Šubhe/nejasnoće simpatizera IDIŠ-a/ISIL-a

Od same pojave grupe “Islamska država u Iraku i Šamu” na sceni sirijskog džihada, pratile su je razne kontroverze, kao što je prednjačila nad drugim naoružanim grupacijama u privlačenju očiju svjetske javnosti na sebe, dijelom zbog zapadne propagande, koja je tražila dežurnog krivca kako bi skrenula oči javnosti njihovih zemalja sa problema nestabilnosti i opšte krize, dijelom zbog agresivnog propagandnog nastupa ove grupe, koja je za razliku od ostalih džihadskih skupina na sceni bila izuzetno aktivna u vrbovanju muslimana svih krajeva svijeta, koristeći sofisticirane marketinške metode, društvene mreže i privlačeći pažnju na sebe svakojakim postupcima.

Ova svojevrstan mas-medijski spektakl je naišao na šaren odaziv u islamskom svijetu: privukao je velike skupine uglavnom mladih ljudi, ljubomornih na ovu vjeru, žalosnih zbog bijednog stanja u kojem se nalazi ovaj ummet i sklonih da padnu pod uticaj blještavih parola koje je ova skupina stalno isticala, a odbio je velike mase, koje su u njemu vidjele oličenje haridžijske ideologije.

Ovaj jaz se povećao kada je počeo oružani sukob između ove skupine i ostalih skupina koje se bore u Siriji, a kulminirao je jednostranim proglašenjem hilafeta od strane ove skupine, i njihovog vođe halifom svih muslimana.

Iako propis proglašenja hilafeta nije tema ovog djela, našli smo za shodno da u dodatku priložimo tekst koji govori o tome, pa ga cijenjeni čitalac može pročitati na str. 108.

Kao i u svakom drugom razilaženju među muslimanima, dužno im je da se vrate na Allahovu knjigu i sunnet Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Kaže Uzvišeni: “Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista pravedne voli.” (prevod značenja, 49:9).

Međutim, često ove pravednosti fali kada nastupe razilaženja među muslimanima, pa se pravednost i šerijatska argumentacija zanemare, a umnože parole i propaganda, te, umjesto da se smanji i nestane, jaz među muslimanima dodatno poveća. Tada se poveća i obaveza vraćanja na šerijatske tekstove i argumentaciju, jer je u njoj rješenje svim međusobnim sporovima među muslimanima.

Odabrali smo ovo djelo, autora Hamuda ibn Alijja El-Amrīja, koje govori o temi uobičajenih argumenata sljedbenika i pomagača ove skupine i odgovara na njih iz nekoliko razloga:

1. Aktuelnost teme, jer se ova argumentacija do današnjih dana često sreće na društvenim mrežama i u razgovorima sa pristalicama ove skupine.
2. Šerijatska kompetentnost autora, koji je jedan od priznatih da’ija sa Arapskog poluostrva, velikog poznavanja šerijatskih izvora i argumenata.
3. Objektivnost u argumentaciji i šerijatska metodičnost u odgovoru na argumentaciju sljedbenika Idiša/Isila.

Ovom djelu nije namjera da stigmatizira skupine muslimana, nego da iznese nepobitne činjenice i golu istinu, jer je istina ono za što se svaki musliman treba boriti, svejedno bila ona u njegovu korist ili ne. Ovaj ummet se neće ujediniti osim držanjem za Allahovo uže, a istina se ne može slijediti ako se ne spozna.