Akida

Definicija pomognute skupine

Pomognuta skupina koja se spominje u hadisima je skupina ehlus-sunneta koja se bori i kod koje su se spojili materijalni i moralni uzroci pobjede, poput ispravnog znanja, pravilnog ponašanja uz poštivanje Allahovih kosmičkih zakona i poduzimanje potrebnih mjera koje je Allah učinio sredstvom kojim se stiže do željenog cilja. Jer samo vjerovanje uz držanje za akaid ehlis-sunneta bez toga da se poduzmu materijalni uzroci pobjede i bez poštivanja kosmičkih Allahovih zakonitosti – u kojima niko nema prednosti nad drugim – ne jamče pobjedu, niti utvrđivanje i nadmoć na Zemlji, koje je Allah obećao Svojim iskrenim robovima.

Pomognuta skupina je, dakle, džemat sljedbenika sunneta i zajednice (ehlus-sunneh vel-džema'ah) koja se čvrsto drži ispravnog razumijevanja vjere na kojem je bio selef i imami ovoga ummeta. Oni su poduzeli ispravne uzroke pobjede, pa će ih Allah 'azze we dželle pomoći, a neće im nauditi oni koji im se suprostave ili ih izdaju.

Stanje pomognute skupine je kao i stanje drugih Allahovih stvorenja; među njima ima dobrih i loših, pravde i nepravde, predanih i griješnika, ali u cjelini su bolji od drugih i preči Allahove pomoći i najsposobniji da uspostave vjeru i ponesu emanet koji im je njihov Gospodar povjerio, mimo svih drugih.

Ibn Tejmijje rahimehullah veli: “Mu'avija i Mugire su ispravnost skupine u Šamu dokazivali predajom koja je zabilježena u dva Sahiha da je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: ‘Neće prestati postojati skupina u mom ummetu koja će izvršavati Allahove naredbe, neće im nauditi oni koji im se suprostave niti oni koji ih iznevjere sve dok ne dođe Sudnji dan.’ Ustao je Malik ibn Juhamir i spomenuo da je čuo Mu'aza kako kaže: “Oni su (tj. pomognuta skupina) u Šamu.” Pa je Muavija radijellahu 'anhu rekao: “Ovo je Malik ibn Juhamir i spominje da je čuo Mu'aza kako kaže: ‘Oni su u Šamu.'”

Ovo što se spominje od Muavije je poput hadisa od Mugire ibn Šu'be u dva Sahiha da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: “Neprestano će u mome ummetu postojati skupina na istini, sve dok ne dođe Allahova odredba, a oni tako vidljivi.“

Ovim dokazuju da su stanovnici Šama pomognuta skupina iz dva razloga:

  1. Oni su ti koji su bili nadmoćni i pobjednici i kojima se povjerio emanet vođstva nakon borbi i fitne, a Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem kaže: “…neće im nauditi oni koji im se suprostave.” Ovo podrazumijeva da ona skupina u ovome ummetu koja bude na istini ona je nadmoćna i pomognuta. Samim tim što su ovi pobijedili, oni su na istini.
  2. Da hadisi spominju da su oni u Šamu, poput hadisa Mu'aza, kao i hadisa kojeg bilježi Muslim u svome Sahihu od Sa'da ibn Ebi Vekkasa radijellahu 'anhu da je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: “Neprestano će ‘zapadnjaci’ biti nadmoćni.”

Imam Ahmed rahimehullah veli: “Pod ‘zapadnjacima’ se misli na stanovnike Šama; Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je bio u Medini i sve što je zapadno od nje je ‘zapad’ a sve što je istočno je ‘istok’, zato je stanovnike Nedžda i sve koji su istočno od Medine zvao ‘istočnjaci’. Zato je Ibn Omer radijellahu 'anhu, rekao: “Došla su dvojica ‘istočnjaka’ pa su održali govor, a Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: ‘Zaista ima govora koji je sihr’.” (Muttefekun alejhi)

Mnogobrojni su hadisi Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem, da je osnova zla sa istoka, poput njegovih alejhis selam riječi: “Smutnja dolazi otuda, smutnja dolazi otuda.” (Buhari) I pokazao je prema istoku. I njegove sallallahu 'alejhi ve sellem riječi: “Glava kufra (nevjerstva) je iz pravca istoka.” (Muttefekun alejhi) I slični hadisi.

