By Rekao je Uzvišeni:
وَمَن يُهَاجِرْ فِى سَبِيلِ ٱللَّهِ يَجِدْ فِى ٱلْأَرْضِ مُرَٰغَمًا كَثِيرًا وَسَعَةً وَمَن يَخْرُجْ مِنۢ بَيْتِهِۦ مُهَاجِرًا إِلَى ٱللَّهِ وَرَسُولِهِۦ ثُمَّ يُدْرِكْهُ ٱلْمَوْتُ فَقَدْ وَقَعَ أَجْرُهُۥ عَلَى ٱللَّهِ وَكَانَ ٱللَّهُ غَفُورًا رَّحِيمًا ١٠٠
100 Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojim neprijateljima, i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. – A Allah mnogo prašta i milostiv je.
En-Nisa', 100
Pod hidžrom u ajetu se cilja na hidžru u Medinu, a izraz El-muragam المراغم je promjena iz jednog u drugo stanje, iz mjesta u drugo mjesto, iz zemlje u drugu, iz jedne u sljedeću regiju – ovako se prenosi od Ibn ‘Abbasa radijellahu 'anhuma ; prenosi to od njega ‘Alijj ibn Ebi Talha rahimehullah a bilježe Ibn Džerir Et-Taberi I Ibn Ebi Hatim rahimehumallah. 1
Sve ovo za cilj ima podstrek na hidžru, jer zaista na Zemlji postoje opskrba i nafaka kojima hidžra nije prepreka.
Sa izrazom Es-Seatuالسعة u ajetu cilja se na opskrbu, kao što je u riječima Uzvišenogو إن يتفرقا يغن الله كلا من سعته – a ako se njih dvoje rastave, Allah će ih neovisnim učiniti iz obilja Svoga.”(4:130), znači od Njegove opskrbe, I poput riječi Uzvišenog: ولا يأتل أؤلوا الفضل منكم و السعة – neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju” (24:22), kao i poput Njegovih riječi: لينفق ذو سعة من سعته – neka imućan troši prema bogatstvu svome.” (65:7)
Iz svega ovoga proizilazi da se ne uzima u obzir traženje nafake da bi hidžra bila radi Allaha. Dakle, ko putuje tražeći nafaku i (bolje) uslove života ne smatra se da čini hidžru zbog Allaha, nego je to hidžra radi vlastitog dunjaluka. Nije griješan zbog tog djela ako je njegovo iseljenje iz zemlje islama u drugu zemlju islama – ko (u ovom slučaju) zanijeti opskrbu i uslove života s Kojima će ispoljavati svoju vjeru, takav je na svom nijetu (tj.obračunaće ga se po nj. namjeri)
Vrijednost onoga ko krene na put istine
Riječi Uzvišenog: و من يخرج من بيته مهاجرا إلى الله و رسوله ثم يدركه الموت فقد وقع أجره على الله – a onome ko izađe iz svog rodnog kraja iseljavajući se radi Allaha I Njegova Poslanika, pa ga stigne smrt, nagrada kod Allaha njemu je sigurna.” (4:100)
Znače da se upotpunila njegova nagrada samim pristupanjem u ovu stvar. Dakle, ko čvrto odluči da sprovede istinu pa mu se ispriječi neka prepreka Allah će mu dati njegovu nagradu makar ne upotpunio djelo.
Ko preduzme prvi uzrok istine i njezina puta a zatim iznemogne ili ga dosegne smrt Allah će mu dati njegovu nagradu. Desilo se da je neke ljude koji izgovoriše riječi islama u Mekki njihova duša navela da zamisle opasnost puta (hidžre) i strah od smrti usljed neprijatelja i razbojnika na putu, ili zvijeri, ili ujeda neke životinje – pomislili su da ako umru prošao ih je dunjaluk u Mekki ali I vjera u Medini, pa nisu sačuvali ni vjeru ni dunjaluk. Stoga, Allah im je pojasnio da ko umre u svom izlasku na hidžru do Medine – makar bio na početku svog puta – da je njegova nagrada garant kod Allaha kao da je dosegao samu Medinu.
Bilježi imam Ahmed rahimehullah u svome Musnedu od ‘Abdullaha ibn ‘Atika radijellahu 'anhu koji kaže: “Čuo sam Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem da je rekao: ’Ko izađe iz svoje kuće kao mudžahid na Allahovom putu – zatim pokaza sa svoja tri prsta: srednjim, kažiprstom I palcem, pa ih sakupi i reče: ‘A gdje su mudžahidi’ – pa padne sa svoje jahalice I umre, sigurno mu se ostvarila nagrada kod Allaha, ili ga ujede neka životinja pa umre sigurno mu se ostvarila nagrada kod Allaha, ili umre prirodnom smrću sigurno mu se ostvarila nagrada kod Allaha.’ Tako mi Allaha, zaista je to govor koji nisam čuo ni od jednog od Arapa prije Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem – ‘ pa umre sigurno mu se ostvarila nagrada kod Allaha, I ko na mjestu bude ubijen sigurno je zaslužio mjesto povratka (kod Allaha) 2
Vrijednost hidžre iz zemlje nevjerstva u zemlju islama ima zajedničko svojstvo sa vrijednošću ulaska u islam po pitanju brisanja grijeha koji su tome prethodili, kao što je došlo u hadisu ‘Amra ibnu-l-‘Asa radijellahu 'anhu da je rekao Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem : “A zar ne znaš da islam ruši ono što je bilo prije njega, I da hidžra ruši ono što je bilo prije nje, I da hadždž ruši ono što je bilo prije njeg.” 3
Ovo ne važi za sve ono što se naziva imenom hidžre, već je posebno za hidžru iz zemlje nevjerstva u zemlju islama. Dočim hidžra iz zemlje grijeha u zemlju gdje dominira pokornost Allahu, kao i iz muslimanske zemlje manje vrijedne u bolju muslimansku zemlju – nagrada za ovo je shodno onome što ostavi i shodno onome čemu se uputi. 4
Šejh ‘Abdul’aziz ibn Merzuk Et-Tarifi; Et-Tefsiru ve-l-bejan: 2/989-991
