AkidaKur'an

Dozvoljeno i zabranjeno zastajanje u ajetu

Pitanje:

Čitao sam fetvu u kojoj stoji da citiranje dijela ajeta, ili njegovo nepotpuno navođenje vodi u nevjerstvo?  S druge strane, na predavanjima u podučavanju Kur'ana predavač prouči nekoliko riječi iz ajeta bez da ga upotpuni, ili prouči određene riječi od polovine ajeta bez da prouči ajet od početka. Šta je propis ovog postupka ako je namjera u tome podučavanje čitanju Kur'ana ili iznošenje kakvoće harmonije i sklada određenih riječi u ajetu?

Odgovor:

Muhammed ibn Salih El-Munedžid

Hvala Allahu, neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu i sve njegove ashabe.

Ovaj govor uopšteno, onako kako je došlo u formi pitanja, je očita greška i nasuprot prakse sljedbenika islama te svih prvaka u znanju, – svi bi navodili dio ajeta u svojim knjigama, predavanjima ili govorima, bez obavezivanja na citiranje ili pisanje cijelog ajeta kako stoji u časnom Mushafu. Dakle, zadovoljili bi se navođenjem dijela ajeta koji svjedoči o nečemu, ili iz čega se uzima dokaz za nešto, na način da je značenje (dijela ajeta) jasno i razumljivo.

Govor poput navedenog u pitanju, (tj. da citiranje dijela ajeta vodi u nevjerstvo), iako ga je kazao neko od učenjaka u vjeri, nije moguće da se njime želi sveobuhvatnost navedenog značenja i generaliziranje za sve vidove navođenja dijela ajeta, – kao što je to shvatio pitaoc – , već je jedino održivo i ispravno značenje da se to odnosi na slučaj kada se navodi dio ajeta na način da se prekine citat ajeta tamo gdje je to zabranjeno ili ima (zbog stajanja) ružno značenje. Na primjer, ovaj ajet:

فَٱعْلَمْ أَنَّهُۥ لَآ إِلَٰهَ إِلَّا ٱللَّهُ وَٱسْتَغْفِرْ لِذَنۢبِكَ وَلِلْمُؤْمِنِينَ وَٱلْمُؤْمِنَٰتِ وَٱللَّهُ يَعْلَمُ مُتَقَلَّبَكُمْ وَمَثْوَىٰكُمْ ١٩

19 Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice! Allah zna kud se krećete i gdje boravite.

Muhammed, 19

Kada bi u ovom ajetu proučio samo prvi njegov dio, u prijevodu: „Znaj da nema boga“ , i onda zastao na tom mjestu bez primoravanja na to, i bez da se vrati na učenje istog dok (ispravno) značenje ne postane jasno i upotpuni se kontekst tog govora. Praviti ovakvu pauzu je ružno, čak vrhunac ružnoće kao što to nije nikome skriveno, i ako bi neko namjerno to činio ciljajući to značenje, – onda nema sumnje u nevjerstvo takvog.

Postoje takođe drugi vidovi i načini zastajanja koji su ružni, takvi da mijenjaju značenje govora, ili čine značenje gotovo nasuprot ciljanog.

Rekao je Ez-Zerkeši rahimehullah : „Ružnim zastajanjem (ar.el-vakf) u ajetu se smatra ono iz koje se ne razumije ciljano, poput da kaže el-hamdu, – dakle, ovako se ne zastaje, niti na subjektu ili predikatu (ar.mevsuf) mimo njegovog opisa/pridjeva (ar. sifeh), niti na „transformiranom“ izrazu (ar. el-bedel) mimo drugoga kojeg mijenja (ar. el-mubdel).

Ružnije od toga je stanka u sljedećim ajetima kao u primjerima ispod:

لَّقَدْ كَفَرَ ٱلَّذِينَ قَالُوٓا۟ إِنَّ ٱللَّهَ ثَالِثُ ثَلَٰثَةٍ وَمَا مِنْ إِلَٰهٍ إِلَّآ إِلَٰهٌ وَٰحِدٌ وَإِن لَّمْ يَنتَهُوا۟ عَمَّا يَقُولُونَ لَيَمَسَّنَّ ٱلَّذِينَ كَفَرُوا۟ مِنْهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ ٧٣

73 Nevjernici su oni koji govore: "Allah je jedan od trojice!" A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane.

El-Maide, 73

Ako bi u ovom ajetu napravio stanku nakon riječi: „lekad kefere-l-lezine kalu – Nevjernici su oni koji govore“ (tj. bez da nastavi učenje ajeta), ili da otpočne ovaj ajet od riječi Uzvišenog: „innellahe huve-l-mesihu-bnu merjem“ – …Allah je Mesih, sin Merjemin“. Ili da otpočne (u narednom ajetu) od riječi: „innellahe salisu selaseh – Allah je jedan od trojice“

وَمَن يَقُلْ مِنْهُمْ إِنِّىٓ إِلَٰهٌ مِّن دُونِهِۦ فَذَٰلِكَ نَجْزِيهِ جَهَنَّمَ كَذَٰلِكَ نَجْزِى ٱلظَّٰلِمِينَ ٢٩

29 A onoga od njih koji bi rekao: "Ja sam, doista, pored Njega, bog!" – kaznili bismo Džehennemom, jer Mi tako kažnjavamo mnogobošce.

