Pitanje:

Da li je dozvoljeno da se kaže ‘Dragi moj Allahu’15, ili ‘O Voljeni, o Allahu’16 ?

Odgovor:

Šejh Muhammed ibn Salih El-Munedždžid

Zahvala pripada Allahu, neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu i sve njegove ashabe.

Prvo:

Da se kaže za Allaha izraz ‘ الحبيب: voljeni-dragi’, npr. da musliman kaže: ‘dragi moj Allahu’ – ovakav vid obavještenja o Allahu je propisan, jer vjernik voli Allaha, i Allah voli vjernike.
Bilježi Et-Taberani rahimehullah u svome tefsiru sa vlastitim lancem prenosilaca do Ibn ‘Abbasa radijellahu 'anhuma da je rekao u vezi riječi Uzvišenog:

وَهُوَ ٱلْغَفُورُ ٱلْوَدُودُ ١٤

14 i On prašta, i pun je ljubavi,

El-Burudž, 14

Rekao je: ‘El-Habib الحبيب – voljeni, dragi.’ Imam Buharija rahimehullahje spomenuo eksplicitnim izrazom u vidu komentara kazavši: „Rekao je Ibn ‘Abbas radijellahu 'anhuma: ‘El-Medžid المَجِيدُ -Slavljeni je El-Kerim الكَرِيمُ – Plemeniti, a El-Vedud الوَدُودُ – pun ljubavi je El-Habib الحبيب – voljeni,dragi. 17

Rekao je Ibnu-l-Kajjim rahimehullah:
„’El-Vedud – Voljeni’ znači da je on voljen od strane Svojih robova sa Svojim blagodatima, Onaj koji voli onoga ko Mu se pokaje i k Njemu priđe. On je El-Vedud, tj. onaj koji se voli. Rekao je Buharija rahimehullah u svome Sahihu: ‘El-Vedud’ je El-Habib-Voljeni, Dragi.
Dakle, Ovaj izraz upućuje na dvije stvari – na opis Allaha da voli Svoje evlije, i da je voljen kod njih…On je voljeni i Onaj koji voli Svoje Evlije;On njih voli i oni Njega vole. Rekao je Šu’ajb 'alejhisselam (u prijevodu): ‘Doista je moj Gospodar Milostiv i Onaj koji voli.’ (El-Kur’an, 11:90).
Nema ništa suptilnije od spajanja imena El-Vedud – Voljeni sa Er-Rahim الرحيم – Samilosni, ili sa El-Gafur الغفور – Onaj koji prašta, jer zaista čovjek ponekad oprosti onome ko se prema njemu ružno ponio, međutim, ne voli ga, ili mu se ponekad smiluje ali ga ne voli. Gospodar oprašta Svome robu kada Mu se pokaje, smiluje mu se i voli ga uz sve to. Zaista On voli pokajnike, i kada Mu se rob pokaje zavoli ga, makar bilo pri njemu da je učinio što je učinio.“ 18

Drugo:

Treba skrenuti pažnju na sljedeće: da ovaj izraz (tj.El-Habib) odražava prezentovanje informacije o Allahu, ne smatramo akidetski da je isti ime od Allahovih imena, kao što su to Er-Rahim, El-Gafur, El-Vedud, te druga od Allahovih lijepih imena. Ovo važi jer se ne zna za bilo koji šerijatski tekst od Objave (tj. Kur’ana i sunneta) koji obavještava da je od Allahovih imena El-Habib. Allahova imena su pitanje ‘tevkifijjeh – gdje se zastaje sa razumom ograničavajući se samo na spomenuto u Kur’anu i Sunnetu’, ništa se od imena ne pritvrđuje Allahu, osim ono što se pritvrdi Objavom.

Rekao je šejh Ibn ‘Usejmin rahimehullah:
„Allahova imena su oblast tevkifijjeh u kojem nema prostora za razum. S obzirom na ovo obavezno je da se zastane u pogledu Allahovih imena na onome što je došlo u Knjizi i Sunnetu, ne dodaje se niti oduzima išta od imena. Ovo je zato što razum nema mogućnost da dosegne ono što Uzvišeni zaslužuje od imena. Dakle, obavezno je da se zastane na šerijatskom tekstu, a zbog riječi Uzvišenog:

وَلَا تَقْفُ مَا لَيْسَ لَكَ بِهِۦ عِلْمٌ إِنَّ ٱلسَّمْعَ وَٱلْبَصَرَ وَٱلْفُؤَادَ كُلُّ أُو۟لَٰٓئِكَ كَانَ عَنْهُ مَسْـُٔولًا ٣٦

36 Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.

