Pitanje

Ako su muslimani bolji i vrijedniji (kod Allaha) od ostalih ljudi, zašto onda nalazimo da su Japanci koji su većinom idolopoklonici ili ateisti boljeg morala, bolji u međusobnim odnosima, te tehnološki napredniji? Naime, trebalo bi biti da su muslimani iznad njih zato što su muslimani i bliži Allahu.

Odgovor

Hvala Allahu

Zapaženo je u zadnje vrijeme povećan broj pitanja ove vrste, zapitkivanja koja su usmjerena ka poređenju između islamskog ummeta i drugih naroda, kako na nivou pojedinaca tako i na nivou država i naroda. Razlog ovim zapitkivanjima je to što muslimani danas žive u ovoj bolnoj stvarnosti, odnosno patnji ummeta koja se umnogostručila uz činjenicu da krv muslimana teče u mnogim od velikih islamskih prijestolnica.

Ovakva zapitkivanja su dozvoljena, međutim u isto vrijeme  ovo nije esencijalno pitanje koliko je ustvari trenutačne i hitne prirode. Naime, izučavanje uticaja religije na pojedince i društvo neće dati potpunu sliku ovom opskurnom metodom koja se oslanja na opšti i generalni prikaz npr. naroda Japana, upoređujući to sa npr. nekim arapskim nacijama. Drugim riječima, neminovno je da ovakve studije počivaju na čvrstim i jasnim pravilima istraživanja u pogledu preciznosti, objektivnosti, upotrebe statističkih podataka i motrenja društvenih prilika, dakle da su na nivou gdje bi istraživač bio u mogućnosti da uvjeri svog oponenta u rezultat do kojeg je došao istraživanjem.

Međutim, s obzirom da smo toga uskraćeni na stranicama ovog našeg skromnog portala, izložićemo ovdje neke bitne odgovore vezane za ova pitanja, nadajući se da će isti biti dostatni i zadovoljavajući sa Allahovom dozvolom.

Otuda kažemo:

Prvo

Potvrdili smo mnogo puta u prethodnim odgovorima i na brojnim mjestima sljedeće: Ako se religioznost svede (ograniči) na segment simbolike između Gospodara i roba, bez istinskog obožavanja Allaha s čime dolazi do ispravnosti čovjeka u onome što je između njega i ljudi, kroz njegovu iskrenost, njegovu povjerljivost, poštivanje ugovora, ostavljanje međusobne nepravde i jedenja imetka ljudi bespravno, i tome slično – ako je rob uskraćen da se okiti ovim lijepim moralom između njega i ljudi, onda to nije vjerovanje koje je pohvalno za njegovog nosioca, niti je to stanje kojim je zadovoljan Allah, niti se time postiže nada u uspjeh roba, niti nada u ispravnost cjelokupne zajednice!

Islam u kojem se naređuje robu da obavlja namaz, da posti, daje zekat i obavi hadž je isti islam u kojem On Uzvišeni naređuje lijep odnos prema komšiji, blagost prema slabom i siromašnom, preciznost u poslu, iskrenost u govoru, ljudskost u odnosima s ljudima uopće, pa do kraja dugačkog spiska lijepog ahlaka i ophođenja što čini prepoznatljivu osobinu istinskog muslimana.

Iz ovog možeš dokučiti da zemlje islamskog svijeta, kada bi bile u stanju da se zaista pridržavaju islama, tj. i kroz ibadet, i načinom života, i ponašanjem/vladanjem, onda bi njihovo mjesto zauvijek bilo u samom vrhu naprednih zemalja, i na vrhu liste u svim aspektima razvoja, tj. po pokazateljima napretka, pravde i blagostanja. Sve ono što kontrira ispunjenju ove obaveze ustvari ne predstavlja istinski potpuni islam koji zaslužuje samo pohvalu, niti predstavlja istinske muslimane!