Pa je obavijestio da je pomognuta skupina u njegovom ummetu ona koja je na istini i koja je zapadno, a to je Šam, dok je smutnja i glava kufra sa istoka. Medinelije su stanovnike Šama nazivali ‘zapadnjacima’. Za Evza'ija se kaže da je imam zapadnjaka, a za Sufjana Es-Sevrija i njemu slične su govorili da je istočnjak ili imam istočnjaka. To zato jer je kraj Šama kod Eufrata koji je naspram Medine Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem, a Haran i Raka naspram Mekke. Zato je njihova kibla bila najumjerenija, jer su se okretali prema šamskom ruknu, a leđima bili okrenuti šamskom horizontu, bez okretanja udesno kao stanovnici Iraka, ili ulijevo kao stanovnici Šama.

Neki kažu: Ako ovi hadisi ukazuju da je skupina od ummeta Muhammeda sallallahu 'alejhi ve sellem koja je na istini i kojoj neće nauditi oni koji joj se suprostave ili je na cjedilu ostave u Šamu, onda je to suprotno riječima Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem: “Ammara će ubiti nasilnička skupina,”1 i njegovim sallallahu 'alejhi ve sellem riječima: “Poraziće ih (haridžije) skupina koja je bliža istini.“2

Ovo je dokaz onih koji kažu da su svi jednaki i da su svi ispravni ili ne žele da daju prednost nekoj skupini nad drugom i to je bliže ispravnom. Tako jedni dokazuju protiv drugih ali je ovo odbačeno mišljenje jer je to govor nasibija (oni koji su ispoljili neprijateljstvo prema Aliji radijellahu 'anhu) i on je suprotan govoru šija-rafidija, jer oni slijede prohtjeve, a mi ovdje govorimo sa učenima i pravednima.

Nema sumnje da ovi tekstovi zahtijevaju da se objedine i približi njihovo značenje i da se kaže: Što se tiče riječi Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem: “Neprestano će ‘zapadnjaci’ biti nadmoćni,” i sličnih hadisa koji upućuju na nadmoćnost stanovnika Šama, tako je i bilo, i tako je i ostalo, oni su i dalje nadmoćni i pobjednici. A što se tiče govora: “Neće prestati postojati skupina u mom ummetu ustrajna uz Allahovu naredbu,” oni koji su gornji ne znači nužno da među njima nema nepravde i onih od kojih su drugi bliži istini. Naprotiv, među njima ima i jednih i drugih. A što se tiče njegovog sallallahu 'alejhi ve sellem, govora: “Poraziće ih (haridžije) skupina koja je bliža istini,” ovo ukazuje da je Alija i oni koji su sa njim bliži istini, ostali su druga skupina. Ako je pojedinac ili skupina nadmašen u nekom pogledu to ne znači da ne izvršava Allahove naredbe i da nije nadmoćan po pitanju ustrajnosti na Allahovim i Poslanikovim naredbama. Nekada će djelo biti pokornost, a ima onih koja su veća pokornost od tog djela. A ako je neko od njih nepravedan u nekim situacijama greškom koja mu je oproštena ili grijehom koji mu se prašta, ovo takođe ne sprečava ovo o čemu govore hadisi, a to je da Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem obavještava o vrijednosti stanovnika Šama globalno, tako da nema sumnje da su oni, kao skupina, u većini slučajeva bili u pravu. Takođe, Omer ibn Hattab radijellahu 'anhu je davao prednost stanovnicima Šama u odnosu na Iračane za vrijeme svoje vladavine. U Šam je putovao nekoliko puta dok u Irak nije htio nakon savjetovanja gdje mu je ukazano da ne ide. Isto tako, kada je ranjen, prvi koji su ušli kod njega bili su Medinjani, koji su tada bili najbolji u ummetu, a zatim su kod njega ušli Šamljani, a zatim Iračani, koji su bili posljednji koji su ušli. Ovako stoji u Sahihu. Takođe, Siddikova (Ebu Bekrova) briga za osvajanjem Šama je bila veća negoli za oslobađanje Iraka. Rekao je: “Jedno šamsko selo mi je draže nego da oslobodim grad u Iraku.” Tekstovi iz Kur'ana i sunneta Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem koji govore o vrijednostima Šama i zapadnjaka nad Nedždom, Irakom i ostalim predjelima istoka se ne mogu pobrojati ovdje.

