By Kaže Ibnu-l-Kajjim rahimehullah:
Osnova svakog hajra je da znaš da ono što Allah hoće to i bude, a ono što On neće ne desi se, pa da onda budeš čvrsto ubjeđen da su dobra djela od Njegovih blagodati, pa da Mu zahvaljuješ i skrušeno Ga moliš da to ne prekine od tebe. I da budeš posve ubjeđen da su loša djela od Njegove kazne tebi, i činjenice da te Allah napustio, pa da Mu se usrdno moliš da se On ispriječi između tebe i tih djela, i da te ne prepusti u činjenju dobra i ostavljanju zla samom sebi-tvojoj duši.
Složili su se svi koji su dosegnuli spoznaju da je temelj svakog hajra u tome da Allah podari uspjeh robu, i da je osnova svakog zla to da Allah napustio Svog roba. Takođe su se složili da je postizanje uspjeha u tome da te Allah ne prepusti tvojoj duši, i da je ostavljanje na cjedilu u tome da se Allah ne umiješa između tebe i tvoje duše. S obzirom da je osnova svakog dobra u uputi i uspjehu koji je u Allahovoj ruci, a ne u ruci roba, otuda je ključ toga: dova, ispoljavanje ovisnosti o Allahu, iskreno pribjegavanje Njemu, želja za Allahom i strah od Njega. Kada Allah podari robu ovaj ključ, onda On želi da mu otvori vrata svakog dobra, a kada ga odvede na stranputicu od ovog ključa, onda vrata hajra ostanu zaklopljena bez njega.
Rekao je vođa pravovjernih, Omer ibnu-l-Hattab radijellahu 'anhu: “Ja ne nosim u sebi brigu da li će mi se molbi udovoljiti, nego brigu da činim dovu, pa kada sam nadahnut dovom onda je odgovor sigurno uz dovu”.
Shodno jačini nijeta jednog roba, snazi njegove ambicije, htijenja i želje u spomenutom, toliko će zadobiti od Allaha pomoći, te usmjeravanja na uputu i uspjeh. Dakle, podrška od Allah se spušta na robove prema njihovim ambicijama, čvrstoći, želji za Allahom i strahom od Njega.
Prepuštanje roba samom sebi od strane Allaha takođe biva shodno spomenutom – Allah je Najpravedniji sudija i Najznaniji među učenim, On stavlja uspjeh na njegovo odgovarajuće mjesto, a ostavlja čovjeka njegovoj duši na mjestu gdje to čovjeku priliči, On je Znani i Mudri.
Onaj kome nije nešto dato, isto nije dobio sa strane vlastitog upropaštavanja zahvalnosti Allahu, i zapostavljanja da ispolji ovisnost o Njemu i upućuje Mu dove. Onaj ko je zadobio nešto s Alahovom voljom i pomoći, nije to zadobio osim zbog vlastite zahvalnosti, iskrenog očitovanja ovisnosti prema Allahu i dove Njemu. Opet, sve ovo sadržava i posjeduje sabur – zaista saburu pripada od imana koliko je stepen i važnost glave na tijelu, jer kada glava padne nema opstanka tijelu. 1
