Tefsir

Misle li ljudi da će biti ostavljeni ako kažu: Mi vjerujemo

أَحَسِبَ ٱلنَّاسُ أَن يُتْرَكُوٓا۟ أَن يَقُولُوٓا۟ ءَامَنَّا وَهُمْ لَا يُفْتَنُونَ ٢ وَلَقَدْ فَتَنَّا ٱلَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ فَلَيَعْلَمَنَّ ٱللَّهُ ٱلَّذِينَ صَدَقُوا۟ وَلَيَعْلَمَنَّ ٱلْكَٰذِبِينَ ٣

2 Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: "Mi vjerujemo!" i da u iskušenje neće biti dovedeni? 3 A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.

El-'Ankebut, 2 - 3


O riječima Allaha subhanehu we te'ala (u prijevodu) : „Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru…“ postoje, kako spominje Ibnu-l-Dževzi rahimehullah, tri govora o povodu objave:

Prvi: Kada je bila naređena hidžra/preseljenje u Medinu, muslimani su napisali svojoj braći u Mekki da neće biti prihvaćen od njih njihov islam dok se ne isele, pa su izašli put Medine. Zatim su ih sustigli idolopoklonici i vratili (u Mekku), pa je Allah 'azze we dželle objavio od početka ove sure deset ajeta. Muslimani Mekke su im (Medenlijama) napisali obavještavajući šta im se desilo, rekavši: Mi ćemo izaći, pa ako nas neko bude pratio, borićemo se. Zatim su izašli, a idolopoklonici su krenuli za njima, pa su stupili u borbu s njima, – neki su poginuli, a neki se spasili, i onda je Allah subhanehu we te'ala objavio:

ثُمَّ إِنَّ رَبَّكَ لِلَّذِينَ هَاجَرُوا۟ مِنۢ بَعْدِ مَا فُتِنُوا۟ ثُمَّ جَٰهَدُوا۟ وَصَبَرُوٓا۟ إِنَّ رَبَّكَ مِنۢ بَعْدِهَا لَغَفُورٌ رَّحِيمٌ ١١٠

110 Gospodar tvoj će onima koji se isele, nakon što su zlostavljani bili, pa se onda budu borili i sve strpljivo podnosili – Gospodar tvoj će im, poslije toga, doista, oprostiti i samilostan biti

En-Nahl, 110

.
Ovo je govor El-Hasana rahimehullah i Eš-Ša'bija rahimehullah , 1

Drugi: Da je ajet objavljen povodom ‘Ammar ibn Jasira radijellahu 'anhuma, kada je bio mučen radi njegove vjere u Allaha. Ovo je stav Abdullaha ibn ‘Ubejda ibn ‘Umejra rahimehullah , a isti bilježi Et-Taberi 2.

Treći: Da je ajet spušten povodom slučaja Mihdže'a radijellahu 'anhu, štićenika Omera ibnu-l-Hattaba radijellahu 'anhu , kada je bio ubijen na Bedru. To je ražalostilo njegove roditelje i suprugu, pa je Allah subhanehu we te'ala objavio u vezi njegovih roditelja i žene ovaj ajet. Ovo je spomenuo El-Vahidi rahimehullah u „Esbabu-l-nuzul“.

Riječi Uzvišenog (u prijevodu) :“Misle li ljudi…“ se odnose na one u Mekki koji su vjerovali, poput ‘Ajjaš ibn Ebi Rebi'ah, ‘Ammar ibn Jasir, Seleme ibn Hašim i drugih radijellahu anhum . Ovo je rako Ibn ‘Abbas radijellahu 'anhu .
Ez-Zedžadž rahimehullah kaže da se izraz ajeta odnosi na iskušenje, te da je značenje riječi („misle li ljudi“) prijekor, tj. prijekor ako tako misle. Dakle, značenje je: Misle li ljudi da će se biti zadovoljno s njima samo ako kažu: mi smo vjernici. I misle li da neće biti iskušani onime što će pokazati suštinu njihova vjerovanja.

