Allah u Kur'anu kaže:

وَجَزَٰٓؤُا۟ سَيِّئَةٍ سَيِّئَةٌ مِّثْلُهَا فَمَنْ عَفَا وَأَصْلَحَ فَأَجْرُهُۥ عَلَى ٱللَّهِ إِنَّهُۥ لَا يُحِبُّ ٱلظَّٰلِمِينَ ٤٠

40 Nepravda se može uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi; On, uistinu, ne voli one koji nepravdu čine.

Eš-Šura, 40

Riječi ”A onoga koji oprosti i izmiri se…” znače samo ukoliko je taj oprost ujedno i reforma odnosno promjena na bolje. Ovo se uzima kao osnova u svim primjerima gdje se spominje oprost (العفو).
Uistinu osnovno je da oprost sadrži i promjenu na bolje odnosno reformu jer oprost bez ikakve promjene nema koristi niti je to pohvalan oprost.
Primjer, ako osoba zgriješi prema drugoj a poznat je po zloćudnosti i nepravdi prema drugima onda nije u korist promjene da mu se oprosti jer će mu to pomoći da i dalje nastavi istim zlim putem.
Međutim ako čovjek ćovjek učini nepravdu drugom a poznat je po blagosti ali je u trenutku slabosti nekome učinio nepravdu onda je reformatorski da mu se i oprosti.

Slično je i u saobraćajnoj nesreći, ako je osoba poznata po neopreznoj i divljoj vožnji, ne pazi na pravila saobraćaja i na sigurnost drugih. Ukoliko ga odgovorni poštede i puste, ovakav oprost nije u korist društva nego je korisnije da se takav prikladno kazni i da naplati štetu.

Iz knjige Abdurahmana Ibn Nasira E-Sa'dija ”El-kavaid vel usul el-Džamia” sa komentarom Muhammeda ibn saliha El-Usejmina.
Izvor: ilm4all.blogspot.ba