Od hadisa koji poklanjaju brigu ulozi životinje su:

Prenosi se od Ebu Hurejre radijellahu 'anhu da je rekao: „Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je vidio magarca koji je bio žigosan na licu pa je rekao: „Allah prokleo onoga ko je ovo učinio.“ Zatim je zabranio žigosanje i udaranje u lice.“ 1

  1. Prenosi se od Abdullaha ibn Dža'fera radijellahu 'anhu da je rekao: „ Ušao je Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem u jednu od bašči ensarija radi neke potrebe, kad ono tamo kamila. Pošto je kamila ugledala Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem došla je i kleknula kod Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem , te zasuziše oči te kamile, pa reče Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem : „ko je vlasnik ove kamile? “ potom dođe neki mladić ensarija, pa mu reče Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem : zar se ne bojiš Allaha u pogledu ove životinje koju ti je Allah dao u vlasništvo? Zaista se ona meni žali da je izgladnjujes i preumaraš.“ 2

 

  1. „Kada putujete po plodnoj zemlji, dajte kamili njezin udio od te zemlje, a kada putujete preko beskišne i neplodne zemlje, onda je potjerajte i ubrzajte njezin hod.“ 3

 

  1. „Allah je propisao dobročinstvo u svemu. Pa kada ubijate učinite to na najljepši način, kada koljete, izvršite to na najljepši način, neka jedan od vas naoštri svoju oštricu, i neka opusti životinju koju kolje.“ 4

 

  1. Prenosi se od ‘Abdullaha ibn ‘Abbasa radijellahu 'anhuma da je rekao: „Prošao je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem pored čovjeka koji je stavio svoju nogu na vrat ovce, pa tako oštri nož, a ona ga prati pogledom. Pa mu reče Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem : „Je li to hoćeš da je usmrtiš dva puta?! Trebao si naoštrit nož prije nego si je povalio.“ 5

 

  1. Od Mu'avije ibn Kurreh a on od svoga oca radijellahu 'anhu prenosi da je rekao: Kazao je neki čovjek: o Allahov Poslaniče, zaista ja zakoljem ovcu pa joj milost u tome ispoljim. On reče sallallahu 'alejhi ve sellem : „I ovca, kada joj se smiluješ, Allah će se tebi smilovati.“ 6

 

  1. Od Ebu Umamete radijellahu 'anhu da je rekao Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem : „Ko se smiluje pa makar pri klanju vrapca, Allah će mu se smilovati na Sudnjem danu.“ 7

 

  1. Od Abdullaha ibn Mes'uda radijellahu 'anhu da je rekao: „Bili smo na putu sa Allahovim Poslanikom sallallahu 'alejhi ve sellem , pa se on hitro udalji radi neke potrebe, a mi ugledasmo malehnu crvenu pticu sa dva mladunčeta. Uzesmo njezina dva ptičića, pa ona dođe i poče lepršati svojim krilima. Onda dođe Vjerovjesnik i reče: „Koje zadao bol ovoj ptici oduzevši njezino mladunče? Vratite joj njezino mladunče!“ 8

Od predaja koje govore o blagom postupanju sa životinjama je i ona koju prenosi El-Musejjeb ibn Darim rahimehullah koji veli: „Vidio sam Omera ibnu-l-Hattaba radijellahu 'anhu da je udario kamilara i rekao mu: „Zašto stavljaš na svoju kamilu da nosi ono za što nema snage?“ 9

Omer radijellahu 'anhu je ugledao nekog čovjeka kako oštri sječivo i uzima svoju ovcu da je zakolje. Pa ga je Omer radijellahu 'anhu udario štitom i rekao: „Ne imao ti majku svoju, povedi je ka smrti na lijep način!“

Ugledao je Ibn Omer radijellahu 'anhuma čuvara stoke na ružnom (neplodnom) mjestu, a onda je primjetio mjesto bolje od toga, pa je rekao čobaninu: „Teško tebi o pastiru, premjesti ih drugdje. Zaista sam čuo Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem da kaže: „Svaki je pastir odgovoran za svoje stado.““

Rekao je Ibrahim ibn Sa'd rahimehullah : „Došao sam kod Salih ibn Kejsana rahimehullah u njegovu kuću, a on je lomio (hljeb) svojoj mački i hranio je, a zatim je mrvio (hljeb) svojim golubovima, – ili golubu, – i hranio ga.

