Više utiče na nas i više nas mijenja ono što mi uradimo nego ono što nama urade. Svejedno kroz šta prođeš, ostaješ ili možeš ostati ista osoba koja si bio prije tog iskustva. Naravno, to će imati utjecaj na tebe, možda ćeš biti povrijeđen, rastužen, možda umoran, možda ćeš postati ciničan možda ćeš manje vjerovati ljudima radi tih iskustava ali u osnovi ostat ćeš ista osoba.

Ono što ti se desi ne mijenja tvoj temeljni karakter, iako možda promijeni tvoju osobnost i perspektivu. Ali tvoja djela, stvari koje radiš, dobro i loše direktno utiču na tebe kao osobu. Možeš biti mučen i na kraju ostati isti čovjek kada to prođe ali ne možeš mučiti nekoga a da to ne promijeni tebe kao osobu. Postaješ osoba koja je mučila nekoga. U temelju mutiraš. Čak ako se i pokaješ i činiš istigfar uvjek ćeš ostati osoba koja je to učinila i koja je sposobna da to učini i možda ćeš se truditi da takvo nešto nikada više ne ponoviš.

Isto se odnosi i na časna djela i hrabrosti, postaješ druga osoba, bolja osoba. pa zašto nam je Allah naredio da činimo dobra djela?

Ne postoji ništa mistično između veze između grijeha i poraza, nit je nejasno nit je apstraktno. Tvoji grijesi te mijenjaju; mijenjaju tvoj karakter. Allahovo nezadovoljstvo tobom se manifestira kroz negativne promjene. Postaješ neko kome fale osobine pobjednika. Gubiš ono što te pokreće, svoju disciplinu, strpljenje, ozbiljnost, naviikavaš se da se ponašaš neinteligentno, škrto, emotivno utječe na tebe, počinješ da lažeš, da skrivaš, postaješ smeten i ograničen

Grijeh te onesposobljava na veoma jednostavan i direktan način i zbog toga se grijeh i spominje kao tlačenje samog sebe.

Kada ovo shvatimo shvatit ćemo da izbjegavanje grijeha ne predstavlja ograničavanje čovjeka nego je zdravo, to je nešto što radiš kada iskreno brineš o svojoj dobrobiti i integritetu vlastitog karaktera.

prevedeno sa engleskog.
Izvor: http://en.islamway.net/article/60727/sins-and-failure?ref=w-new