Prenosi se da je Ebu Hurejre radijellahu 'anhu rekao: Kada smo jednom sjedili kod Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem, došao mu je jedan čovjek i rekao: “O Allahov Poslaniče, propao sam!“

Reče (Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem): „Šta te upropastilo?“

Odgovori: „Spolno sam općio sa svojom ženom, a postio sam.“ U drugom rivajetu: „Općio sam sa svojom ženom u Ramazanu“

„Imaš li roba da ga oslobodiš?“ Upitao je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem.

Reče: „Nemam“.

„A jesi li u mogućnosti da postiš dva mjeseca uzastopno?“- upitao je dalje Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem.

„Nisam.“ – odgovorio je ovaj.

„Da li imaš (mogućnosti) nahraniti 60 siromaha?“ – upitao je (Muhammed sallallahu 'alejhi ve sellem)

„Ne“ – odgovorio je ovaj.

Kaže Ebu Hurejre radijellahu 'anhu: „Zatim je Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellemušutio.“

I dok smo mi još bili tu, Vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellem bi donesen arek (torba) u kome su bile hurme, i on sallallahu 'alejhi ve sellem reče: “Gdje je onaj što je pitao?“

“Ja sam.” – odazvao se on.

„Uzmi ih i podijeli na ime milostinje!“ – Rekao je Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem.

„Je li siromašnijem od mene?“ – upita čovjek.

„ O Allahov Poslaniče, tako mi Allaha, između dva njena kamenjara (dva krša Medine) nema nikog siromašnijeg od mojih ukućana.“

Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem se nasmijao toliko da su mu se ukazali njegovi zubi očnjaci , a zatim rekao: „Nahrani njima svoje ukućane!“ 1

 

Iz hadisa se izvode sljedeći propisi:

  • Da je spolno općenje u danima Ramazana od upropaštavajućih djela, jer je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem odobrio riječi ovog čovjeka kada je rekao: „Propao sam.“;
  • Da namjerno i svjesno polno općenje iziskuje kefaret – otkup, i da kefaret biva redoslijedom: da se oslobodi rob ropstva, ako to ne nalazi, onda post dva mjeseca uzastopno, ako to ne može, onda da nahrani šesdeset siromaha;
  • Da obaveza kefareta ne spada sa osobe ako ništa od spomenutog ne može izvršiti. U hadisu se na nalazi ništa što ukazuje da usljed nemogućnosti izvršenja kefareta njegova obaveza prestaje važiti;
  • Da je dozvoljeno izvršiti kefaret za drugoga, makar i stranca, tj. onoga ko nije u srodnoj vezi;
  • Da onaj za koga drugi izvršava kefaret može jesti od toga i hraniti svoju porodicu, sve dok on lično ne izdvaja iz imetka u svrhu kefareta – otkupa za grijeh;
  • Po vanjštini hadisa nema razlike između roba vjernika i nevjernika, i to je stav hanefijskih učenjaka. Međutim, ispravno u ovom pitanju, a na čemu je većina učenjaka, jeste da se podrazumjeva oslobađanje roba vjernika od ropstva, tj. da je ovaj hadis ograničen tekstom ajeta o kefaretu za nenamjerno ubistvo, gdje stoji: „…onaj ko ubije vjernika nehotice – mora osloboditi ropstva jednog roba- vjernika…“ (En-Nisa:92);
  • Hadis svjedoči o ljepoti ahlaka i plemenitosti Allahovog Poslanikac sallallahu 'alejhi ve sellem; dolazi mu čovjek koji se o sebe ogriješio u strahu i brizi, a odlazi radostan i sa hranom za svoju porodicu.