El-Enbija', 29

Ako bi otpočeo od riječi: „inni ilahun – zaista sam ja bog“.

U svim gore spomenutim primjerima ispravno značenje je nemoguće u navedenim otpočinjanjima; ko to učini namjerno i cilja to značenje, onda je zanevjerovao.

Poput prethodnih primjera, ružno je zastati i na sljedeći način u narednim ajetima:

أَلَمْ تَرَ إِلَى ٱلَّذِى حَآجَّ إِبْرَٰهِۦمَ فِى رَبِّهِۦٓ أَنْ ءَاتَىٰهُ ٱللَّهُ ٱلْمُلْكَ إِذْ قَالَ إِبْرَٰهِۦمُ رَبِّىَ ٱلَّذِى يُحْىِۦ وَيُمِيتُ قَالَ أَنَا۠ أُحْىِۦ وَأُمِيتُ قَالَ إِبْرَٰهِۦمُ فَإِنَّ ٱللَّهَ يَأْتِى بِٱلشَّمْسِ مِنَ ٱلْمَشْرِقِ فَأْتِ بِهَا مِنَ ٱلْمَغْرِبِ فَبُهِتَ ٱلَّذِى كَفَرَ وَٱللَّهُ لَا يَهْدِى ٱلْقَوْمَ ٱلظَّٰلِمِينَ ٢٥٨

258 Zar nisi čuo za onoga koji se sa Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, onda kada mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim reče: "Gospodar moj je Onaj koji život i smrt daje" – on odgovori: "Ja dajem život i smrt!" – "Allah čini da Sunce izlazi sa istoka" – reče Ibrahim – "pa učini ti da grane sa zapada!" I nevjernik se zbuni. – A Allah silnicima neće ukazati na Pravi put.

El-Bekare, 258

Ako bi ovaj ajet proučio zastavši ovako: “febuhite-l-lezi kefere vallahu“,  bilo bi značenje:  Zbuni se onaj što je nevjerovao i Allah“

يُوصِيكُمُ ٱللَّهُ فِىٓ أَوْلَٰدِكُمْ لِلذَّكَرِ مِثْلُ حَظِّ ٱلْأُنثَيَيْنِ فَإِن كُنَّ نِسَآءً فَوْقَ ٱثْنَتَيْنِ فَلَهُنَّ ثُلُثَا مَا تَرَكَ وَإِن كَانَتْ وَٰحِدَةً فَلَهَا ٱلنِّصْفُ وَلِأَبَوَيْهِ لِكُلِّ وَٰحِدٍ مِّنْهُمَا ٱلسُّدُسُ مِمَّا تَرَكَ إِن كَانَ لَهُۥ وَلَدٌ فَإِن لَّمْ يَكُن لَّهُۥ وَلَدٌ وَوَرِثَهُۥٓ أَبَوَاهُ فَلِأُمِّهِ ٱلثُّلُثُ فَإِن كَانَ لَهُۥٓ إِخْوَةٌ فَلِأُمِّهِ ٱلسُّدُسُ مِنۢ بَعْدِ وَصِيَّةٍ يُوصِى بِهَآ أَوْ دَيْنٍ ءَابَآؤُكُمْ وَأَبْنَآؤُكُمْ لَا تَدْرُونَ أَيُّهُمْ أَقْرَبُ لَكُمْ نَفْعًا فَرِيضَةً مِّنَ ٱللَّهِ إِنَّ ٱللَّهَ كَانَ عَلِيمًا حَكِيمًا ١١

11 Allah vam naređuje da od djece vaše – muškom pripadne toliko koliko dvjema ženskima. A ako bude više od dvije ženskih, njima – dvije trećine onoga što je ostavio, a ako je samo jedna, njoj – polovina. A roditeljima, svakome posebno – šestina od onoga što je ostavio, ako bude imao dijete; a ako ne bude imao djeteta, a nasljeđuju ga samo roditelji, onda njegovoj materi – trećina. A ako bude imao braće, onda njegovoj materi – šestina, pošto se izvrši oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug. Vi ne znate ko vam je bliži, roditelji vaši ili sinovi vaši. To je Allahova zapovijed! – Allah, zaista, sve zna i mudar je.

En-Nisa', 11

Ako bi se proučilo: „ve in kanet vahideten feleha-n-nisfu ve li ebevejhi“ i zastalo, značenje bi bilo: a ako je samo jedna – njoj polovina i roditeljima.

