Smutnja biva zbog slijeđenja šubhi ili povođenja za strastima

Hadis koji govori o smutnji usljed šubhi – nedoumica i nejasnoća u shvatanju dokaza vjere:

„Jevreji su se podijelili na sedamdeseti jednu ili sedamdeset i dvije skupine. Kršćani su se podijelili na sedamdeset i jednu ili sedamdeset i dvije grupe. Moj ummet će se podijeliti na sedamdeset i tri grupe.“ 1
U drugom rivajetu: „Jedna je u Džennetu a sedamdeset i dvije u vatri.“ Neko reče: ‘O Allahov Poslaniče, ko su oni?’ Odgovori: ‘Džemat.’“ 2

Hadis koji kazuje o smutnji nastale usljed slijeđenja strasti:

„Nije siromaštvo ono čega se bojim za vas! Nego se bojim za vas da vam se otvori dunjaluk kao što se bio otvorio onima prije vas, pa da se u njemu natječete kao što su se natjecali oni prije vas, pa da vas upropasti kao što je upropastio one prije vas.“ 3

Kaže Ibn Redžeb El-Hanbeli rahimehullah:
„Nakon što su ljudi ušli u ove dvije smutnje, ili jednu od njih, postali su međusobno raskinutih odnosa, da se međusobno mrze, a nakon što su bili braća koja se uzajamno vole i održavaju međusobne odnose. Zaista je smutnja strasti zahvatila većinu stvorenja, pa su upali upali u fitnu dunjaluka i njezinih ukrasa, i postade im dunjaluk cilj i svrha svakog nastojanja… zbog toga prekinuše rodbinsku vezu, proliše krv i počiniše grijehe prema Allaha, sve iz spomenutih razloga.
Što se tiče smutnje putem šubhi/nejasnoća u razumijevanju dokaza vjere, te slijeđenja strasti koje odvode u zabludu – pa usljed toga su se podijelili pripadnici kible i postali grupacijama, jedni druge smatrali nevjernicima, postali neprijatelji, sekte i partije nakon što su bili braća čija su srca poput srca jednog čovjeka.
Ovo je stanje onih koji upadnu u smutnju, i od ovog nije sačuvan niko do spašena skupina, usamljenici, sljedbenici sunneta i džemata. 4

  1. Hadis bilježi imam Ebu Davud: 4596, Et-Tirmizi: 2640, Ibn Madže: 3991. Šejh Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim u ‘Es-Silsiletu-s-sahihah: 203.

  2. Hadis bilježi imam Ibn Madže: 3992. Šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim u Sahihu Ibni Madže: 3226.

  3. Hadis bilježi imam Buharija: 3158, i imam Muslim: 2961.

  4. Iz knjige: El-Uhuvvetu ejjuhe-l-ihveh; Muhammed Husejn Ja’kub; Daru-t-takva: 33,34.