By Rekao je Uzvišeni:
وَإِذْ قَالَ رَبُّكَ لِلْمَلَٰٓئِكَةِ إِنِّى جَاعِلٌ فِى ٱلْأَرْضِ خَلِيفَةً قَالُوٓا۟ أَتَجْعَلُ فِيهَا مَن يُفْسِدُ فِيهَا وَيَسْفِكُ ٱلدِّمَآءَ وَنَحْنُ نُسَبِّحُ بِحَمْدِكَ وَنُقَدِّسُ لَكَ قَالَ إِنِّىٓ أَعْلَمُ مَا لَا تَعْلَمُونَ ٣٠
30 A kada Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!" – oni rekoše: "Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv proljevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo." On reče: "Ja znam ono što vi ne znate."
El-Bekare, 30
Allah obavještava meleke da će On – slavljen neka je – postaviti na Zemlju halifu/namjesnika. Halifa je onaj koji gradi na Zemlji i obrađuje je, a slijede ga u tome njegova djeca kao namjesnici koji se smjenjuju rodoslovljem, generacija za generacijom, pa sve dokle Allah bude htio.
Allah je spomenuo ovaj ajet nakon ajeta o stvaranju nebesa i Zemlje 1 i povezuje ove ajete sa harfom el-vav da pojasni lančani slijed Svoga djela, jer se činjenice ne mogu učvrstiti u svijesti osim pominjanjem njihovog početka i lančanog slijeda. Upravo time jača zadovoljstvo, ostvaruje se povinovanje Allahu, i da Allah potvrdi Svojim robovima da sva ova stvorenja: Sunce, mjesec, nebeski svod i Zemlja su stvoreni zbog čovjeka koji se postavlja namjesnikom i da se time njegova uloga upravi. Ovo je počast sinovima Ademovim, pa je stoga slučaj da čovjek obožava ova stvorenja izopačenost u poimanju svrhe samih stvorenja. Otuda onaj ko obožava drvo, kamen i nebeska tijela mimo Allaha – a sve to stvoreno zbog njega – nije spoznao mudrost svog stvaranja, a uz to isto predstavlja umno neznanje i zabludu u šerijatu kao i širk u pogledu Allahovog prava.
Uzrok ljudske zablude
Najviše što čovjeka odvede u grešku i zlo jeste vlastito neznanje o poretku stvari i njihovoj vrijednosti. Ko spozna stvari po njihovoj suštini biće pravedan naspram njih, a ko ne zna vrijednost neke robe proda istu bagatelno.
Uzrok zla među sinovima Ademovim je njihovo ignoriranje onoga čime je Allah definisao Svoja stvorenja, i ignorisanje uloge i značaja tih stvorenja, pa tako zapadnu u razne vrste širka usljed straha i(li) ljubavi, pokornosti i obožavanja, usmjeravanja nade i sl. Zato je Uzvišeni otpočeo ovo kazivanje ajetom:
كَيْفَ تَكْفُرُونَ بِٱللَّهِ وَكُنتُمْ أَمْوَٰتًا فَأَحْيَٰكُمْ ثُمَّ يُمِيتُكُمْ ثُمَّ يُحْيِيكُمْ ثُمَّ إِلَيْهِ تُرْجَعُونَ ٢٨ هُوَ ٱلَّذِى خَلَقَ لَكُم مَّا فِى ٱلْأَرْضِ جَمِيعًا ثُمَّ ٱسْتَوَىٰٓ إِلَى ٱلسَّمَآءِ فَسَوَّىٰهُنَّ سَبْعَ سَمَٰوَٰتٍ وَهُوَ بِكُلِّ شَىْءٍ عَلِيمٌ ٢٩
28 Kako možete da ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili ništa, pa vam je On život dao; On će, zatim, učiniti i da pomrete i poslije će vas oživiti, a onda ćete se Njemu vratiti. 29 On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna.
El-Bekare, 28 - 29
Dakle, otpočinje time da vraća čovjeka na temeljne postavke definišući mu ono što je zaboravio o svojoj osnovi i osnovi drugih stvorenja, kako bi znao suštinu i svrhu na ispravan način, i da je Allah naredio melekima da učine sedždu Ademu 'alejhisselam – pa kako da oni rade čine sedždu kamenu i drugim stvorenjima?!
Halifa
Značenje riječi Uzvišenog: ( إنى جاعل في الأرض خليفة ) ‘Ja ću na Zemlji postaviti halifu’
Etimološki, halifa je od riječi et-tehalufالتخالف što znači et-te'akubالتعاقب – slijed i tok, odnosno izmjena nad nečim. El-halfuالخلف je nešto iza nečega, npr. leđa, pozadina, potomak, nasljednik.
