Kaže Ibnu-l-Kajjim rahimehullah:
„Osnove svakog griješenja, i velikih i malih grijeha, su tri: vezivanje srca za nekoga mimo Allaha, pokornost snazi srdžbe, te poslušnost strastvenoj snazi, tj. ove osnove su širk, nepravda i razvrat.

Vrhunac vezivanja za nekoga mimo Allaha je širk, i da se zagovara uz Allaha drugi bog. Krajnji cilj pokornosti snazi srdžbe je ubistvo, a konačna svrha poslušnosti strastvenoj moći je blud. Zbog toga je Allah zajedno spomenuo ovo troje u Svojim riječima:

وَٱلَّذِينَ لَا يَدْعُونَ مَعَ ٱللَّهِ إِلَٰهًا ءَاخَرَ وَلَا يَقْتُلُونَ ٱلنَّفْسَ ٱلَّتِى حَرَّمَ ٱللَّهُ إِلَّا بِٱلْحَقِّ وَلَا يَزْنُونَ وَمَن يَفْعَلْ ذَٰلِكَ يَلْقَ أَثَامًا ٦٨

68 i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; – a ko to radi, iskusiće kaznu,

El-Furkan, 68

Osobina ovih triju grijeha je da međusobno poziva jedno ka drugom; širk zove ka nepravdi i razvratu, kao što iskrenost (u obožavanju Allaha) i tevhid – ispoljavanje Allahove jednoće odagnava nepravdu i razvrat od iskrene osobe. Rekao je Uzvišeni:

وَلَقَدْ هَمَّتْ بِهِۦ وَهَمَّ بِهَا لَوْلَآ أَن رَّءَا بُرْهَٰنَ رَبِّهِۦ كَذَٰلِكَ لِنَصْرِفَ عَنْهُ ٱلسُّوٓءَ وَٱلْفَحْشَآءَ إِنَّهُۥ مِنْ عِبَادِنَا ٱلْمُخْلَصِينَ ٢٤

24 I ona je bila poželjela njega, a i on bi nju poželio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao – tako bî, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš iskreni rob.

Jusuf, 24


Zlo (spomenuto u ajetu) je ‘išk – luda zaljubljenost, a razvrat (el-fahša) je blud.

Isto tako, nepravda vodi ka širku i razvratu, jer je širk ustvari najveća nepravda, kao što je najpravednija pravda tevhid – očitovanje jednoće Allahu.

Dakle, pravda je sudrug tevhida, a nepravda je bliski prijatelj širka. Otuda Allah oba primjera skupa spominje.
Što se tiče prvog, to je u riječima Uzvišenog:

شَهِدَ ٱللَّهُ أَنَّهُۥ لَآ إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ وَٱلْمَلَٰٓئِكَةُ وَأُو۟لُوا۟ ٱلْعِلْمِ قَآئِمًۢا بِٱلْقِسْطِ لَآ إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ ٱلْعَزِيزُ ٱلْحَكِيمُ ١٨

18 Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega – a i meleki i učeni – i da On postupa pravedno. – Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!

Alu-Imran, 18


Što se tiče drugog, to je u ajetu:

وَإِذْ قَالَ لُقْمَٰنُ لِٱبْنِهِۦ وَهُوَ يَعِظُهُۥ يَٰبُنَىَّ لَا تُشْرِكْ بِٱللَّهِ إِنَّ ٱلشِّرْكَ لَظُلْمٌ عَظِيمٌ ١٣

13 Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: "O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda."

Luqman, 13

Razvrat upućuje na širk i nepravdu, posebno kada ojača želja za njime a ne može da se ostvari osim nekom vrstom nepravde i potpomaganja sihrom i šejtanom. Uzvišeni je spojio između bluda i širka u Svom govoru:

ٱلزَّانِى لَا يَنكِحُ إِلَّا زَانِيَةً أَوْ مُشْرِكَةً وَٱلزَّانِيَةُ لَا يَنكِحُهَآ إِلَّا زَانٍ أَوْ مُشْرِكٌ وَحُرِّمَ ذَٰلِكَ عَلَى ٱلْمُؤْمِنِينَ ٣

3 Bludnik se ne treba ženiti osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba biti poželjna osim bludniku ili mnogobošcu, to je zabranjeno vjernicima.

En-Nur, 3

Zaključno, ovo troje su karakteristike da jedno vuče ka drugome i naređuje ono drugo. Zbog toga srce kada dođe u stanje slabog tevhida a većeg širka, bude i najbrojnijeg razvrata i najvećeg vezivanja za likove u ludoj zaljubljenosti njima.
Ovo odgovara riječima Uzvišenog:

فَمَآ أُوتِيتُم مِّن شَىْءٍ فَمَتَٰعُ ٱلْحَيَوٰةِ ٱلدُّنْيَا وَمَا عِندَ ٱللَّهِ خَيْرٌ وَأَبْقَىٰ لِلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ وَعَلَىٰ رَبِّهِمْ يَتَوَكَّلُونَ ٣٦ وَٱلَّذِينَ يَجْتَنِبُونَ كَبَٰٓئِرَ ٱلْإِثْمِ وَٱلْفَوَٰحِشَ وَإِذَا مَا غَضِبُوا۟ هُمْ يَغْفِرُونَ ٣٧

36 Sve što vam je dato – samo je uživanje u životu na ovom svijetu, a ono što je u Allaha – bolje je i trajnije za one koji vjeruju i u Gospodara svoga se uzdaju; 37 za one koji se klone velikih grijeha i razvrata i koji, kad ih ko rasrdi, opraštaju;

Eš-Šura, 36 - 37

Allah je obavijestio da je ono što je kod Njega bolje onome ko vjeruje u Njega i u Njega se uzda, a to je upravo tevhid. Zatim je rekao (u prijevodu): „Oni koji se klone velikih grijeha i razvrata…“ – ovo je izbjegavanje odazivu strastenoj snazi, a zatim je kazao (u prijevodu): „…a kada se rasrde oni opraštaju“ – ovo je kontriranje snazi ljutnje. Spojio je između tevhida, čednosti i pravde – osobina koje okupljau svaki hajr. 1