Pitanje:

Momak sam, imam 30. godina, zakasnio sam sa ženidbom zbog zauzetosti sa obezbjeđenjem svih nužnosti vezanih za brak. Oslonio sam se na Allaha, a zatim pouzdao u sebe, i oženio djevojku kod koje sam nakon dvadeset i pet dana otkrio da je bolesna od hronične bolesti, a o kojoj me nije obavjestila ona niti njezina porodica. Pokrenuo sam tužbu pred sudom da se bračni ugovor poništi1. Djevojka i njezina porodica su priznali da postoji bolest pri njoj i da su to bili sakrili od mene. Sudija je nakon dugog perioda presudio razvod braka2, te prilikom sudskog spora gdje je ustanovio da je raskid ovakvog braka obavezan i da meni pripada pravo na povrat vjenčanog dara, rekao je: Trebalo bi da uputiš tužbu protiv velija3ove djevojke (radi povrata mehra – vjenčanog dara). Sada sam zbunjen i u nedoumici oko ove stvari: Da li da se žalim i uzmem svoje pravo koje su oni od mene uzeli prevarom(?), a to je veoma veliki iznos – dvadeset i pet zlatnika4! Takođe, u ovom stanju, ista djevojka će se udati za samo 5 zlatnika (tj.njezin mehr će iznositi 5 zlatnika zbog postojanja prethodnog braka). Da li u ovome postoji neka nepravda ovoj djevojci otprije? Ili da stvar prepustim Allahu, pa da mi On nadoknadi nekim drugim hajrom? Zaista sam zbunjen, u srcu i prsima osjećam da sam ispunjen tjeskobom zbog nepravde koja me snašla. Nadam se da će te me uputiti na ispravno, i u što bržem mogućem vremenu jer ne posjedujem dovoljno vakta pred sudom u odnosu na podnošenje žalbe.

Odgovor:

Šejh Muhammed ibn Salih El-Munedždžid

Molim Allaha Uzvišenog da ti ublaži ono što te zadesilo od iskušenja, i nadomjesti ono što si izgubio od imetka, zaista je On Uzvišeni Neovisan i Plemenit.

Poznato je da kada se pojavi kod žene neka odbojna mahana, a ista je bila i prije stupanja u brak, i onda to sakrije od svog muža koji nije zadovoljan s time nakon ženidbe – da ovakav slučaj dozvoljava mužu da prekine bračni ugovor (ar.El-Fesh). Ako je prekid bračnog ugovora bio nakon polnog odnosa, onda ženi pripada pravo na mehr-vjenčani dar, a muž ima pravo da se vrati na njezinog velija i potražuje od njega mehr (koji je dao) onda kada je velij znao za postojanje mahane.

Ovo je potvrdio Ibn Kudame rahimehullah u djelu El-Mugni, kada što je spomenuo da muž ima pravo na prekid bračnog ugovora nakon što nađe neku mahanu kod svoje žene. Rekao je : „Kada se raskid bračnog ugovora desi prije spolnog odnosa, onda on nema obavezu da joj isplati mehr; a kada se raskid ugovora desi nakon spolnog odnosa, onda njoj pripada mehr, a on se u traženju mehra vraća na onoga ko ga je prevario (u pogledu žene). Ovo je stav Ahmeda, Malika, i Šafije u starom/prvom mišljenju. Ovo zbog toga što prenosi Jahja ibn Se'id od Se'id ibn Musejjeba rahimehumallah da je rekao: Rekao je Omer ibnu-l-Hattab radijellahu 'anhu: „Koji god čovjek oženi ženu koja boluje od ludila, ili lepre, ili gube, pa je dodirne5,onda ona ima pravo na vjenčani dar. Zbog istog, muž ima pravo da traži od njezina velija novčanu naknadu – kada se ovo (tj.mahana) potvrdi. Ako je velij ovo znao onda on snosi novčanu kaznu, a ako to nije znao, već je obmana došla od žene – onda se muž vraća na nju tražeći cijeli novčani dar.“ 6

