Historija

Bitnost učenja historije

Izvedeno iz uvodnog dijela Ibn Haldunove knjige o svjetskoj historiji ”تاريخ ابن خلدون” napisane 1377. godine u Sjevernoj Africi.

Ibn Haldun je bio od učenjaka historije, ekonomije, sociologije i historiografije. Njegov sažetak historije a pogotovo uvodni dio, poznatiji pod nazivom Mukaddimah se kod velikog broja ljudi uzima kao osnova moderne historijske filozofije.

”Znaj da je historija plemenita nauka koja nam može biti od velike koristi ali jedino ako nam ukaže na ispravno razumijevanje sljedećih stvari:

  1.  Moralnih i karakternih osobina prošlih naroda
  2.  Razumijevanje priča o Allahovim poslanicima
  3.  Poznavanje načina vladavine i politike prošlih naroda

Jer ko god da se upusti u izučavanje historije završiti će sa stanjem uma koji će služiti kao korisna imitacija prošlih naroda po pitanju vjerskih ili dunjalučkih stvari.

Ova nauka je ovisna o poznavanju mnogobrojnih  izvora, poznavanju različitih nauka i predmeta, posjedovanju vrhunske sposobnosti razlučivanja i analiziranja i sposobnosti da se potvrdi tačnost izvora, jer izvori mogu da variraju i da budu prepuni grešaka.

Historijska istraživanja ne smiju da ovise o pukom kopiranju svih predaja. Naprotiv, istraživanja se moraju bazirati na poznavanju lokalnih običaja, politike, karaktera civilizacije i uslova u prostoru gdje ljudi žive.

Takođe moramo biti sposobni da upoređujemo primarne i sekundarne izvore jer oni nam pomažu u razvrstavanju između istine i laži, kao i pri donošenju zaključaka koji su povjerljivi i iskreni.”

Izvor: http://lostislamichistory.com/studying-history-ibn-khaldun/