Drugo

Islam ne zagovara izričito da su nemuslimani neminovno u stanju nazadnosti, neznanju i pokvarenog stanja; ovo ne tvrde ni muslimani, niti se tako nešto nalazi u plemenitom Kur’anu, niti je zabilježeno u čistom vjerovjesničkom sunnetu. Naprotiv, plemeniti Kur’an  svjedoči suprotno tome kada je potvrdio mnogim nemuslimanima osobinu znanja u ovosvjetskim pitanjima, stanjima i načinima upotrebe. Kaže Uzvišeni:

وَعْدَ ٱللَّهِ لَا يُخْلِفُ ٱللَّهُ وَعْدَهُۥ وَلَٰكِنَّ أَكْثَرَ ٱلنَّاسِ لَا يَعْلَمُونَ ٦ يَعْلَمُونَ ظَٰهِرًا مِّنَ ٱلْحَيَوٰةِ ٱلدُّنْيَا وَهُمْ عَنِ ٱلْءَاخِرَةِ هُمْ غَٰفِلُونَ ٧

6 obećanje je Allahovo, a Allah će obećanje Svoje ispuniti, ali većina ljudi ne zna; 7 oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovome svijetu, a prema onome svijetu su ravnodušni.

Er-Rum, 6 - 7

Uzvišeni je pohvalio određene moralne osobine nemuslimana, poput emaneta:

وَمِنْ أَهْلِ ٱلْكِتَٰبِ مَنْ إِن تَأْمَنْهُ بِقِنطَارٍ يُؤَدِّهِۦٓ إِلَيْكَ وَمِنْهُم مَّنْ إِن تَأْمَنْهُ بِدِينَارٍ لَّا يُؤَدِّهِۦٓ إِلَيْكَ إِلَّا مَا دُمْتَ عَلَيْهِ قَآئِمًا ذَٰلِكَ بِأَنَّهُمْ قَالُوا۟ لَيْسَ عَلَيْنَا فِى ٱلْأُمِّيِّۦنَ سَبِيلٌ وَيَقُولُونَ عَلَى ٱللَّهِ ٱلْكَذِبَ وَهُمْ يَعْلَمُونَ ٧٥

75 Ima sljedbenika Knjige koji će ti vratiti ako im povjeriš tovar blaga, a ima i onih koji ti neće vratiti ako im povjeriš samo jedan dinar, ako ga ne budeš stalno pratio. Tako je, jer oni govore: "Nama nije grijeh što učinimo neukima" – i o Allahu svjesno govore laži.

Alu-Imran, 75

Do Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem je doprlo nešto od dostignuća rimske i perzijske civilizacije koje su okruživale arapski poluotok – u pogledu materijalnog napretka, graditeljskog, proizvodnog i ekonomskog razvoja – pa nikad nije kazao sallallahu 'alejhi ve sellem da je to laž i mit, ili da je njihova stvarnost siromaštvo, neznanje, nazadnost, iako to nije opšti parametar po kojem se vrednuju ljudi i određuju njihova stanja.

Dakle, islam je vjera pravednosti i objektivnosti, i upućuje nas na spoznaju da ljudi – i muslimani i nevjernici – imaju u sebi iskru dobra kao i iskru zla, i da među ljudima koji nastanjuju predjele Zemlje ima i dobrih i pokvarenih, te da uspjeh na dunjaluku nije rezervisan samo za muslimane.

Preciznije kazano, istinski islam je sigurno razlog ostvarenja uspjeha, spasa i ispravnosti na dunjaluku i ahiretu, tj. kada se islam shvati u svom punom reformističkom pojmu za sve sfere života i takvog ga muslimani primjene, a ne djelimična primjena po osnovi strasti koja odvede u nepravdu, nered i tiraniju.

Rezime ovog osvrta

Uzimanje za sveobuhvatnost islama i primjena svih ogranaka imana/vjerovanja je najveći uzrok postizanja uspjeha i pobjede na oba svijeta.

