Pitanje:

Neki čovjek i žena su stupili u brak, i nakon nekoliko dana od vjenčanja on je ustvrdio da mu žena nije bila djevica. Zbog toga se naljutila njezina porodica, i gotovo da se između njih desilo ubijanje zato što su optužili njihovu kći za nepostojanje čednosti. Onda su se umiješali ljudi praveći između porodica pomirenje i dogovor. Njezina porodica je tražila od muža, njegovog oca i njegove braće – da se svi oni zakunu na ono što muž tvrdi o njihovoj kćeri (da nije djevica). Zakleli su se svi osim jednog koji je to odbio bojeći se da se zaklinje na neistinitu stvar o kojoj ništa ne zna. Tako su problemi između ove dvije porodice ostali da traju sve dok se ne zakune ovaj brat. Da li je njemu dozvoljeno da se zakune i da se tako okonča ovo pitanje? Ili da se ne zaklinje pa da se problemi nastave?

Odgovor:

Šejh Muhammed ibn Salih El-Munedždžid

Zahvala Allahu, salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu i sve njegove ashabe

Allah Uzvišeni kaže:

ٱرْجِعُوٓا۟ إِلَىٰٓ أَبِيكُمْ فَقُولُوا۟ يَٰٓأَبَانَآ إِنَّ ٱبْنَكَ سَرَقَ وَمَا شَهِدْنَآ إِلَّا بِمَا عَلِمْنَا وَمَا كُنَّا لِلْغَيْبِ حَٰفِظِينَ ٨١

81 Vratite se ocu svome pa recite: 'O oče naš, sin tvoj je ukrao; mi tvrdimo samo ono što smo vidjeli, a mi se nismo mogli onoga što je bilo suđeno sačuvati.

Jusuf, 81

Rekao je imam El-Kurtubi rahimehullah u svome tefsiru7 „Ovaj ajet podrazumjeva da je dozvoljeno svjedočiti nečemu kada se na bilo koji način stekne znanje o onome o čemu se svjedoči, jer je svjedočenje povezano sa znanjem (o događaju) i šerijatski i racionalno. Otuda se svjedočenje neće saslušati osim od onoga ko zna (ono o čemu svjedoči), i neće se primiti osim od takvih. Ovo je osnova kod svjedočenja. Zato su naši učenjaci rekli: svjedočenje slijepca je relevantno, svjedočenje onoga ko je čuo je relevantno, svjedočenje nijemog čovjeka kada se razumiju njegovi išareti je relevantno. Isto važi za svjedočenje o rukopisu, ono je – kada se s ubjeđenjem zna da je to njegov ili rukopis toga i toga – ispravno. Svako onaj ko ima o nečemu znanje dozvoljeno mu je da o tome posvjedoči, makar za takvoga (svjedoka) ne znao onaj o kome se svjedoči (npr.optuženi). Rekao je Uzvišeni ( u prijevodu): „…osim oni koji posvjedoče po istini, i da to oni znaju.“ Ez-Zuhruf: 86 8. “

Shodno prethodnom, nije dozvoljeno da se ovaj brat zakune osim na ono što zna sa ubjeđenjem u vezi njezina stanja.
Obaveza je da se okonča postojeće razilaženje, bilo sa razvodom na način da uzme mehr (koji joj je uručio) ako je uvjetovao (za brak) njezino djevičanstvo, ili da je zadrži sakrivši (od drugih) tu mahanu dok god je ona ustrajna (u vjeri) kajući se, svejedno da li je djevičanstvo nestalo odabirom ili prinudom.
Zadržavanje žene u braku i sakrivanje njezinog stanja je bolje, osim ako muž nije čiste savjesti u vezi toga.

Rekao je šejh ‘Abdul’aziz ibn Baz rahimehullah: „Ako ona tvrdi da je njezino djevičanstvo nestalo usljed neke stvari koja nije blud – onda tu nema grijeha, ili da je nestalo u bludnoj radnji, međutim da ona spomene da je na to bila prisiljena ili silovana – onda to opet ne šteti (za brak), dok god je prošlo jedno mjesečno pranje nakon tog događaja. Ili da spomene da se ona pokajala i da je grize savjest, te da je to učinila u stanju zanesenosti i lahkomislenosti, a da se zatim pokajala i da je muči savjest – onda to ne šteti. Ne treba da to širi među svijetom, već treba da sakrije njezino stanje. Ako mu preovlada u mišljenju njezina iskrenost i ustrajnost zadržaće je ( u braku), a ako ne – razvešće je uz skrivanje spomenutog i neobznanjivanje ono ga što uzrokuje smutnju i zlo.“ 9

Znaj da je ulazak mudrih ljudi od uglednih i uleme u stanju poput ovoga, tj. da uđu kao posrednici u dogovoru i smirivanju parničara stvar koja se ispostavila obaveznom i neminovnom.

Ovo pitanje smo predočili našem šejhu ‘Abdurrahmanu El-Berraku, pa je odgovorio: „Nije dozvoljeno ovom bratu da se zaklinje na nešto o čemu nema znanja. Obaveza pokajanja Allahu je nad drugima koji su se zakleli u ovoj stvari u kojoj nemaju mogućnost da je provjere, jer su se zaklinjali na ono o čemu ne znaju. Jedini koji se u ovoj stvari može zaklinjati jeste muž, jer samo on ima mogućnost utvrđivanja i provjere spomenutog. Obaveza je da se sakrije njezina stvar, da se ne razotkriva, i da se zna da nestajanje djevičanstva ne znači neminovno čin bluda, jer isto može da nestane usljed više uzroka koji nisu spolni akt.“
A Allah najbolje zna.

Prijevod sa:
https://islamqa.info/ar/259494