إِنَّمَا يَسْتَجِيبُ ٱلَّذِينَ يَسْمَعُونَ وَٱلْمَوْتَىٰ يَبْعَثُهُمُ ٱللَّهُ ثُمَّ إِلَيْهِ يُرْجَعُونَ ٣٦

36 Odazvaće se jedino oni koji su poslušni. – A Allah će umrle oživiti; zatim, Njemu će se svi vratiti.

El-En'am, 36

Ako bi neko proučio: „innema jestedžibu-l-lezine jesme'une ve-l-mevta“, imalo bi značenje: odazvaće se jedino oni koji su poslušni i mrtvi.

لِلَّذِينَ لَا يُؤْمِنُونَ بِٱلْءَاخِرَةِ مَثَلُ ٱلسَّوْءِ وَلِلَّهِ ٱلْمَثَلُ ٱلْأَعْلَىٰ وَهُوَ ٱلْعَزِيزُ ٱلْحَكِيمُ ٦٠

60 Oni koji u onaj svijet ne vjeruju hrđavih su osobina, a Allah ima svojstva najuzvišenija; On je silan i mudar.

En-Nahl, 60

Ako bi se učilo: „li-l-lezine la juminune bi-l-ahireti meselu-s-suu velillahi“, značenje bi bilo: onima koji ne vjeruju u ahiret pripada loš primjer (takođe) i Allahu.

Još ružnije i  groznije jeste da se napravi stanka na negaciji bez izgovora harfova potvrde, kao u riječima: la ilahe illellah (tj. da kaže samo „la ilahe“ što znači: nema boga), ili u sljedećim ajetima:

وَمَآ أَرْسَلْنَٰكَ إِلَّا مُبَشِّرًا وَنَذِيرًا ٥٦

56 a Mi smo tebe poslali samo zato da radosne vijesti donosiš i da opominješ.

El-Furkan, 56

Tj. ako se prouči samo prvi dio ajeta koji je negacija: „ve ma erselnake“, značilo bi: Mi te nismo poslali.

وَعَدَ ٱللَّهُ ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ وَعَمِلُوا۟ ٱلصَّٰلِحَٰتِ لَهُم مَّغْفِرَةٌ وَأَجْرٌ عَظِيمٌ ٩ وَٱلَّذِينَ كَفَرُوا۟ وَكَذَّبُوا۟ بِـَٔايَٰتِنَآ أُو۟لَٰٓئِكَ أَصْحَٰبُ ٱلْجَحِيمِ ١٠

9 Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili Allah obećava oprost i nagradu veliku; 10 a oni koji ne budu vjerovali i dokaze Naše budu poricali – biće stanovnici Džehennema.

El-Maide, 9 - 10

Ako bi se proučio cio prvi ajet i nastavio naredni zastavši nakon riječi: „ve-l-lezine keferu“, onda bi značenje bilo: Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili Allah obećava oprost i nagradu veliku a i onima koji ne vjeruju.

بِسْمِ ٱللَّهِ ٱلرَّحْمَٰنِ ٱلرَّحِيمِ ٱلَّذِينَ كَفَرُوا۟ وَصَدُّوا۟ عَن سَبِيلِ ٱللَّهِ أَضَلَّ أَعْمَٰلَهُمْ ١ وَٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ وَعَمِلُوا۟ ٱلصَّٰلِحَٰتِ وَءَامَنُوا۟ بِمَا نُزِّلَ عَلَىٰ مُحَمَّدٍ وَهُوَ ٱلْحَقُّ مِن رَّبِّهِمْ كَفَّرَ عَنْهُمْ سَيِّـَٔاتِهِمْ وَأَصْلَحَ بَالَهُمْ ٢

1 Allah će poništiti djela onih koji ne vjeruju i od puta Njegova odvraćaju. 2 A onima koji vjeruju i dobra djela čine i vjeruju u ono što se objavljuje Muhammedu – a to je Istina od Gospodara njihova – On će preko hrđavih postupaka njihovih preći i prilike njihove će poboljšati,

Muhammed, 1 - 2

Ako bi se proučio cio prvi ajet i nastavio naredni te zastalo nakon riječi: „ve-l-lezine amenu“, značenje bi bilo: Allah će poništiti djela onih koji ne vjeruju i od puta Njegova odvraćaju a onima koji vjeruju.

Ako bi čovjek bio primoran da stane (na navedenim primjerima) kako bi uzeo vazduha, onda je to dozvoljeno. Zatim će se vratit na prethodni dio (ajeta) kako bi spojio sa onim poslije, i u tome nema niakva grijeha.“ 1

Zaključak:

Praksa učača, učitelja (Kur'ana) i pisaca da se zadovolje sa navođenjem dijela ajeta, ili zastajanjem usred ajeta na nekoj riječi, nema zapreke niti grijeha sve dok se time ne upadne u zabranjeno  na način kako je prethodno objašnjeno.

A Allah najbolje zna

Prijevod sa: https://islamqa.info/ar/238948