A što se tiče onoga kome ahiret nije težnja, niti stvar zanimanja, njegov je doseg u dunjaluku shodno njegovom zalaganju u njemu i ispunjavanju njegovih uzroka; takvog će stići od dunjalučkih dobara i opskrbe onoliko koliko je uradio od toga i koliko mu je Allah odredio, iako on time ne biva zaslužan pohvale kod Allaha, niti je upotpunio svrhu svog postojanja, a na ahiretu neće imati nikakva udjela, niti značaja kod Allaha.
Kaže Uzvišeni:

مَن كَانَ يُرِيدُ ٱلْحَيَوٰةَ ٱلدُّنْيَا وَزِينَتَهَا نُوَفِّ إِلَيْهِمْ أَعْمَٰلَهُمْ فِيهَا وَهُمْ فِيهَا لَا يُبْخَسُونَ ١٥ أُو۟لَٰٓئِكَ ٱلَّذِينَ لَيْسَ لَهُمْ فِى ٱلْءَاخِرَةِ إِلَّا ٱلنَّارُ وَحَبِطَ مَا صَنَعُوا۟ فِيهَا وَبَٰطِلٌ مَّا كَانُوا۟ يَعْمَلُونَ ١٦

15 Onima koji žele život na ovome svijetu i ljepote njegove – Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti. 16 Njih će na onome svijetu samo vatra peći; tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na Zemlji radili i biće uzaludno sve što su učinili.

Hud, 15 - 16

مَّن كَانَ يُرِيدُ ٱلْعَاجِلَةَ عَجَّلْنَا لَهُۥ فِيهَا مَا نَشَآءُ لِمَن نُّرِيدُ ثُمَّ جَعَلْنَا لَهُۥ جَهَنَّمَ يَصْلَىٰهَا مَذْمُومًا مَّدْحُورًا ١٨ وَمَنْ أَرَادَ ٱلْءَاخِرَةَ وَسَعَىٰ لَهَا سَعْيَهَا وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَأُو۟لَٰٓئِكَ كَانَ سَعْيُهُم مَّشْكُورًا ١٩ كُلًّا نُّمِدُّ هَٰٓؤُلَآءِ وَهَٰٓؤُلَآءِ مِنْ عَطَآءِ رَبِّكَ وَمَا كَانَ عَطَآءُ رَبِّكَ مَحْظُورًا ٢٠ ٱنظُرْ كَيْفَ فَضَّلْنَا بَعْضَهُمْ عَلَىٰ بَعْضٍ وَلَلْءَاخِرَةُ أَكْبَرُ دَرَجَٰتٍ وَأَكْبَرُ تَفْضِيلًا ٢١

18 Onome ko želi ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Džehennem pripremiti, u kome će se osramoćen i odbačen peći. 19 A onaj ko želi onaj svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti. 20 Svima njima, i jednima i drugima, dajemo darove Gospodara tvoga; a darovi Gospodara tvoga nisu nikome zabranjeni. 21 Gledaj kako jednima dajemo prednost nad drugima; a na onome svijetu razlika u stepenima i prednostima biće, doista, veća.

El-Isra', 18 - 21

Treće

Stvarnost i historija su najbolji dokaz ove teme. Kroz hod historije muslimani su živjeli zlatna i procvala razdoblja u kojima su se uzdigle države do najljepšeg oblika ispravnosti i pravde koja je tada bila moguća, procvat su doživjele nauka, rad, moral, porodice i države, dotle da je baklja te reforme i renesanse osvijetlila cijeli svijet. Od ove velike islamske civilizacije metod je prepisala i posudila evropska civilizacija koja je u tom vremenu bila zaostala, pa je dosegla do ovog napretka kojeg danas živimo, dakle uzrokom onoga što su preuzeli od islamskog ummeta i onoga što su inovirali od sebe. U isto vrijeme naš ummet je stagnirao iz razloga što je ostavio uzroke svoga prvog napretka, kojeg je već isprobao u vremenu koje je prethodilo, te iz razloga što je ostavio uzroke svoje savremene renesanse. Relevantna historijska djela su sve ovo stavila u svoje redove. Primjeri tih djela su:

