By Palestinska djeca zatvorenici u izraelskim zatvorima su izložena raznim vrstama napada i povreda prava, gdje izraelska država nad njima provodi razne vrste i oblike mučenja i nasilja.
Udaranje po čitavom tijelu, psovanje, ponižavanje, gašenje cigareta po tijelima, lišavanje sna, sprečavanje mijenjanja odjeće, vezanje lisica na ruke i noge, napadi noževima i oštrim predmetima se smatraju od svakodnevnih stvari koje se provode nad njima.
Mučenje nije ograničeno samo na to, nego izraelski isljednici pribjegavaju primjeni prljavih metoda, kao što je proljevanje izuzetno hladne vode na mlade zatvorenike, a zatim to proslijede vrelom vodom, stavljanje vrećica na njihove glave, i gađanje malim plastičnim mecima.
Mnoga djeca zatvorenici spominju svojim advokatima da okupatorska vojska ulazi u njihove sobe i rutinski, skoro svakodnevno, radi na njihovom zastrašivanju, nakon što prekinu dovod struje i vode, i dodaju da zatvaraju sve prozore i zastiru ih od ulaska sunčeve svjetlosti i svježeg zraka u njihove ćelije.
Djeca zatvorenici pate od uznemiravanja i represija, koje se očituju u iznenenadnim noćnim pretresima njihovih soba na provokatorski način, i psihičkom teroru, gdje se praktikuje njihovo fizičko mučenje u isljedničkim stanicama i iznuđavaju se od njih priznanja pod prisilom i mučenjem, sprovodeći nad njima terorističke nasilničke metode, kao što je dugo vezanje ruku i nogu, čučanje ili vješanje o strop sobe, ili prisiljavanje na nošenje teških predmeta, i drugi strašni i okrutni načini, koji prouzrokuju rušenje i iskrivljavanje dječije psihe.
U izvještaju koji je objavio “Klub palestinskih zatvorenika”, objavljen je intervju sa sedamnaestogodišnjim zatvorenikom Mufidom Hamamirom iz sela Husan. U njemu je rekao da je petnaest okupatorskih vojnika sa kapuljačama ušlo u njegovu kuću oko dvanaest sati noću, te su ga odveli van kuće, stavili mu povez na oči i vezali ruke i noge, jedan vojnik ga je udario po glavi u džipu, a nakon što su stigli u zatvor Keffar Asjun, stavili su ga na otvoren plato i naredili mu da legne na zemlju, nakon što su mu naredili da skine zimsku odjeću.
Hamamire tvrdi, kako je došlo u izvještaju, da su ga prskali izuzetno hladnom vodom iz crijeva, pogotovo po ušima, ustima i predjelu prsa, a nakon toga su isljednici donijeli željezne ljestve i zakačili okove koji su bili na njegovim rukama na ljestve, te tražili od njega da ih podigne, pa mu je potekla krv iz nosa. Nakon što mu je krv prestala curiti, izveli su ga na vanjski plato, donijeli su komad leda i tražil od njega da ga proguta, a zatim su ga odveli u wc i odvrnuli na njegovo lice vodu za čišćenje iz česme.
Zatvorenik Muhamed Ata Zeul ističe u istom izvještaju da su ga vojnici tukli rukama, nogama i palicama po čitavom tijelu, a pogotovo po glavi i leđima.
On je rekao da su vojnici skinuli sa njega svu odjeću i ostavili ga pola sata u bačvi ledene vode u kojoj je bio komad leda, gdje se onesvijestio, jer je vrijeme bilo kišovito, a soba hladna, a nakon što je došao sebi, isljednici su ga posadili na stolicu i uperili u njega klima uređaj, potom su donijeli dva vodena crijeva, u jednom je bila hladna, a u drugom vrela voda, pa su ga naizmjenično prskali njima po tijelu.
Izraelska vlada se nije zadovoljila ovim mučenjima, nego su odveli jedan broj maloljetnika u odjel civilnih zatvorenika, od kriminalaca i nastranih, gdje su, kako kažu zarobljena djeca, bili izloženi napadima noževima od strane zatvorenika kriminalaca. U zatvoru Tel Mund dvadesetoro djece je bilo zatvoreno sa kriminalcima.
Jedan dio djece zatvorenika je rekao svojim advokatima da u zatvorima i zatvorskim jedinicama nedostaju osnovni humani uslovi; kiša probija u njihove sobe i šatore, uz širenje ružnih mirisa zbog gužve u sobama, loše sanitarne uslove, nedostatak izloženosti suncu i svježem zraku, nedostatak sredstava za higijenu, velik broj kukaca i štakora u sobama, kao što je slučaju vojnom zatvoru Megido i zatvoru Tel Mund, što rezultira širenjem velikog broja buha i gmizavaca.
Gospodin Isa Karaki’, predsjedavajući Palestinskog kluba zatvorenika, naglašava da mjesta na kojim se zatvaraju djeca predstavljaju psihološko zastrašivanje i terorizam, posebno kada se zatvaraju u odjelima u kojima se drže civilni kriminalci i nastrane osobe, što dovodi do narušavanja njihove ličnosti i psihe i izlaganja poniženju.
Gospodin Karaki’ kaže da ne postoji nikakvo zakonsko opravdanje za zatvaranje djece učesnika u ustanku (intifadi). Njihovo zatvaranje je oprečno svim međunarodnim sporazumima o zaštiti djece, i protivno je Ženevskoj konvenciji, koja zabranjuje zadržavanje djece u pritvoru.
On je dodao da sve države isključuju djecu iz oštrih kazni, kao što su zatvori, uzimajući u obzir psihološki, emocionalni i mentalni razvoj, sa izuzetkom Vlade Izraela.
Maloljetni zatvorenici su dosegli 50% ukupnog broja zatvorenika u izraelskim zatvorima. U ustanku “El-Aksa” je zatočeno oko hiljadu djece mlađe od osamnaest godina. Neki od njih su pušteni nakon plaćanja kaucija i novčanih kazni koje su im nametnute, da bi broj djece zatvorenika do kraja prošle godine iznosio oko 170.
Dr. Kairo Arefat, direktorica Nacionalnog povjerenstva za palestinsku djecu, tvrdi da zatvaranje djece u tamnice i njihovo izlaganje fizičkom mučenju ima za posljedicu psihičke poremećaje; dijete se osjeća izoliranim od društva, razbije se njegov moral, te doživljava nervni slom i depresiju.
Dr. Arefat kaže da pritvaranje djece sa kriminalcima i nastranima ih izlaže psihičkom mučenju, jer dijete osjeća da su svi oko njega negativci i neiskreni, što kod njega stvara agresivnost, osjećaj srdžbe i nedostatak razlikovanja između ispravnog i neispravnog.
Dodala je i da dijete može pribjeći bizarnom ponašanju u svrhu oslobađanja unutarnjeg bijesa, kao što je udaranje glavom o zid ili okrutnost prema drugima.
Ona je naglasila da dijete ima potrebu da bude sa nekim bliskim njemu, nekim ko govori arapski, da bi osjetilo smirenost i umanjilo strah i tjeskobu.
Dr. Arefat pojašnjava da Svjetska povelja o pravima djeteta zabranjuje uhićenje djece i obavezuje posebnu brigu za njih, uz prisustvo advokata i pedagoga, jer kazna za dijete koje počini zločin biva rehabilitacijom, ne uhićenjem i mučenjem.
Preneseno sa:
http://www.islamweb.net/ramadan/index.php?page=article&lang=A&id=14042
Comments