Temelji mudrosti o uređenju svijeta (četvrti temelj)

  • Facebook
Ovo je 6 dio od ukupno 7 u serijalu Nizam ul alem
Navigacija serijalom<< Temelji mudrosti o uređenju svijeta (Treći temelj)Temelji mudrosti o uređenju svijeta (zaključna riječ) >>
Share on Facebook1

Nizam ul alem
Temelji mudrosti o uređenju svijeta
Hasan Ćafi Prušćak (Al-Ahisari)

O uzrocima pobjede,o božijoj pomoći i o povodima propasti – Bog nas sačuvao!

Glavni je stup (pobjede) uzoran red i pobožnost u vojsci. U Kur'anu stoji:  >> Zaista Bog je na strani pobožnih.<<

Ibidem :  >Zaista Bog je s onima, koji su bogobojazni i koji dobro čine.<   Ibidem:  > Tražite pomoć od strpljivosti (čuvajuć se od grijeha) i od molitve (namaza).<

Nema sumnje, da pobjeda dolazi s božijom pomoći, a nema pomoći nego samo narodu, s kojim je Bog. Dakle najpreča je dužnost vladaru i ministrima: da se brinu za pobožnost i pristonost, ustrajnost i molitvi među vojnicima i da ih odvraćaju od pokvarenosti i neposlušnosti – i od težnje za novotarijama i strastima. To se postizava lijepom uredbom i zaptom;  a lako se provada: kad se odlikuju dobri  vojnici, a od hrđavih se okreće glava (t.j. zapostavljaju).

Za tijem povod (pobjedi) može biti molitva učenjaka, šehova, siromaka, i njihovo veledušje. Ljudsko veledušje brda s mjesta pokreće.

Hadis veli: >> Udarac sudbine ne otklanja nista kao skrušena molitva, a život ne produljuje ništa kao dobro djelo i milostinja.<<   >> S molitvom nemoćnih i ne jakih  vi ćete postignuti želju.<<

Dakle, neophodno je nužno obraćati se takvim ljudima i ugledati ih sa milostinjom, dobročinstvom i lijepim susretanjem, da im se otvore grudi i privlače srca za iskrene i skrušene molitve i dobre želje, jer u njima imade velika korist prvacima i prostacima. Treba paziti da im se na žao ne učini, što bi  im razbilo srca i stislo grudi, jer bi to škodilo cijelom svijetu. U naše doba kod većine naroda opaža se i vidi neki stid, prezir, odvratnost i ponižavanje (dobrih ljudi); poglavito se u tome ističe carska svita – Bog je na pravi put okrenuo!

Za tijem je povod (pobjedi) veledušje vladara i njegova čvrsta odluka, da drži vojsku (na uzdi) obećanjem, dobročinstvom i nagradom, kad izvojšti pobjedu. Obećanje valja ispuniti. Progonom i kaznom treba prijetiti bjeguncima. Bježanje iz bitke preoteo je mah na Balkanu, – poglavito u našim krajevima. Neophodno je nužna čvrsta odluka, da se suzbije (na ime:  bježanje) izuzimajući slučaj, ako to vrhovno vođstvo naređuje. Mudra je riječ:  >>Pobjeći na vrijeme bolje je nego ustrajati na nevrijme.<<

Amr b. Aas jednom Muaviji reče:  >>Katkad vidim u tebe ustrajnost, pa mislim, da je junaštvo, a katkad uzmicanje, pa mislim, da je kukavština.<< Na to Muavija odgovori u stihu:

> Junak sam, gdjegod mi zgoda se pokaže,

A strašivica sam,gdje junaštvo ne pomaže.<<

Za tijem je povod (pobjedi) ratovnje za čast božije vjere i za uzvišenje njegove riječi, a ne za sticanje bogatstva i za unapređenje na više dostojanstvo.

Hadis veli: >>Trojica imadu pravo na božiju pomoć:  koji se bori na božijem putu, koji se ženi, da bi se sačuvao od grijeha i koji piše, da izvrši dugovanje.<<

Za tijem je povod (pobjedi) da vosjka sluša svoje zapovjednike i pokorava im se, da se slaže među sobom i druži se u ljubavi i bratstvu, da se čuva od nesloge i razdora. To je jedan od najvažnijih uslova, a nestalo ga je u ovom vijeku, jer su među vojnicima nesloga i razdor, svađa i neiskrenost preotele mah.

Kad se sve to uradi i izvde, treba imati vjeru i pouzdanje u Boga Svemogućega, oslon i zagovor božijeg poslanika, koji (nas) vodi pravim putem.

Ali ono, što porazuje i  razbija (jednu vojsku) i nevjernike jaše nam na vrat, jest nemarnost u izvršavanju vijesti, koje smo spomenuli. Nu pravi povod svemu tome je neposlušnost i zulum u vojsci (od strane vojske).

Bog je objavio jednom svom polslaniku: >>Kad se odmetne od mene onaj, koji me poznaje, natovarit ću mu na vrat onoga, koji me ne poznaje.<<

Hadis veli: >> Nema pobjede sa zulumom.<<  To svjedoči i zdravi razum, jer je bluditi, griješiti i nepravdu činiti  izdajstvo vjere, a izdajica je strašivica, a strašivici ne gine biti pobijeđen.  Poslje tri godine pojavila se nepravda u europskoj Turskoj među vojnicima muslimanima. Mnogo ih se odmetnulo po raznim pokrajinama, gdje su prouzročili bunu i nered. Udaraju na obraz muslimanima, grabe im imetak , otimaju žene i djecu, pljačkaju od raje hranu i uznemiraju siromašne i slabe. Osobito se u tome ističu carski ljudi.

Zato je Bog na europske granice naputio neprijatelje, koji neprestano navaljuju; osvojiše mnogo palanaka, počiniše velika čudesa i poradiše, što poradiše.

To se ne bi dogodilo islamskoj vojsci, da nije zanemarena disciplina i kazna, i da se daje u redu paća i hrana. Tako mi života! Većinu  pubuna i koje su se odigrale, uzrok je pohlepa za blagom, jer ljudi ne prave razlike izeđu onoga, što je dozvoljeno (halal) i onoga, što je zabranjeno (haram). Neka  Bog svrati pažnju vladara i ministra na to stanje – On je Svemoguć, Uzvišen i Veličanstven.

Za tijem povod (porazu) što se ne pazi na zgodan čas, a onda bahatost i podcjenjivanje neprijetelja. Treba se  vraćati Bogu, kajati radi nehaja i zablude i misliti na pošljedice.

O Bože, koji mijenjaš moć i stanje, promijeni naše stanje u najbolje stanje!

Navigacija serijalom<< Temelji mudrosti o uređenju svijeta (Treći temelj)Temelji mudrosti o uređenju svijeta (zaključna riječ) >>
Share on Facebook1