S druge strane, prenešene su brojne predaje od Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem o kritici istoka i obavještenju da je smutnja i glava kufra sa istoka. Ali ovo nije mjesto za navođenje tih predaja. Vrijednost istoka u odnosu na zapad je bila zbog prisustva vođe vjernika Alije radijellahu 'anhu, i to je bila trenutna situacija, ali kada je on preselio među njima su se pojavile smutnje, licemjerstvo, otpadništvo i novotarije, čime postaje jasno zašto su Šamljani bili bolji od njih. Takođe, među njima ima pojedinaca od učenjaka i dobrih ljudi koji su bolji od mnogih Šamljana kao što je to bio Alija, Ibn Mes'ud, Ammar, Huzejfe i drugi koji su bolji od mnogih ashaba koji su bili u Šamu. Međutim, ako gledamo skupinu i njeno vrednovanje onda nije nemoguće da druga skupina zbog određenih razloga bude bolja. Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je spomenuo da su Šamljani odlikovani stalnim izvršavanjem Allahovih naredbi do smaka svijeta i da je pomognuta skupina od njih. To je obavještenje o stalnoj i konstantnoj stvari, uz brojnost i snagu, i ovo svojstvo nemaju druga islamska mjesta mimo Šama. Što se tiče Hidžaza (koji je osnova imana) pred Sudnji dan će u njemu ponestati znanja, imana, pobjede i borbe, a tako će biti sa Jemenom, Irakom i istokom. A što se Šama tiče, u njemu će neprestano biti znanja i imana, a ko se za njega bude borio biće pomognut u svakom vremenu. To je tako, a Allah najbolje zna.

Ovo pojašnjava prednost šamske skupine sa nekoliko aspekata, iako je Alija bio preči istini od onih koji su mu se suprostavili, iako je Ammara je ubila nepravdna skupina – kako je to došlo u hadisu – i obaveza nam je da vjerujemo u sve što je došlo od Allaha; potvrđujemo istinu u potpunosti i ne slijedimo strasti, niti govorimo bez znanja, već koračamo putem znanja i pravde a to je slijeđenje Kur'ana i sunneta. A oni koji se drže dijela istine, a odbacuju drugi dio, to je osnova nastanka sektaštva i podjele.” 3

Ovaj govor je Šejhul-Islam potvrdio i u svome vremenu pa kaže: “Što se tiče skupine u Šamu, Egiptu i okolini oni se u ovome vremenu bore u odbrani Islama i oni su najpreči da budu pomognuta skupina koju je spomenuo Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem. Jer je u drugome hadisu koji opisuje pomognutu skupinu došlo: ‘Oni su u okolini Kudsa,’ a ovo je skupina koja je danas u okolini Kudsa.” 4

Nužnost razlikovanja između šerijatskih i kosmičkih naredbi

Htio bih da napomenem jednu bitnu stvar koju mnogi muslimani miješaju, a to je potreba da se napravi razlika između kosmičke i šerijatske naredbe ili volje tj. između onoga što Allah hoće nama i onoga što hoće od nas, što znači da je naša stalna obaveza da slijedimo šerijatske naredbe, držimo se onoga što se od nas traži i radimo po tome u skladu sa mogućnostima u svakom vremenu i na svakom mjestu i to je ono za šta ćemo biti pitani i polagati račun. Što se tiče kosmičkih odredbi koje Allah daje svojom apsolutnom voljom i savršenom mudrošću, On najbolje zna gdje i kada će nekome dati pobjedu i postojanost od Njegovih robova koji to zaslužuju. Rob po pitanju kosmičkih zakona – nakon što se oni potvrde šerijatskim tekstovima – nema drugog izbora osim da vjeruje u njih i da im se pokorava. Poduzimat će uzroke i vezati to za posljedice bez da ga to odvrati od osnovne dužnosti kojom ga je njegov Gospodar obavezao i njegovog zadatka kojim je zadužen. Za taj zadatak će biti obračunat u skladu sa šerijatskim tekstovima koji mu pojašnjavaju obavezu i ukazuju na granice te uloge.