Ebu Ishak Eš-Širazi rahimehullah je prolazio nekim putem sa nekoliko svojih prijatelja, pa mu se ispriječio pas te ga otjera njegov prijatelj, pa mu to zabrani šejh Eš-Širazi rahimehullah rekavši: „Zar ne znaš da je put zajednički i nama i njemu?“

Zbog mnoštva (hadiskih) tekstova i predaja koje su došle u pogledu prava životinja, te značaja ove teme o kojoj je ulema mnogo govorila, isti su žestoko osporavali da se proglase ništavnim prava životinja i da se prema tome olahko odnosi. Od takvih prvaka među ulemom je i Ibn Muflih El-Hanbeli rahimehullah koji je u svojoj knjizi El-Adabu-š-šer'ijjeh sastavio poglavlje naslovivši ga „Pokuđenost oduljivanja u stajanju stoke koja se jaše ili nosi teret preko njezine potrebe“, a zatim je naveo govor El-Hattabija rahimehullah : „Neka ulema je smatrala pohvalnim da, kada se dođe kući, jahač ne objeduje prije nego li položi jahaćoj životinji.“ Drugi su izrecitovali stihove u značenju poput sljedećeg:

„Pravo leđa je da počneš sa njezinom potrebom

Ne hrani gosta dok ne položiš pred kobilom.“

Rekao El-Munziri rahimehullah u svom djelu Et-Tergibu ve-t-terhib: Poglavlje o zastrašivanju (onoga) ko se iživljava nad životinjama, i onoga ko ubije životinju badava, ne radi jela, te šta je došlo u vezi naredbe o izvršenju ubistva i klanja (životinje) na najljepši način. Zatim je naveo (hadiske) tekstove u vezi toga.

Upitan je imam El-Kabsi rahimehullah, – a on je od prvaka malikijskih učenjaka, – o čovjeku koji želi da zakolje ovna pa naumi od mjesta razdjeljka dlake, sa obje strane vilice, pa oguli kožu od toga mjesta dok ne dođe do grkljana i onda zakolje? Pa je odgovorio da je obaveza počiniocu tog bolnog čina da to ne radi kada pristupi ovnu.

Rekao je El-Mer'i El-Hanbeli rahimehullah : „Na vlasniku životinje je obaveza da je hrani i poji, a ako se od toga sustegne biće prisiljen, pa ako odbije, ili bude nemoćan (da je izdržava) biće prisiljen da je proda ili iznajmi, ili zakolje ako je od stoke čije se meso jede. Haram je proklinjati živinu, tovariti je preteškim (stvarima), musti ako muža šteti djetetu, udarati i žigosati u lice, te klati ako se njezino meso ne jede.“

Spomenuli su neki šerijatski pravnici da ako slijepa mačka pribjegne kući neke osobe, onda njezino izdržavanje postaje obavezno njemu, jer ona nije u stanju da sama ode.

Rekao je Ibnu-s-Subki rahimehullah o uposlenicima pošte: „Obaveza je na svakom poštaru da ne zamara svoju kobilu, već da je goni prema njezinoj snazi. Zaista je učestalo (kod poštara) galopiranje konjima na njima uznemiravajući način, tj. upropaste se konji ispod takvih jahača.“

Es-Subki rahimehullah je takođe u vezi zidara koji zidaju glinom rekao: „Njegova je obaveza da ne zida (glinom) na nekom mjestu prije nego li ga provjeri: da li u njemu ima neka od životinja ili ne. I zaista vidiš da mnogi među zidarima požuruju da postave (pečenu) glinu na zid, a možda slučajno time ubije ono što nije dozvoljeno ubiti, osim radi jela, poput vrapca i slično. Dakle, ubije ga sazidavanjem i uklapanjem u glinu, te iznevjeri emanet prema Allahu Uzvišenom sa strane ubistva te životinje.“

Rekao je pri spomenu konjušara: „Njegova je obaveza da ga iskreno timari, čisti krmu, i ispunjava emanet u tome, jer hajvan nema moć govora kojim bi se na njega požalio, osim da se žali Allahu.“

Iz djela: Četrdeset hadisa o odgoju i menhedžu, Šejh Abdul'aziz Es-Sedhan