Sva hvala pripada Allahu, i neka je salavat i selam na našeg Poslanika Muhammeda, njegovu podoricu i sve ashabe, a zatim:

Jedan od osnovnih problema u islamskom ummetu danas je taj što se o tevhidu govori samo sa aspekta teorije, dok se praktična strana slabo sprovodi ili se, pak, zanemaruje. I rezultat toga biva da se, nerijetko, zapada u najopasniji i najkobniji grijeh, a to je širk.
Mi ćemo, uz Allahvu pomoć, u daljem izlaganju progovoriti nešto malo detaljnije na ovu temu, shodno tome da je ona i te kako važna za svakog muslimana kao pojedinca, a od Allaha je pomoć.
Cilj stvaranja čovjeka:
Gospodar nebesa i zemlje, i svega stvorenog, je stvorio ljude i džine da samo Njega obožavaju i da Mu nikoga od stvorenja ne pridružuju u obožavanju.
Rekao je Uzvišeni:

وَمَا خَلَقْتُ ٱلْجِنَّ وَٱلْإِنسَ إِلَّا لِيَعْبُدُونِ ٥٦

56 Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju,

Ez-Zarijat, 56


Ovaj ajet ukazuje na to da su džini i ljudi stvoreni samo zbog jednog razloga, a to je da samo Allaha obožavaju, i da se samo Njegovim naredbama pokravaju, i da se njegovih zabrana klone.
Rekao je Uzvišeni:

قُلْ تَعَالَوْا۟ أَتْلُ مَا حَرَّمَ رَبُّكُمْ عَلَيْكُمْ أَلَّا تُشْرِكُوا۟ بِهِۦ شَيْـًٔا وَبِٱلْوَٰلِدَيْنِ إِحْسَٰنًا وَلَا تَقْتُلُوٓا۟ أَوْلَٰدَكُم مِّنْ إِمْلَٰقٍ نَّحْنُ نَرْزُقُكُمْ وَإِيَّاهُمْ وَلَا تَقْرَبُوا۟ ٱلْفَوَٰحِشَ مَا ظَهَرَ مِنْهَا وَمَا بَطَنَ وَلَا تَقْتُلُوا۟ ٱلنَّفْسَ ٱلَّتِى حَرَّمَ ٱللَّهُ إِلَّا بِٱلْحَقِّ ذَٰلِكُمْ وَصَّىٰكُم بِهِۦ لَعَلَّكُمْ تَعْقِلُونَ ١٥١

151 Reci: "Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje: da Njemu nikoga ravnim ne smatrate, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo – ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva – eto, to vam On preporučuje da biste razmislili –

El-En'am, 151


Uzvišeni Gospodar u ovom ajetu jasno pojašnjava da čovjek mora obožavati samo Allaha, i da ne smije nikakav vid širka činiti u tom obožavanju, sve jedno bio to ibadet govorom, djelom ili ubijeđenjem, i svejedno bilo to malo ili veliko.
Stvarnost činjenja širka Allahu se ogleda u tome da se obožava stvorenje kao što se obožava Allah, ili da se uvažava i veliča kao što se uvažava i veliča Allah, ili da Mu se upućuje neki vid ibadeta a što je od specifičnosti Allahova rububijeta i uluhijeta. Kada rob ostavi širk u potpunosti, onda postaje pravim muvehidom, koji iskreno Allaha obožava i na pravi način vjeru ispovjeda.
Allahovo pravo kod ljudi jeste da samo njemu ibadet čine, i da u tom ibadetu nema nikakvog udjela nekom drugom, svejedno koji ibadet bio u pitanju.
Muaz ibn Džebel propovijeda:
‘Bio sam iza Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, na jahalici, pa me je zovnuo: „O Muaze!“ ‘Odazivam ti se i pokoravam!’, rekoh. To je ponovio tri puta, a zatim rekao: „Znaš li koje su dužnosti robova prema Allahu? ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju, odgovori Muaz. Tada Poslanik nastavi: „Da Mu ibadet čine i da Mu ništa ne pridružuju!“. Potom je išao jedno vrijeme, a onda rekao: „O Muaze!“ ‘Odazivam ti se i pokoravam!’, odgovorih. „Znaš li koja su prava robova kod Allaha ako to budu činili? ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju’, odgovori Muaz.
Tada reče Poslanik: „Da ih ne kazni!“.