Rekao je šejh El-‘Usejmin rahimehullah u Šerhu-l-mumti’: „Obmana (u pogledu mahane) može da bude od strane žene na način da je pri njoj mahana koju je sakrila od svog velija. U ovom slučaju, kada velij napravi bračni ugovor, te muž spolno opći (sa ženom) i nađe mahanu – onda je djevojka/žena napravila obmanu, a velij nema nikakve odgovornosti niti obaveze, jer nije za to ni znao. Dočim, kada i velij i buduća supruga znaju za postojanje mahane – ko onda snosi naknadu? Ili biva na obome podjednako, ili samo na veliju, jer je direktna obmana zapravo došla od njega. To zato što nije uobičajeno da djevojka/žena odlazi do (budućeg) muža i kaže da se pri njoj nalazi takva i takva mahana. Dakle, ovo pitanje ima dvije vjerovatnoće: Prva: da je odgovornost podijeljena između velija i djevojke/žene, jer je od oboje nastalo obmanjivanje; Druga: da je odgovornost na veliju, jer je on taj koji je izravno zaključio bračni ugovor, i imao je obavezu da spomene mahanu za koju je znao da se nalazi kod njegove štićenice (žene koju udaje). On je taj koji kaže: ženim te za…, a muž odgovara: prihvatam. Ovo je prioritetnije mišljenje, dakle da je nadoknada (štete) na veliju kada se desi obmana zajedno od strane njega i žene (koju udaje).“

Zatim je rekao (tj.šejh ‘Usejmin): „Postoje četiri kategorije obmane: da je obmana samo od strane žene; ili da je samo od strane velija; ili da je od njih dvoje skupa, ili da nije ni od koga od njih dvoje. Kada obmana nije došla od njih dvoje, onda se mužu ne vraća mehr, jer nije prevaren (od velija niti bivše supruge) a prethodno je shodno ispravnom bračnom ugovoru i na dozvoljen način imao intimni odnos….“ 7

 

Shodno prethodnom, ono što ti je rekao sudija je ispravno. Dakle, imaš pravo da pokreneš tužbu protiv velija ove djevojke tražeći od njega da ti vrati isplaćeni vjenčani dar, i u tome ne postoji nikakva nepravda prema ovoj djevojci niti njezinom ocu, jer ti zapravo tražiš svoje pravo.

A ako hoćeš da, zadovoljne – čiste duše, na ovo osaburaš nadajući se nagradi – pa to je ljepše i bolje. Rekao je Uzvišeni (u prijevodu): „…a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive.“

وَإِنْ عَاقَبْتُمْ فَعَاقِبُوا۟ بِمِثْلِ مَا عُوقِبْتُم بِهِۦ وَلَئِن صَبَرْتُمْ لَهُوَ خَيْرٌ لِّلصَّٰبِرِينَ ١٢٦

126 Ako hoćete da na nepravdu uzvratite, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je učinjeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive.

En-Nahl, 126

„…neka im oproste i ne zamjere! Zar vama ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti…“

وَلَا يَأْتَلِ أُو۟لُوا۟ ٱلْفَضْلِ مِنكُمْ وَٱلسَّعَةِ أَن يُؤْتُوٓا۟ أُو۟لِى ٱلْقُرْبَىٰ وَٱلْمَسَٰكِينَ وَٱلْمُهَٰجِرِينَ فِى سَبِيلِ ٱللَّهِ وَلْيَعْفُوا۟ وَلْيَصْفَحُوٓا۟ أَلَا تُحِبُّونَ أَن يَغْفِرَ ٱللَّهُ لَكُمْ وَٱللَّهُ غَفُورٌ رَّحِيمٌ ٢٢

22 Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće pomagati rođake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je.

En-Nur, 22

I kazao je Uzvišeni, nakon što je spomenuo neke propise vezane za razvod i vjenčani dar (u prijevodu): „…a ako se odreknete (mehra), to je bliže čestitosti. I ne zaboravite da jedni prema drugima velikodušni budete…“

وَإِن طَلَّقْتُمُوهُنَّ مِن قَبْلِ أَن تَمَسُّوهُنَّ وَقَدْ فَرَضْتُمْ لَهُنَّ فَرِيضَةً فَنِصْفُ مَا فَرَضْتُمْ إِلَّآ أَن يَعْفُونَ أَوْ يَعْفُوَا۟ ٱلَّذِى بِيَدِهِۦ عُقْدَةُ ٱلنِّكَاحِ وَأَن تَعْفُوٓا۟ أَقْرَبُ لِلتَّقْوَىٰ وَلَا تَنسَوُا۟ ٱلْفَضْلَ بَيْنَكُمْ إِنَّ ٱللَّهَ بِمَا تَعْمَلُونَ بَصِيرٌ ٢٣٧

237 A ako ih pustite prije nego što ste u odnos sa njima stupili, a već ste im vjenčani dar odredili, one će zadržati polovinu od onoga što ste odredili, osim ako se ne odreknu ili ako se ne odrekne onaj koji odlučuje o sklapanju braka; a ako se odreknete, to je bliže čestitosti. I ne zaboravite da jedni prema drugima velikodušni budete, ta Allah zaista vidi šta radite.

El-Bekare, 237

A Allah najbolje zna.

Prijevod sa:

https://islamqa.info/ar/245611