Postoje ljudi koji traže svaku poteškoću da bi je pokazali ljudima islamom, bez uzimanja u obzir lahkoće islama i činjenice da islam otklanja teškoću od ljudi. Ovo je suprotno od onoga na čemu je bio Allahov poslanik, neka je na njega najljepši salavat i selam, kad je rekla Aiša radijellahu 'anha za njega: „Nije birao između dvije stvari nikada, a da nije izabrao lakšu, ako nije bila grijeh; a ako je bio grijeh, bio je najudaljeniji od toga.“1

Zbog toga što olakšanje – u granicama Šerijata – ima udjela u pomirenju srca i povećavanju njihovog jedinstva u ovoj vjeri pozvao je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem pozivače rekavši: „Olakšavajte, ne otežavajte, i obveseljujte, ne razgonite.“2

Kaže Nevevi rahimehullah: “Da se ograničio na ‘Olakšavajte’, bilo bi istina za onoga koji olakša jednom, a otežava puno, pa je rekao: ‘Ne otežavajte’ kako bi porekao otežavanje u svakom stanju. Isto tako riječima: ‘Ne razgonite’ se želi pridobijanje zbog skorosti nečijeg primanja Islama, i ostavljanje strogosti prema takvome na početku. Kao što i odvraćanje od griješenja treba da bude uz olakšavanje da bi bilo primljeno, isto i podučavanje znanja treba da bude sa postepenošću. Jer ako neka stvar bude na početku lahka, zavoli je i primi je sa radošću onaj koji u nju uđe, a njen svršetak obično bude povećanje, za razliku od suprotnog pristupa.”3