El-Isra', 36


قُلْ إِنَّمَا حَرَّمَ رَبِّىَ ٱلْفَوَٰحِشَ مَا ظَهَرَ مِنْهَا وَمَا بَطَنَ وَٱلْإِثْمَ وَٱلْبَغْىَ بِغَيْرِ ٱلْحَقِّ وَأَن تُشْرِكُوا۟ بِٱللَّهِ مَا لَمْ يُنَزِّلْ بِهِۦ سُلْطَٰنًا وَأَن تَقُولُوا۟ عَلَى ٱللَّهِ مَا لَا تَعْلَمُونَ ٣٣

33 Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdano nasilje, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate."

El-A'raf, 33


Zato je nazivanje Uzvišenog onime čime On nije nazvao Sebe, ili poricanje onoga čime je On nazvao Sebe, zločin u pogledu prava Uzvišenog. Zato je obavezno da se čovjek odnosi s edebom u ovome, i da se ograniči na ono što je došlo u šerijatskom tekstu.“ 19

Treće:

Od potpunosti edeba u dovi jeste da dovimo Allahu Uzvišenom onako kako nas je podučio i uputio. Ono čemu na što nas je Allah uputio jeste da Ga dozivamo Njegovim lijepim imenima. Kaže Uzvišeni:

وَلِلَّهِ ٱلْأَسْمَآءُ ٱلْحُسْنَىٰ فَٱدْعُوهُ بِهَا وَذَرُوا۟ ٱلَّذِينَ يُلْحِدُونَ فِىٓ أَسْمَٰٓئِهِۦ سَيُجْزَوْنَ مَا كَانُوا۟ يَعْمَلُونَ ١٨٠

180 Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena – kako budu radili, onako će biti kažnjeni!

El-A'raf, 180

Rekao je El-Kurtubi rahimehullah: „Na čovjeku je da koristi ono što je došlo u Knjizi i vjerodostojnom sunnetu u vezi dove, i da ostavi sve mimo toga. Ne treba da kaže: ‘ja odabiram ovo’, jer je Allah već odabrao za Svoga vjerovjesnika i Svoje evlije, i podučio ih kako da dove.“ 20

Dova Allahu sa izrazom ‘O voljeni, o dragi’ nije od dove sa jednim od Allahovih lijepih imena, pa je preče da to zamijeni sa imenom od imena Uzvišenog, poput El-Vedud – Onaj koji voli.
Međutim, ako bi čovjek koristio ovaj izraz (El-Habib – Voljeni) u svojoj dovi, onda nema smetnje u tome, naročito kada je očito da se time cilja Gopodar svjetova, bilo samim izrazom dove, bilo okolnošću koja ukazuje na ciljano.

Upitana je Stalna komisija za naučna istraživanja i fetve pitanjem koje je slično ovome:
‘Da li je dozvoljeno da čovjek kaže kada traži pomoć od Allaha npr. ‘O pomagaču, o Gospodaru’, ili kada traži olakšanje u nekoj stvari da kaže: ‘O Ti koji olakšavaš, o Ti koji stvari činiš lahkim, o Gospodaru. Šta je mjerilo u ovome? I kakav je propis onoga ko to kaže iz zaborava, ili iz neznanja, ili ko to kaže namjerno?
Pa su odgovorili: „Dozvoljeno je da kažeš sve što si naveo, jer je Pomagač, Onaj koji olakšava, Onaj koji stvari čini lahkim, u tvom dozivanju ciljano Allah, zbog tvojih nedvosmislenih riječi ‘o Gospodaru’ s kraja dove, i svejedno rekao to iz zaborava, neznanja ili namjerno. 21

A Allah najbolje zna.

Prijevod sa:
https://islamqa.info/ar/278350