Temelji mudrosti o uređenju svijeta (Hasan Ćafi Prušćak)

Nizam ul alem
Temelji mudrosti o uređenju svijeta
Hasan Ćafi Prušćak (Al-Ahisari)
Predgovor i Uvod

Predgovor

Hvala Ti Bože, vladare svijeta! Ti daješ carstvo, kome hoćeš, a uzimaš carstvo od koga hoćeš. Slava Tvome poslaniku Muhammedu, prvaku vjerovjesnika, njegovoj porodici i drugovima, uvidavnim i mudrim, dok zemlja postoji, a nebesa se okreću.

A po tome Božiji siromašak Ćafija Prušćak – Bog Svemogući mu bio na pomoći, u čemu traži od njega pomoć i sačuvao ga sramote! – veli: kad sam se uvjerio godine 1004. (1595.), da je u uredbi svijeta nastao nered i u upravi čovječanstva metež i zbrka; poglavito u islamskoj zadruzi – Bog je uredio i sačuvao do sudnjega dana! – jedne noći okrenem lice Stvoritelju nebesa i zemlje. Na to me svojom dobrotom nadahnu s nešto mudrosti i uputi me u ono, što nisam znao na ime: baci mi u srce svoje riječi: >Bog ne mijenja ništa u jednom narodu,dok se sam narod ne izopači <, i otvori mi razum,da razmišljam o stanju ljudi i uzorcima njihove izopačenosti. Kada sam s Njegovom pomoći dobro proučio, što se dogodilo zadnjih deset godina i više,otkriše mi se neki povodi i uzorci, a Bog zna najbolje,što je pravo!

Prvi je povod: nemarnost prema pravednosti i diciplini u upravi (države),a uzrok tome je: što se državni poslovi ne povjeravaju sposobnim ljudima.

Drugi je povod: ustezanje od savjeta i mišljenja i proučavanja (prilika), a uzrok tome je: oholost i uobraženost prvaka i njihovo izbjegavanje učenjaka i pametnih ljudi.

Treći je povod: indolencija prema sastavu vojske i uporabi ratnih sprava za vrijeme ratovanja s neprijateljem, a uzrok tome je: što se vojnici ne boje zapovjednika. Napokon uzrok je svih uzoraka i posljedica : pohlepnost za mitom i povođenje za ženama.

Poslije toga pomolim se plačući Svevišnjem Bogu, i jadikujući potužim se na sudbonosna vremena. On me uputi, da napišem o tome kratko i korisno djelce, koje će obuhvatati izabrane riječi o reformi uprave – djelce jezgrovito, koje će sadržavati mišljenja ljudi od nauke i mudrosti: kako treba učvrstiti temelj uprave. Na to skinuh kajma sa djela starih učenjaka i velikih mudraca, poglavito iz >Envaru-tenzila< i >Revdatul-ulema< – a,Bog ih odlikovao i uzvisio! Da budu pomoć vladarima, božanska uputa državnicima, uzor-djela mudracima i blagoslov siromasima. Dao sam mu ime: >> Temelj mudrosti o uredbi svijeta<< – i svrtao ga u uvod,četiri temeljna odsjeka i zaključnu riječ. Od Boga se pomoć traži i na Njega se oslanja.

Uvod

O povodu uređenja svijeta.
Kada je Bog odredio da – do poznatog vremena – obstoji svijet s obstankom ljudskog roda, njegov obstanak s rasplodom (ljudske rase), a to s udruživanjem i uzajamnim radom, – pokaza se potreba za jedan sistem, kojim se na najljepši način uređuju ljudski poslovi za sva vremena. Na to božanski nadahnuće, prvašnji učenjaci i mudri prvaci svrstaše ljude u četiri razreda. Jedne (odrediše) za sablju, druge za pero, treće za poljoprivredu, četvrte za obrt i trgovinu; a nad svima dadoše upravu državi.

U prvi razred spadju vladari, carevi, njihovi namjesnici i ostali vojnici. Njima je dužnost držati disciplinu u svim razredima; štititi sve prevednošću i dobrom upravomm, kako im kažu učenjaci i mudraci; boriti se i suzbijati neprijatelje i vršiti sve poslove, što spadaju u dužnosti zapovejednika, o čemu će, ako Bog da, kasnije biti govora.

U drugi razred spadaju učenjaci, mudraci i ostali dobri i pobožni ljudi.
Njima je dužnost čuvati božije zapovijedi i zabrane pisanjem i predavanjem;izlagati šerijatske ustanove svima razredima; davati mišljenja, savjete i upute; obučavati vjeru i vjerske obrede; navraćati svijet na pobožnost i snošljivost; moliti se za dobro svih uopće, a napose da bude vladar na pravome putu.

U treći razred spadaju poljodjelci i vrtlari, koji su danas poznati (pod imenom) raja. Njima je dužnost raditi i skrbiti za životne namirnice obrađivanjem polje, zasađivanjem vrtova i uzgajanjem marve da podmire sve razrede. To je poslije učenja i borbe za vjeru (dzihada) najodličniji rad.

U četvrti razred spadaju obrtnici i trgovci. Obrtnicima je dužnost, koliko je nužno, baviti se zanatlijskim poslovima, a trgovcima nabaljati robu i sve čime se svijet koristi.

Ako kogod bude izvan (spomenutih) razreda, po mišljenju islamskih mudraca, ne treba ga pustiti na miru ,nego ga prisilit, da pristupi jednom razredu. Neki filozofi misle,da ga treba ubiti, da ne bude na teret ljudskoj zadruzi.

Svaki razred treba da ustraje u svom određenom poslu, pa da bude red u državi; inače se događa obratno. Iz toga slijedi da ne treba nagovarati i siliti jedan razred, da radi poslove drugoga; to izaziva zbrku i nered;kako se vidjelo u ovom vijeku radi silovanja raja i zanatlija, da idu u vojsku, jer su vojnici zanemarili svoju dužnost , a počelo se silovati 1001. (1592.), pa traje još i sada.

Dok se drži vladar starih uredaba, kako ih šerijat propisuje, napreduje država u redu, ljudska zadruga u uredbi, a vlada u moći. Kad se prestanu poštivati te lijepe ustanove i štititi taj odabrani smjer, sa svih strana se pokaže nered u državi i slabost u upravi. Katkad se dogodi, da se prenese (vlada) na drugoga.

Bože, sačuvaj islamske pokrajine od ustanka i oslobodi osmansku državu od prelaza na drugoga, – amin, Bože Svemogući!