By Hižaslav
Na prvi pogled potpuno bezazlena konstatacija, floskula koja nije ni vrijedna spomena nakon što su je mnogi muslimani odbili. Međutim, bez poznavanja historijske pozadine ova kovanica će se uporno nametati kod svakog narednog bajrama.
Treba spomenuti da je historijska pozadina ove novokomponovane riječi kudikamo teža od njene vanjštine. Upravo radi toga je veoma bitno ukazati na potrebu za odlučno odbacivanje ove kršćanske riječi – i to ne radi „slave“ koja se u njoj nalazi već radi „hiže“.
Naime, tumačenje riječi „hiža“ nikako se ne može ograničiti samo na „sobu“ jer je taj pojam označavao hramove pripadnika Crkve bosanske, o čijem vjerovanju možete pročitati više ovdje.1To što su hramovi pripadnika Crkve bosanske bili vrlo jednostavni i skromni da su podsjećali na sobe, ne daje nam za pravo da odbacimo pravo i osnovno značenje te riječi.
Osnovno značenje hiže je bogumilski hram. Ova činjenica uopšte nije nepoznanica u historiji, brojne knjige su napisane na tu temu, a danas je dostupno dovoljno historijskih izvora koji ovo potvrđuju. Tako poručujemo svakom zagovorniku pokrštavanja riječi „Bajram“ da se i sami uvjere u pogubnost svojih stavova preko riječi dokazanog historičara koji spominje, bez imalo filozofskog naklapanja, da se hižama nazivaju hramovi naroda koji je u Bosni živio prije dolaska islama.2
Ukoliko to nije dovoljno vjerodostojno, onda možete pročitati i povelju bosanskog bana Stjepana II Kotromanića izdate „U hiži velikog gosta Radoslava“ Ključkom knezu Vukosavu Hrvatiniću 1332. godine. Ban u povelji, pored početnog zazivanja trojstva, spominje prisutne pred kojima se povelja sastavlja. U povelji, između ostalog, spominje i „djeda“ Radoslava, „velikog gosta“, „starca“ i svu crkvu.3
Povelju detaljno možete pročitati kao jedan od objavljenih historijskih izvora.4 Potom i u nekim drugim djelima, kao što je Istraživanje o postanku bosanske banovine Ludwiga Thalloczy-a, te kod Marka Vega u „Postanak srednjovjekovne bosanske države“, izdate u Sarajevu 1982. godine. Ova povelja još više potvrđuje da je hiža doista predstavljala hram, jer se u toj „sobi“ skupilo svo rukovodstvo Crkve bosanske u kojoj ban zaziva i svjedočenje Boga svojoj povelji.
Na osnovu ovoga postavlja se pitanje zašto se Bošnjacima nameće stara kršćanska kultura? I da li se ovdje doista radi o bogaćenju domaćeg rječnika(?), ili je posrijedi klasično pribavljanje popularnosti bez obaziranja na granice koje je šerijat postavio?
Čisto radi prisjećanja – nedugo nakon poziva da se odbaci riječ „Bajram“ jer je stranog porijekla, protagonista “hižaslava” je javno hvalio Erdogana opisujući ga rječju „kahriman“, za koju je i sam rekao da je to riječ perzijskog porijekla koja znači hrabar ili junak. 5S kojim razlogom neko može – po perzijski – biti kahriman, a jedini blagdani muslimana ne trebaju – po perzijski – biti bajramom, još nakon što se ovaj izraz udomaćio u narodu, a isti nije šerijatski sporan?! Zatim, ako ćemo mijenjati naziv za bajram – zar nije najpreče da se uzme arapska riječ el-‘iid koju koriste brojni muslimani nearapskog porijekla?
Mnogo je ozbiljniji, čak zabrinjava, poziv nekih intelektualnih krugova u povratak svemu starobosanskom, posebno jer odudara od univerzalnog poziva islama upućenog svim narodima.
Ako će se Bošnjaci diviti bogumilskoj predislamskoj ostavštini koja je umnogome ispunjena simbolima kršćanstva i(li) paganizma 6, onda bi, primjera radi, Arapi imali pravo da se dive i ponose sa tri sto i kusur mekanskih idola i kipova?!
Ako neko zastupa gore spomenuto oživljavanje starih običaja, čak i onda kada su ti običaji paganski i suprotstavljeni naučavanju islama, onda proizilazi da mnogi Kur'anski ajeti nemaju smisla, poruke i primjene.
Allahov govor je nepogriješiv, a najbolje ga je objasnio i primjenio Njegov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem. Rekao je Uzvišeni:
هُوَ ٱلَّذِى بَعَثَ فِى ٱلْأُمِّيِّۦنَ رَسُولًا مِّنْهُمْ يَتْلُوا۟ عَلَيْهِمْ ءَايَٰتِهِۦ وَيُزَكِّيهِمْ وَيُعَلِّمُهُمُ ٱلْكِتَٰبَ وَٱلْحِكْمَةَ وَإِن كَانُوا۟ مِن قَبْلُ لَفِى ضَلَٰلٍ مُّبِينٍ ٢ وَءَاخَرِينَ مِنْهُمْ لَمَّا يَلْحَقُوا۟ بِهِمْ وَهُوَ ٱلْعَزِيزُ ٱلْحَكِيمُ ٣ ذَٰلِكَ فَضْلُ ٱللَّهِ يُؤْتِيهِ مَن يَشَآءُ وَٱللَّهُ ذُو ٱلْفَضْلِ ٱلْعَظِيمِ ٤
2 On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi, 3 i drugima koji im se još nisu priključili – On je Silni i Mudri. 4 To je Allahova milost koju On daje onome kome hoće – a u Allaha je milost velika.
El-Džumu'a, 2 - 4
بِسْمِ ٱللَّهِ ٱلرَّحْمَٰنِ ٱلرَّحِيمِ الٓر كِتَٰبٌ أَنزَلْنَٰهُ إِلَيْكَ لِتُخْرِجَ ٱلنَّاسَ مِنَ ٱلظُّلُمَٰتِ إِلَى ٱلنُّورِ بِإِذْنِ رَبِّهِمْ إِلَىٰ صِرَٰطِ ٱلْعَزِيزِ ٱلْحَمِيدِ ١
1 Elif Lām Rā. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na Put Silnoga i Hvaljenoga
Ibrahim, 1
ٱللَّهُ وَلِىُّ ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ يُخْرِجُهُم مِّنَ ٱلظُّلُمَٰتِ إِلَى ٱلنُّورِ وَٱلَّذِينَ كَفَرُوٓا۟ أَوْلِيَآؤُهُمُ ٱلطَّٰغُوتُ يُخْرِجُونَهُم مِّنَ ٱلنُّورِ إِلَى ٱلظُّلُمَٰتِ أُو۟لَٰٓئِكَ أَصْحَٰبُ ٱلنَّارِ هُمْ فِيهَا خَٰلِدُونَ ٢٥٧
257 Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju – zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla na tmine; oni će biti stanovnici Džehennema, oni će u njemu vječno ostati.
El-Bekare, 257