Riječi : „… i da u iskušenje neće biti dovedeni“ znače: i da neće biti iskušani onime čime će se razaznati iskrenost njihova vjerovanja od lažnog.
Mufesiri u vezi ovoga imaju dva govora:

Prvi: Od Mudžahida rahimehullah koji kaže: (misle li) da neće biti iskušani u vezi samih njih sa ubistvom ili mučenjem.
Drugi: (misle li) da neće biti stavljeni u kušnju sa naredbama i zabranama.

وَلَقَدْ فَتَنَّا ٱلَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ فَلَيَعْلَمَنَّ ٱللَّهُ ٱلَّذِينَ صَدَقُوا۟ وَلَيَعْلَمَنَّ ٱلْكَٰذِبِينَ ٣

3 A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.

El-'Ankebut, 3


Riječi Uzvišenog (u prijevodu): „A mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih…“ znače: Iskušavali smo ih i ispitivali.

U vezi riječi :“ …da bi Allah sigurno ukazao“ su tri govora mufesira:

Prvi: Da bi Allah 'azze we dželle zasigurno ukazao na one koji su iskreni u svom vjerovanju prilikom iskušenja, tako što se strpe na Njegovoj odredbi, i da bi zasigurno ukazao na lažove u svom vjerovanju koji posumnjaju kada se nađu u kušnji. Ovo je rakao Mukatil.

Drugi: Da bi Allah 'azze we dželle razdvojio između njih (gore spomenutih), jer je On to znao oduvijek. Ovo je rekao Ebu ‘Ubejde rahimehullah .

Treći: Da bi Allah 'azze we dželle učinio to jasnim i vidljivim tako da to bude poznato. Ovo je rekao Es-Sa'lebi rahimehullah.

Kaže Ibn Kesir rahimehullah:
Značenje ajeta je: Allah će neminovno iskušati Svoje robove vjernike shodno njihovom vjerovanju, kao što je došlo u hadisu :
„Najveća iskušenja među ljudima imaju vjerovjesnici, zatim dobri ljudi, a zatim slični njima, pa slični njima (prethodnim). Čovjek se iskušava prema svojoj vjeri, pa kada u njegovoj vjeri postoji čvrstoća, poveća mu se kušnja.

I rekao je (Ibn Kesir): Ovo je poput govora Uzvišenog:

أَمْ حَسِبْتُمْ أَن تُتْرَكُوا۟ وَلَمَّا يَعْلَمِ ٱللَّهُ ٱلَّذِينَ جَٰهَدُوا۟ مِنكُمْ وَلَمْ يَتَّخِذُوا۟ مِن دُونِ ٱللَّهِ وَلَا رَسُولِهِۦ وَلَا ٱلْمُؤْمِنِينَ وَلِيجَةً وَٱللَّهُ خَبِيرٌۢ بِمَا تَعْمَلُونَ ١٦

16 Zar mislite da ćete biti ostavljeni, a da Allah ne ukaže na one među vama koji se bore i koji, umjesto Allaha i Poslanika Njegova i vjernika, nisu uzeli nikoga za prisna prijatelja? – A Allah dobro zna za ono što radite.

Et-Tewbe, 16


أَمْ حَسِبْتُمْ أَن تَدْخُلُوا۟ ٱلْجَنَّةَ وَلَمَّا يَأْتِكُم مَّثَلُ ٱلَّذِينَ خَلَوْا۟ مِن قَبْلِكُم مَّسَّتْهُمُ ٱلْبَأْسَآءُ وَٱلضَّرَّآءُ وَزُلْزِلُوا۟ حَتَّىٰ يَقُولَ ٱلرَّسُولُ وَٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ مَعَهُۥ مَتَىٰ نَصْرُ ٱللَّهِ أَلَآ إِنَّ نَصْرَ ٱللَّهِ قَرِيبٌ ٢١٤

214 Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaština i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: "Kada će već jednom Allahova pomoć!?" Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!

El-Bekare, 214