Trenutno stanje i budućnost dolara (III dio)

  • Facebook
Share on Facebook1

Porast cijena robe, naročito nafte i zlata, poklopio se s relativno niskim realnim kamatnim stopama u SAD-u i sa značajnim padom vrijednosti američkog dolara. Mnogi analitičari finansijskih tržišta posljednjih godina naglašavaju mogućnost postojanja uzročnoposljedične veze između cijene nafte i vrijednosti američkog dolara.

Većina ih smatra da bi uzrok rasta cijena nafte mogao biti slabi dolar, a da iza pada cijena stoji jaki dolar. PremaMuñozu i Dickeyu, fluktuacije dolara u tječu na cijenu nafte jednostavno zato što su cijene robe koje kotiraju na berzama Izražene u američkim dolarima. Međutim, u ekonomskoj literature ne postoji konsenzus o prirodi odnosa veze između cijene nafte i dolara.

Dolar je depresirao (opao)između 2002.i 2008., a cijena nafte je skočila. Istotako, tokom finansijske krize cijena nafte se strmoglavila, dok je dolara presirao (porastao).Breitenfellner i Cuaresma, nakon Drugog svjetskog rata, razlikuju četiri razdoblja u odnosuizmeđu cijene nafte i američkog dolara.Razdoblja se razlikuju u smislu različitepromjenjivosti i stepena korelacije između te dvije varijable. Zanimljivo, ta se razdoblja podudaraju s važnim promjenama režima na oba tržišta.Prvo razdoblje između 1950.i 1970. poklapa se s postojanjem Bretton Woods-ova sistema fiksnih valutnih tečajeva. Ovo razdoblje obilježava niska inflacija, niske kamatne stope i visoke stope rasta, a cijena sirove nafte ostala je naročito stabilna i niska. Proces formiranja cijena, održan pod kontrolomtzv.„Sedamsestara“, odnosno onih sedam naftnih preduzeća koje su dominirale proizvodnjom sredine 20.vijeka. Drugo razdoblje karakteriziraju naftni šokovi, koji su uzrokovali Izrazite oscilacije u cijeni nafte, dok je korelacija između dolara i cijene nafte bila blago negativna.Između 1985.i 1998. Korelacija između tečaja i cijena nafte smanjuje se u apsolutnoj vrijednosti, te uz pozitivna korelaciju to razdoblje karakterizira raspad određivanja cijene nafte od strane OPEC-ova kartela i slabidolar. Međutim, otprilike od 2002. Pa na dalje odno stečaja američkog dolara i cijena nafte ponovno je postao jasno negativan.

Akram smatra da negativan odnos između vrijednosti dolara i cijene nafte, uočen zadnjih 15-ak godina, slijedi iz zakona jedne cijene za razmjenjivanje dobara. Prema tome, pad vrijednosti dolara mora biti umanjen, povećanjem cijene nafte u dolaru i/ ili padom cijene nafte u stranoj valuti kako bi se osigurala ista cijena kada se mjeri u dolarima.Odrane 2002. Do prve polovice 2008. godine, trgovinom određen tečaj dolara, za najveći je dio razdoblja stabilno depresirao, pad je iznosio ukupno oko 25%. Dolar je padao u tom razdoblju od šest godina, blagim tempom, otprilike oko 3% do 4% na godišnjem nivou. Sljedećih devet mjeseci dolar je oštro apresirao, rast je iznosio oko 11%.Kada su se ekonomski uslovi počeli stabilizirati sredinom 2009.godine, dolar je počeo ponovno depresirati i pad je iznosio oko 16% do sredine 2011. godine, te se više ili manje vratio na svoj predrecesijski trend depresijacije. Međutim, drugi dio tržišnih ne sigurnosti, uzrokovanih europskom dužničkom krizom, izazvao je ponovnu apresijaciju dolara od 5% do kraja 2011. Početkom2012.,dolar je nastavio svoju depresijaciju, pao je oko 2% do veljače 2012., a s povratkom nekog stepena finansijske stabilnosti u Europi depresijacija je nastavljena.

Depresijacija dolara nije bila ujednačena prema svim valutama. Na primjer, u razdoblju od 2002. Godine do 2008. godine, dolar je pao za 45% u odnosu na euro, za 24% u odnosu na jen, 18% u odnosu na juan, a 17% prema meksičkom pesosu. Različiti iznosi depresijacije prema spomenutim valutama, djelomično odražavaju nivo spremnosti zemalja da dopuste fluktuaciju njihove valute u odnosu na dolar. Euro je slobodno fluktuirajući, jen je umjereno upravljajući (uglavnomprije 2005. i nakon 2010.), juan je aktivno upravljajući (fiksiran je za dolar do 2005. te od sredine 2008. do sredine 2010., a od tada su dopuštene manje fluktuacije).

Slabljenje dolara izazvalo je zabrinutost u Kongresu i u javnosti da je pad dolara symptom širih ekonomskih problema, kao što su slabi ekonomski oporavak, rast javnog duga te smanjenje rasta svjetske ekonomije. Od raspada Bretton Woods-ova međunarodnog monetarnog sistema 1973. godine, tečaj dolara u velikoj je mjeri određen prema tržišnoj ponudi i potražnji za dolarima na svjetskim deviznim tržištima. Dolari su traženi od strane stranih rezidenata za kupovinu robe i imovine denominirane u dolaru (imovina uključuje bankovne račune, dionice, obveznice, nekretnine). Dolari se isporučuju na deviznim tržištima od strane američkih rezidenata kojiih razmjenjuju za stranu valutu koja im je potrebna za kupovinu strane robe i imovine.

Pad vrijedosti dolara u period od 2002. do 2007. poklopio se s velikim povećanjem cijena robe. Budući da su većini robe na međunarodnim tržištima cijene izražene u dolarima, njihove cijene za američkog kupca nisu direktno pogođene kretanjima tečaja dolara. Vjeruje se da fluktuacije tečaja dolara potiču nestalnost u cijenama sirove nafte te zančajno otežavaju mogućost predviđanja cijena nafte u budućnosti. Mnogi ekonomisti smatraju da je slabi dolar uzrok rasta cijena nafte, odnosno da jaki dolar pritišče cijene nafte prema dolje.

 

(Autor: AhmedB)

Share on Facebook1