  • “Nauka kod arapa, njen uticaj na razvoj svjetske nauke” ; Ed-Duvemejlijj, prijevod: Abdu-l-Hamid En-Nedžar;
  • “Arapi i evropska civilizacija” ; Muhammed Eš-Ševbaši;
  • “Arapska nadnaravnost” ; Maks Fantago, prijevod: Ramadan Levned;
  • “Uticaj arapa na evropsku civilizaciju” ; Dželal Mazher;
  • “Prednost islama nad zapadnom civilizacijom” ; Watt Montgomeri, prijevod: Husejn Ahmed Emin;
  • “Uloga arapske islamske civilizacije u evropskoj renesansi”; Hani El-Mubarek i Ševki Ebu Halil;
  • “Zasluga muslimaske uleme za evropsku civilizaciju” ; dr. Izuddin Feradž;
  • “Uloga muslimanske arapske civilizacije na nastanak evropske civilizacije”; dr. Muhamed Ebu Hasan,

i druga brojna djela čije nabrajanje je veoma zahtjevno i teško, a kamoli da se navodi bilo šta od istraživanja u spomenutim i drugim knjigama, kao i primjeri koji pojašnjavaju čitaocu na eksplicitan historijski način da je islamska civilizacija u jednom svom periodu bila svjetionik znanja i napretka za cijeli svijet. Ova stvar potiskuje negativne sumnje u pogledu uticaja vjere na ovaj segment života.

Četvrto

Uz sve spomenuto, doista je očita prevara izričito tvrditi da smo mi nazadni, a drugi napredniji nad nama, jer je ova stvar i dalje relativna i puna nadmetanja na ovaj ili onaj način. Zatim, mnoge islamske države su danas ostvarile bitan segment u o oblasti mira i sigurnosti gledajući po svim međunarodnim mjerilima i indeksima. U tu svrhu dovoljno je spomenuti ‘Pokazatelj svjetskog mira’ kojeg izdaje ‘Institut za ekonomiju i mir’, po kojem se Malezija nalazi na tridesetom (30) mjestu, Katar na trideset i četvrtom (34) – koji je ujedno od najmirnijih država – dok su Francuska i Britanija na četrdeset i šestom (46) i četrdeset i sedmom (47) mjestu, a Amerika na sto i trećem (103) mjestu. Ova studija je urađena po statističkim podacima iz 2016.godine. Više informacija se može vidjeti na:

http://economicsandpeace.org/wp-content/uploads/2016/06/GPI-2016-Report_2.pdf

https://goo.gl/jTqw9t

Ovaj pokazatelj sadrži veliku istinitost podataka, uzima tačke promatranja iz grupe mjerila koja se odnose na standard i način života po osnovu službene državne statistike, poput broja ubistava na svakih sto hiljada stanovnika, zatim ukupan nivo krivičnih djela iz domena krvnih delikata, broj zatvorenika, vojni budžet, unutarnji sukobi, ratovi koje država vodi van svoje teritorije, i sl. Zatim postoji važna grupa cifara koja se odnosi na veoma visoku proporcionalnost različitih vrsta zločina i djela nereda u neislamskim državama, o čemu možete detaljnije vidjeti na:

https://goo.gl/03fq7z

Agencija Reuters je 2002.god. objavila izvještaj, a isti su od nje uzeli i prenijeli mnogi mediji, o dosegu proporcionalnosti zločina u Japanu do rekordnog nivoa nakon Drugog svjetskog rata, na način da je dosegao cifru oko dva miliona i osamsto hiljada (2.800.000) zločina. Dakle, broj do kojeg nije doprlo mnogo islamskih arapskih država, kada se uzme u obzir procentualni broj stanovnika. Zbog toga je japanska vlada zahtijevala opsežnu kampanju na nivou nacije sa zadatkom smanjivanja ovog broja do najnižeg mogućeg nivoa, a zatim je uspjela da ostvari veliki uspjeh u ovom domenu.
Poenta ovoga je da se napravi poređenje kako bi se uvidjelo da ovo pitanje nije dokaz za ispravnost njihove vjere, niti za neispravnost vjere muslimana, nego se ova tema mora obraditi sa svih relevantnih aspekata.

https://goo.gl/TFsx4L

A Allah najbolje zna.