By Zakonodavac subhanehu we te'ala je propisao suprotstavljanje sljedbenicima paganstva u ovoj osobini, kao što je u sljedećem ajetu:
وَمِنَ ٱلنَّاسِ مَن يَتَّخِذُ مِن دُونِ ٱللَّهِ أَندَادًا يُحِبُّونَهُمْ كَحُبِّ ٱللَّهِ وَٱلَّذِينَ ءَامَنُوٓا۟ أَشَدُّ حُبًّا لِّلَّهِ وَلَوْ يَرَى ٱلَّذِينَ ظَلَمُوٓا۟ إِذْ يَرَوْنَ ٱلْعَذَابَ أَنَّ ٱلْقُوَّةَ لِلَّهِ جَمِيعًا وَأَنَّ ٱللَّهَ شَدِيدُ ٱلْعَذَابِ ١٦٥
165 Ima ljudi koji su umjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha. A da znaju mnogobošci da će onda kada dožive patnju – svu moć samo Allah imati i da će Allah strahovito kažnjavati –
El-Bekare, 165
Kada Uzvišeni subhanehu we te'ala u ovom ajetu osporava ovima koji vole ‘endade – one koje izjednačuju sa Allahom’ koliko se Allah voli – pa kako sa onima čije vanjštinsko djelo ukazuje na nepostojanje ljubavi prema spominjanju Allaha, koji zapravo bježe od toga, i raduju se kada se spomenu božanstva mimo Allaha.
Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem se takođe suprotstavio sljedbenicima džahilijeta u ovom svojstvu, kada je jasno naznačio najvažnije stubove i uzroke koji vode okusu slasti imana u srcu kazavši: „Kod koga budu bile tri stvari naći će slast imana: da mu Allah i Njegov Poslanik budu voljeniji od svega mimo Allaha i Poslanika….“ 1
Rekao je Ibnu-l-Kajjim rahimehullah govoreći o znaku ove ljubavi: „Ovdje spomenuta ljubav je ona koja potakne na davanje prednosti istini nad bilo čime drugim, tj. zbog poptunosti i snage (te ljubavi); ona podrazumjeva da osoba koja voli ostavi radi istine sve mimo same istine…“ 2
Shodno prethodnome, nalazimo kod nekih ljudi prilikom poziva njima da prečiste svoje ispoljavanje jednoće Allahu, da to bude iskreno obraćanje samo Allahu, i poništenje svih širkijata u kojima se nalaze – vidimo da njihov stav na ovaj poziv biva grčenje srca, odbijanje i okretanje, dočim se raduju kada ih neko poziva na veličanje kumira, kaburova, evlija i šejhova, jer se njihove strasti podudaraju sa ovim zabludama.
Kaže Ibnu-l-Kajjim rahimehullah: „Svjedočili smo i mi i drugi mnogo puta kod razmaženih džehmijskih učenika i novotara da, kada čuju nešto od ajeta i hadisa gdje se spominju Allahova svojstva, a što negira njihovu novotariju – vidio sam ih da se od toga okreću, kao da su divlji preplašeni magarci koji bježe pred lavovima. Tada bi njihov mekoputanac rekao: ‘zatvorite ova vrata od nas, i otvorite nešto mimo ovoga'…“ 3
Dakle, stanje ovih zalutalih je kontra stanju vjernika o kojima Uzvišeni kaže:
وَإِذَا مَآ أُنزِلَتْ سُورَةٌ فَمِنْهُم مَّن يَقُولُ أَيُّكُمْ زَادَتْهُ هَٰذِهِۦٓ إِيمَٰنًا فَأَمَّا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ فَزَادَتْهُمْ إِيمَٰنًا وَهُمْ يَسْتَبْشِرُونَ ١٢٤
124 A kad bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: "Kome je od vas ova učvrstila vjerovanje?" Što se tiče vjernika, njima je učvrstila vjerovanje, i oni se raduju;
Et-Tewbe, 124
Rekao je Ibnu-l-Kajjim rahimehullah: „Kada želiš da znaš suštinu nečijeg stanja, pogledaj u lica tih ljudi i njihova fiziognomska svojstva prilikom slušanja ajeta i hadisa o Allahovim osobinama. Doista se sljedbenicima imana povećava njihovo vjerovanje, radost i sreća kad god slušaju ajete Objave, dočim se onima u čijim je srcima bolest povećava duhovna prljavština na postojeće sumnje i nevjerovanje.“4
I na kraju, zaista se ova osobina pojavljuje mnogo puta među ljudima – često kada zakuca na sluh onih kojima se upućuje savjet, ili ih se napominje na Allaha na javnim mjestima, ili posebnim prigodama, tamo gdje ih obuhvati zabava, ludost i ogovaranje, pa ih ponese odbojnost prema napominjanju na Allaha, a od Allaha tražimo pomoć.
