Tefsir

2.Ima li većeg nasilnika od onoga koji zabranjuje Allahove mesdžide

Ovo je . dio od 32 u serijalu Tefsir ajeta o mesdžidima/džamijama

Tefsirsko je pravilo da se po(r)uka ajeta razumijeva iz općenitosti izraza, a ne iz posebnosti povoda kojim je objavljen.
Kaže Allah'azze we dželle:

وَمَنْ أَظْلَمُ مِمَّن مَّنَعَ مَسَٰجِدَ ٱللَّهِ أَن يُذْكَرَ فِيهَا ٱسْمُهُۥ وَسَعَىٰ فِى خَرَابِهَآ أُو۟لَٰٓئِكَ مَا كَانَ لَهُمْ أَن يَدْخُلُوهَآ إِلَّا خَآئِفِينَ لَهُمْ فِى ٱلدُّنْيَا خِزْىٌ وَلَهُمْ فِى ٱلْءَاخِرَةِ عَذَابٌ عَظِيمٌ ١١٤

114 Ima li većeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim hramovima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni poruše? Takvi bi trebali u njih samo sa strahom ulaziti. Na ovome svijetu doživjeće sramotu, a na onom svijetu patnju veliku!

El-Bekare, 114


Kaže imam El-Kurtubi rahimehullah: u ajetu je sedam propisa.

Prvi propis:
Riječi Allaha subhanehu we te'ala: „Ko je nepravedniji od onoga koji brani Allahove mesdžide/džamije…“ znače: Nije niko nepravedniji od onoga koji zabranjuje Allahove mesdžide.
Pod mesdžidom se cilja na Bejtu-l-makdis (u Jerusalemu). Neki su rekli: To je Ka'ba (u Mekki). Rečeno je takođe: Cilja se na sve ostale mesdžide/džamije.

Drugi propis:
Učenjaci su se razišli na koga se odnosi ovaj ajet i povodom čega je objavljen. Jedni su rekli: To je Nabukodonosor. Drugi su kazali: To su mušrici Mekke. 1

Treći propis:
Rušenje mesdžida/džamija ponekad bude stvarno, poput rušenja Bjetu-l-makdisa koje je izvršio Nabukodonosor ili Rimljani, kako je spomenuto u njihovom ratu protiv Jevreja/sinova Israilovih.
Nekad rušenje biva metaforičko, kao što su mušrici Mekke zabranjivali muslimanima Mesdžidu-l-haram (u Mekki) i istjerali Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem otuda. Zaključno, svako onemogućavanje namaza u mesdžidu/džamiji i spriječavanje ispoljavanja islamskih obilježja u nj. jeste rušenje toga.

Četvrti propis:
Rekla je naša ulema: Zbog ovoga kažemo da nije dozvoljeno zabranjivati ženi hadždž kada je to nužno, svejedno ima li uza se mahrema (muža ili bližeg srodnika) ili nema. Takođe, nije dozvojeno zabranjivati joj namaz u džamiji dok god se ne boji fitne/iskušenja za nju. Naime, rekao je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem : „Ne zabranjujete Allahovim robinjama Allahove mesdžide/džamije.“ 2

Zbog ovoga kažemo: Nije dozvoljeno zatvaranje mesdžida/džamije, niti nj. prodaja, niti stavljanje van funkcije. Ne zabranjuje se izgradnja mesdžida/džamije osim ako se time cilja razdvajanje muslimana i nj. razilaženje, na način da izgrade mesdžid/džamiju pored druge ili u nj. blizini želeći time razdvajanje džemata prvog mesdžida/džamije, nj.rušenje i nejedinstvo u riječi. Tada se onemogućava i zabranjuje gradnja drugog mesdžida/džamije.
Zbog ovoga kažemo: Nije dozvoljeno da u nekoj pokrajini budu dvije centralne (velike) džamije, niti u jednom mesdžidu/džamiji dva imama, niti da u mesdžidu/džamiji klanjaju dva (odvojena) džemata.
Ajet takođe upućuje na veličinu propisa namaza, te da je on od najboljih i najvećih djela prema nagradi (za nj.). Shodno tome, zabranjivanje namaza je najvećim grijehom.

Peti propis:
Svako mjesto na kojem se može Allah 'azze we dželle obožavati i Njemu sedžda činiti naziva se mesdžidom. Rekao je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem : „ Učinjena mi je (sva) zemlja mesdžidom i čistom.“ 3

Ulema se usaglasila oko toga da određeni prostor, kada se riječima odredi za namaz, izlazi iz sveukupnog imetka njenog vlasnika, i postaje općim vlasništvom svih muslimana. Otuda, ako bi neko izgradio mesdžid u svojoj kući i zabranio ga ljudima, i prisvojio ga samo za sebe, onda bi ostao u njegovom vlasništvu, i ne bi prešao u domen mesdžida. A ako bi dozvolio taj mesdžid za ostale ljude, onda bi on imao propis ostalih javnih mesdžida/džamija, i izašao bi iz njegovog posebnog vlasništva.

Šesti propis:
Govor Allaha: „… Takvi ne bi trebali da u njih ulaze osim sa strahom…“ tj. kada nad njima (džamijama) opet zavladaju muslimani, i postanu pod njihovom vlašću, – tada se ne omogućava nevjerniku da opet ulazi u njih, a ako bi ušao, – pa sa strahom da ga muslimani istjeraju otuda i pouče ponašanju. U ovome je dokaz da nevjerniku nije dozvoljen ulazak u mesdžid/džamiju nikako, kao što će inšaAllah doći objašnjenje u suri Et-Tevbe.

Oni koji su rekli da se ajet odnosi na kršćane, prenose da je bio jedan period u islamu nakon što je Omer radijellahu 'anhu izgradio bejtu-l-makdis (danas mesdžidu-l-aksa), kada u nj. nije ulazio kršćanin osim da bi zadobio udarac, iako je to bilo mjestom njihove bogomolje.
Oni koji kažu da se ajet tiče mušrika Mekke vele: Oglasila se naredba Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem : „Neka ne obavlja hadždž nakon ove godine ijedan mušrik, i neka niko neodjeven ne obilazi oko Ka'be“ 4.

Rečeno je: Ovo je vijest (haber) u značenju naredbe (emr), tj. : Vodite protiv njih džihad i odstranite ih, sve dok niko od njih ne bude ulazio u Mesdžidu-l-haram (u Mekki) osim u strahu. Poput toga je obavijest (haber) u značenju zabrane (nehj) u nekim ajetima, kao: „…vama nije dopušteno da Allahova Poslanika uznemirujete…“ 5

Sedmi propis:
„…Njima je na ovome svijetu poniženje…“ Rečeno je: Ubistvo neprijatelju, a glavarina štićeniku (muslimanske države). Od Katade rahimehullah i Es-Suddija rahimehullah se prenosi: Poniženje njima na dunjaluku je pojava Mehdija, i osvojenje ‘Amurijje, Rumijje (Rima), Konstantinopolja i drugih njihovih gradova.
Oni koji tumače da se ajet odnosi na idolopoklonike Mekke, kažu da je poniženje njima u osvojenju Mekke, a kazna na ahiretu za onoga ko od njih umre kao nevjernik.