Kaže Uzvišeni: ( لم يلحقوا بهم من خلفهم ) ‘…koji im se nisu pripojili od onih iza njih…'(3:170) ( وقال موسى لاخيه هارون اخلفنى في قومي ) – ‘I reče Musa svome bratu Harunu : Zastupaj me u mome narodu nakon mene…’ (7:142)
( واذكروا إذ جعلكم خلفاء من بعد قوم نوح )'…i sjetite se kad vas je učinio namjesnicima nakon Nuhova naroda…’ (7:69)
U vjerodostojnom sunnetu dolazi ovaj izraz u putnoj dovi: ‘ انت الصاحب في السفر،والخليفة في الأهل – O Allahu, Ti si saputnik na putu i namjesnik u mojoj porodici…’ 2
Dakle, halifa je onaj što dolazi nakon nekog drugog, odnosno ljudi su namjesnici i zastupnici jedni iza drugih u svemu gdje se nalaze, od nastanjivanja Zemlje, njezine obrade i izgradnje, upravljanja opštim i posebnim stvarima života, u vlasti, u sudu – upravo stoga se vođa naziva halifom.
Rekao je Ibn Džerir Et-Taberi rahimehullah : „Riječi Uzvišenog: ( إنى جاعل في الأرض خليفة ) – ‘Ja ću postaviti na Zemlji halifu’ tj. od Mene da Me mijenja u sudu među Mojim stvorenjima. 3
Ovaj halifa je dakle Adem 'alejhisselam i svako drugi ko preuzme njegovo mjesto u pokornosti Allahu i sudu po pravdi među Njegovim stvorenjima, a što se tiče izazivanja nereda i prolijevanja krvi koje biva bez prava na isto – pa to je od onih što nisu Allahovi namjesnici, makar upravljali stvarima na Zemlji.
Mudrost postavljanja vođe i propis toga.
Odavde se uzima propis obaveznosti postavljanja vođe nad zajednicom, s razlogom što bi puko izmjenjivanje ljudi generacijski, dakle, dolazak jednih iza drugih imao za posljedicu nered među njima. Upravo su to ciljali meleki svojim govorom kada upitaše: ( أتجعل فيها من يفسد فيها و يسفك الدماء) – ‘Zar ćeš postaviti onoga ko će činiti nered na njoj i prolijevati krv…’ jer su džinni pretekli ljude na Zemlji pa činili nered i ubijali se međusobno. 4
Naime, bijaše nužno da se dogodi nered po osnovi samog izmjenjivog zastupništva jer ljudi koji se međusobno nasleđuju na Zemlji međusobno i zaboravljaju šta se zbilo od grešaka njihovih predaka, pa se kod njih ponovi ono što je prethodilo kod drugih, a što nije slučaj sa onim koga se poživi i učini vječnim bez nasljeđivanja, jer od takvog se greška desi jednom i uglavnom se ne ponavlja.
Zatim, onaj koga se postavi namjesnikom otima se s drugim za opstanak (na Zemlji) i pripije se za uzroke toga; boji se smrti pa se toga pazi i bježi od nj.uzroka kako bi mu se njegov boravak oduljio. Upravo stoga se razvila među ljudima zavist, laž, podvala, krađa, ubistvo – sve kako bi se izborio za bezbjedan život i ostanak u nj.
Otuda, stanje sinova Ademovih ne može opstati osim sa halifom koji sudi po pravdi, i stoga nalazimo da je svaki nered među ljudima zbog njihovog izlaska van Allahovog suda, a Allahov sud mora imati onoga ko će ga spovesti – upravo je to halifa. Dakle, nered nastaje zbog izlaska čovjeka kao namjesnika van Allahovog suda, i usljed izlaska čovjeka kao pojedinca van suda halife kada sudi po Allahovom zakonu i propisima koji mu ne proturječe.
Od načina kojim se zaključuje obaveznost postavljanja vođe jeste da je Allah naredio ljudima jedinstvo i okupljenost a zabranio razjedinjavanje i usamljenost. Bilježi se u Es-Sunenu Et-Tirmizija rahimehullah u hadisu od Ibn Omera radijellahu 'anhuma da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: „Allahova je ruka nad zajednicom, a ko se izdvoji izdvojio se u vatru.“ 5
Bilježe imam Ahmed i Ebu Davud rahimehumallah od Ebu Derda radijellahu 'anhu da je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: „Obaveza ti je džemat jer zaista vuk jede odvojenu ovcu.“ 6
U samoći opstaje čovjekova stvar bez nereda uglavnom, jer se zapravo i sam nered ostvaruje u kontaktu sa drugim, tako nastaje blud, krađa, ubistvo, ogovaranje i ostalo, ali unatoč tome Allah naređuje okupljanje ljudi jer je korist okupljanja veća od štete usljed toga. Neminovno je da nastali nered usljed okupljanja ljudi ima propis koji to rješava i sistem koji tome sudi.
Odbijanje nereda ne može biti osim sa pravednim vladarem, i zbog toga šerijat naređuje određivanje vođe među ljudima i kada su u mjestu boravka i kada su na putovanju jer ne može stvar zajednice biti ispravna osim na taj način, kao što se i njime odbija nesporazum među ljudima, a ono čime se ne može ispuniti obaveza i samo postaje obaveza.
Prijevod i obrada iz djela: Et-Tefsiru ve-l-bejan (1/25-29); ‘Abdul'aziz ibn Merzuk Et-Tarifi
