ana, ili klanjača ili onoga ko zikri Allahu u mesdžidu.

Od ružnih je djela ometanje prisutnih u džamiji sa pričom o stvarima dunjaluka, jer takav govor ih sigurno ometa i zaokuplja od izvršenja određenih djela pokornosti Allahu na ispravan način. Ometanje drugoga u džamiji je zabranjeno pa makar bilo time da se glasno uči Kur’an – pa kako je tek onda kada se ometa na drugi način?!

Bilježi En-Nesai, Ahmed ibn Šu’ajb rahimehullah, u Es-Sunenu-l-kubra pod naslovom: ‘Spomen Vjerovjesnikovog sallallahu 'alejhi ve sellem  govora: ‘Neka ne nadglašava jedan od vas drugog učenjem Kur’ana’, pa navodi svojim senedom do Ebu Hazima Et-Temmara rahimehullah  do El-Bejadija radijellahu 'anhu  „da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem  izašao među ljude, a oni su klanjali i povisili svoje glasove učenjem (Kur’ana), pa je rekao: ‘Zaista klanjač doziva svoga Gospodara, pa neka gleda čime Ga doziva, i neka niko od vas ne nadglašava drugoga učenjem Kur’ana’.“ 14

 

Prenosi se od Ibn Muhajriza rahimehullah da je rekao: „Govor  u mesdžidu je besposlica osim govora klanjača, ili onoga ko spominje svoga Gospodara, ili pita za neki hajr, ili daje neko dobro.“ 15

A Allah najbolje zna.

I neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu i sve njegove ashabe.

 

Prijevod sa:

https://islamqa.info/ar/4448