Piše: Rami Hanefi Mahmud

Znaj – Allah ti se smilovao – da je propisanost sedždi tilaveta došla putem sunneta: Od Ibn Mes'uda radijellahu 'anhu da je Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem proučio “Ven-nedžm”, pa je učinio sedždu, pa su učinili sedždu i oni koji su sa njime. 1

Ovo se odnosi na slučaj kada se uči Kur'an van namaza, pa tokom učenja naiđe na sedždu tilaveta. Kao što su propisane van namaza, sedžde tilaveta su isto tako propisane i u namazu; prenosi Ebu Rafi’ da je klanjao sa Ebu Hurejrom jaciju, pa je proučio “Izessmaunšekkat”, pa je učinio sedždu. Rekoh: “Šta je ovo?” Reče: “Učinio sam sedždu u njoj iza Ebul-Kasima sallallahu 'alejhi ve sellem pa neću prestati da činim sedždu u njoj dok ga ne sretnem.”2

Većina učenjaka smatra da su sedžde tilaveta dozvoljene u namazima u kojima se uči u sebi, kao i onima u kojima se uči naglas, svejedno bili obavezni ili dobrovoljni,3 i ovo je mišljenje jače, ali u namazima u džematu u kojim se uči u sebi postoji strah od konfuzije među muktedijama usljed ove iznenadne sedžde od strane imama, osim ako imam ne upozori muktedije prije namaza da će biti sedžda tilaveta u namazu.

Vrlina sedžde tilaveta

Kaže Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem: “Kada čovjek prouči sedždu, pa onda uradi sedždu, šejtan se osami i zaplače; kaže: “O, tuge, njemu je sedžda naređena, pa ju je učinio, pa mu pripada Džennet, a meni je naređena pa sam bio nepokoran, pa mi pripada Vatra.”4

Ovaj propis važi za onoga ko prouči ajet iz Allahove knjige u kojem je bila sedžda, međutim koji je propis onoga ko čuje drugog da ga uči? Kaže Ibn Bettal: “Složni su da kada učač učini sedždu, obavezno je onome koji sluša da je učini.”5 tj. da onaj koji sluša je predvođen od strane onoga koji uči, pa nije mu propisana sedžda osim kada je učini onaj koji uči.

Zikrovi i dove u sedždama tilaveta

Od Aiše radijellahu 'anhu se prenosi da je rekla: Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem bi govorio prilikom sedždi Kur'ana: سجدَ وجهي للَّذي خلقَه، وشقَّ سمعَه وبصرَه بحولِهِ وقوَّتِه، فتبارَكَ اللهُ أحسنُ الخالِقين sedžede vedžhi lillezi šekka sem'ahu ve besarehu bihavlihi ve kuvvetihi, fetebarekellahu ahsenul-halikin (moje lice pada na tlo pred Onim koji ga je stvorio i dao mu sluh i vid svojom snagom, pa neka je uzvišen Allah, najbolji stvoritelj)6. Dozvoljeno je, takođe, da kaže: سبحان ربي الأعلى Subhane rabbijel-a'la (Slavljen neka je moj Najuzvišeniji Gospodar) kao u sedždama u namazu.

Uslovi za ove sedžde

Većina učenjaka smatra da se u ovim sedždama uslovljava isto što i za sedžde u namazu od čistoće, okretanja prema kibli i pokrivanja stidnog mjesta, međutim neki učenjaci se protive tim stavovima. Kaže Ševkani rahimehullah: “U hadisima sedždi tilaveta nema ništa što upućuje na to da se može shvatiti da onaj koji čini sedždu mora biti pod abdestom,”7 a Buhari navodi mu'allek predaju od Ibn Omera radijellahu 'anha da je činio sedždu bez abdesta, 8pa prema ovome je preovlađujuće mišljenje da nije uslov valjanosti sedžde tilaveta isti kao kod sedžde u namazu, jer ona nije namaz; najmanji namaz je jedan rek'at, a najmanja sedžda jedna sedžda, pa prema tome se i ne uslovljava u njoj ono što se uslovljava u namazu od čistoće, okretanja u pravcu kible i pokrivanja stidnog mjesta. Ovo mišljenje je odabrao Ibn Tejmijje.9

Napomene

  • Prema preovlađujućem mišljenju učenjaka, sedžda tilaveta je mustehabb (pohvalna), pa prema ovome ko nije u mogućnosti da uradi sedždu, ne mora uraditi ništa kao otkup. Nije propisano ono što rade neki od tesbiha, tahmida, tehlila i tekbira četiri puta – za ovo nema dokaza.
  • Dopušteno je hatibu kada dođe do ajeta sedžde da siđe i učini sedždu i da ljudi sa njime učine sedždu, a ako ne uradi tako, nema grijeha.

Tekbir (izgovor “Allahu ekber”) u sedždama tilaveta.

U sedždama tilaveta nije propisan tekbir, kao što nije propisan ni selam nakon njih jer nema vjerodostojnog dokaza za to, međutim da li će klanjač donijeti tekbir dok je u namazu, pa prouči ajet u kojem se nalazi sedžda tilaveta? Nije u pogledu ovoga dosao pouzdan i jasan hadis, međutim šejh Ibn Usejmin rahimehullah smatra da je ovaj tekbir propisan zbog općenitosti hadisa: “Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je donosio tekbir za svako spuštanje i dizanje,”10 a pored ovoga, ne poriče onome ko čini sedždu tilaveta u namazu bez tekbira i podiže se iz sedžde bez tekbira.

Napomena: kada se uči Kur'an mimo namaza, sjedeći, ne mora se ustati da bi se učinila sedždu iz stojećeg položaja.

Sa blagim izmjenama preuzeto sa: http://www.alukah.net/sharia/0/51881/