Kako se ostvaruje tevhid u praksi?
Poznato je, da čovjek ne može ostvariti tevhid osim nakon što ostvari njegova poznata sedam uslova (šarta).
A ti uslovi su: 1) znanje o tevhidu, 2) jekin u tevhidu, 3) prihvatanje tevhida srcem jezikom i djelom, 4) pokornost tevhidu, 5) sidk u tevhidu (da njegov jezik potvrđuje ono što mu je u srcu), 6) ihlas u tevhidu, 7) i voljenje tevhida.
Rekao je imam Ibn Radžeb El-Hanbeli:
‘Bog je Onaj Kome se pokorava i prema Kojem se ne griješi, poštujući, uvažavajući i voljeći Ga, strahujući, nadajući i oslanjajući se na Njega, moleći i tražeći od Njega Uzvišenog, i ništa od ovoga ne smije biti upućeno osim Allahu, dželle šanuhu, pa ko bude pridružio nešto od stvorenja u jednoj od ovih stvari a koje su specifične za uluhijet (Allaha), to će mu oštetiti njegovu iskrenost u izgovaranju šehadeta, i umanjiti njegov tevhid, i on će biti u robovanju stvorenju onoliko koliko kod sebe ima nešto od tih stvari, i sve to je od ogranaka širka’.
Danas mnogi govore kako su spoznali tevhid te ga u praksu sproveli, dok, kada pogledamo našu realnost, vidimo da je stanje sasvim drugačije.
Pa tako možemo vidjeti muslimana koji kada bude iskušan gubljenjem imetka, ili pak, želi udijeliti na Allahovom putu, on odmah počne da drhti iz straha od siromaštva, ili da mu se imetak ne umanji, zaboravljajući riječi Uzvišenog Allaha:

وَمَا مِن دَآبَّةٍ فِى ٱلْأَرْضِ إِلَّا عَلَى ٱللَّهِ رِزْقُهَا وَيَعْلَمُ مُسْتَقَرَّهَا وَمُسْتَوْدَعَهَا كُلٌّ فِى كِتَٰبٍ مُّبِينٍ ٦

6 Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi.

Hud, 6

te riječi:

وَكَأَيِّن مِّن دَآبَّةٍ لَّا تَحْمِلُ رِزْقَهَا ٱللَّهُ يَرْزُقُهَا وَإِيَّاكُمْ وَهُوَ ٱلسَّمِيعُ ٱلْعَلِيمُ ٦٠

60 A koliko ima životinja koje ne sakupljaju hranu sebi, Allah ih hrani, a i vas! On sve čuje i sve zna.

El-'Ankebut, 60


Zbog toga, musliman, kada bude iskušan gubljenjem imetka, ili želi da iz svog imetka odvoji na Allahvom putu, mora imati na umu sljedeće Allahove riječi:

هُمُ ٱلَّذِينَ يَقُولُونَ لَا تُنفِقُوا۟ عَلَىٰ مَنْ عِندَ رَسُولِ ٱللَّهِ حَتَّىٰ يَنفَضُّوا۟ وَلِلَّهِ خَزَآئِنُ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلْأَرْضِ وَلَٰكِنَّ ٱلْمُنَٰفِقِينَ لَا يَفْقَهُونَ ٧

7 Oni govore: "Ne udjeljujte ništa onima koji su uz Allahova Poslanika, da bi ga napustili!" A blaga nebesa i Zemlje su Allahova, ali licemjeri neće da shvate.

El-Munafikun, 7

I on mora biti ubijeđen u to da ono što je stekao od imetka, to mu je samo Allah dao, a isto ga tako može od njega i uzeti bilo kada i bilo gdje.
Stoga, musliman zna da njegov život ne ovisi od dolara ili eura, niti od zlata ili srebra, ili bilo čega drugog, ne nikako, već njegov život ovisi od Uzvišenog Allaha, Gospodara nebesa i Zemlje, Vlasnika kosmosa, koji je stvorio tebe, Zemlju na kojoj se ti nalažiš i sva ostala stvorenja.
Isto tako, kada se čovjek razboli, on odmah počne tražiti pomoć od lječnika, i oslanjati se na lijekove koje mu dotični liječnik odredi. Iako, kada bi čovjeka pitali: da li ti smatraš da te taj ljekar može izliječiti nekim ljekovima? Odgovor bi bio: ne nikako. Ali kada čovjek bude stvarno pogođen bolešću, onda sebe može vidjeti kako mu se srce smiri kada mu doktor prepiše neke lijekove, dok, kada mu kažeš, osloni se na Allaha, on klimne glavom, da , ali….
Ovo nikako nije ispravno. Musliman se mora istinski osloniti na Uzvišenog Allaha, jer je On Stvoritelj svega, i tog bolesnika, i tog lijeka, i te bolesti i svega ostalog. Pa prema tome, On je taj koji daje bolest, i koji liječi od iste, i niko drugi nema nikakvog udjela u tome.
A lijekovi koje čovjek uzima od lječnika, su samo sredstvo (sebeb) preko kojih Allah ako hoće liječi čovjeka. I zato, nije ispravno oslanjati se na sebebe, već se oslanja samo na Uzvišenog Allaha, a sebebi se moraju uzeti.
I treća stvar koju moramo spomenuti, zbog toga što dosta muslimana danas upada u to je i pretjerano voljenje stvorenja ili strah od istih. Kod muslimana, na prvom mjestu moraju biti uvijek Allah i Njegov Poslanik, a zatim dolaze ostali. Ovo se ogleda u tome da kada muslimanu dođe neka naredba ili zabrana od Allaha, tada se ispred toga ne smije naći ništa od stvorenja koja on voli, jer bi u suprotnom ispalo da on daje prednost nekom stvorenju nad Stvoritelju, a to ukazuje da ga on više voli od svog Stvoritelja.
Kaže Uzvišeni Allah:

قُلْ إِن كَانَ ءَابَآؤُكُمْ وَأَبْنَآؤُكُمْ وَإِخْوَٰنُكُمْ وَأَزْوَٰجُكُمْ وَعَشِيرَتُكُمْ وَأَمْوَٰلٌ ٱقْتَرَفْتُمُوهَا وَتِجَٰرَةٌ تَخْشَوْنَ كَسَادَهَا وَمَسَٰكِنُ تَرْضَوْنَهَآ أَحَبَّ إِلَيْكُم مِّنَ ٱللَّهِ وَرَسُولِهِۦ وَجِهَادٍ فِى سَبِيلِهِۦ فَتَرَبَّصُوا۟ حَتَّىٰ يَأْتِىَ ٱللَّهُ بِأَمْرِهِۦ وَٱللَّهُ لَا يَهْدِى ٱلْقَوْمَ ٱلْفَٰسِقِينَ ٢٤

24 Reci: "Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da prođe neće imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovu putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah grješnicima neće ukazati na Pravi put."

Et-Tewbe, 24


I kaže:

وَوَصَّيْنَا ٱلْإِنسَٰنَ بِوَٰلِدَيْهِ حُسْنًا وَإِن جَٰهَدَاكَ لِتُشْرِكَ بِى مَا لَيْسَ لَكَ بِهِۦ عِلْمٌ فَلَا تُطِعْهُمَآ إِلَىَّ مَرْجِعُكُمْ فَأُنَبِّئُكُم بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ ٨

8 Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni ćete se vratiti, pa ću vas Ja o onome što ste radili obavijestiti.

El-'Ankebut, 8


Isti je slučaj kada je i strah od stvorenja u pitanju.
Čovjek biva iskušan raznim iskušenjima, a od toga je i zatvaranje, protjerivanje, gubljenje života i ostalo. Musliman zna da vlast na nebesa i Zemlji nema niko drugi do Allah, njegov Gospodar i Gospodar svega stvorenog, pa se zbog toga boji samo Allaha, i ne boji se stvorenja jer mu niko ništa ne može učiniti bez Njegove dozvole.
Kaže Uzvišeni:

إِنَّمَا ذَٰلِكُمُ ٱلشَّيْطَٰنُ يُخَوِّفُ أَوْلِيَآءَهُۥ فَلَا تَخَافُوهُمْ وَخَافُونِ إِن كُنتُم مُّؤْمِنِينَ ١٧٥

175 To vas je samo šejtan plašio pristalicama svojim, i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici!

Alu-Imran, 175


Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
„I znaj da kada bi se svi ljudi sakupili kako bi ti dobavili kakvu korist, oni ti ne bi koristili osim onoliko koliko ti je Allaha propisao, a i kada bi se svi ljudi sakupili kako bi ti kakvu štetu nanijeli, oni ti ne bi naštetili osim onoliko koliko ti je Allah već propisao, pera su podignuta a papiri osušili“.
I zato, kada ti sutra budu prijetili da će te zatvoriti, ili protjerati, ili ubiti, ti se sjeti ovog hadisa, i osloni se na Allaha, i budi ustrajan, jer, dunjalučka kazna je prolazna, a ahiretska je vječna, stoga čovjek mora ustrajati na ovom putu, a to će ostvariti samo istinskom spoznajom Allaha Uzvišenog, te sprovođenjem tevhida u praksi.

Napisao: Emir Krčo