Ovo je . dio od 13 u serijalu Govor o munaficima ummeta

Rekao je Allah Uzvišeni

ٱلرِّجَالُ قَوَّٰمُونَ عَلَى ٱلنِّسَآءِ بِمَا فَضَّلَ ٱللَّهُ بَعْضَهُمْ عَلَىٰ بَعْضٍ وَبِمَآ أَنفَقُوا۟ مِنْ أَمْوَٰلِهِمْ فَٱلصَّٰلِحَٰتُ قَٰنِتَٰتٌ حَٰفِظَٰتٌ لِّلْغَيْبِ بِمَا حَفِظَ ٱللَّهُ وَٱلَّٰتِى تَخَافُونَ نُشُوزَهُنَّ فَعِظُوهُنَّ وَٱهْجُرُوهُنَّ فِى ٱلْمَضَاجِعِ وَٱضْرِبُوهُنَّ فَإِنْ أَطَعْنَكُمْ فَلَا تَبْغُوا۟ عَلَيْهِنَّ سَبِيلًا إِنَّ ٱللَّهَ كَانَ عَلِيًّا كَبِيرًا ٣٤

34 Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti. A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; a kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! – Allah je, zaista, uzvišen i velik!

En-Nisa', 34

Rekao je Ibn Kesir rahimehullah:

„ ‘…zbog toga što oni udjeljuju iz svojih imetaka’ tj. od vjenčanog dara, svakodnevnih troškova, i (imovinskih) obaveza kojima je Allah zadužio muškarce u pogledu žena, shodno Njegovoj knjizi i sunnetu Njegova Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem. Dakle, muškarac je, sam po sebi, vrijedniji od žene , i pripada mu nad njom prednost i stepen dobročinstva koji joj čini. Otuda mu odgovara da rukovodi nad njom, kao što Uzvišeni kaže: (u prijevodu): „…muževi imaju prednost nad njima (ženama) za jedan stepen…“ (2:228)

Rekao je šejh Ahmed Šakir rahimehullah:

„Kad je riječ o ženema u ovom našem dobu, pa zaista ih je ispunila oholost, obmana i prelaženje granice dozvoljenog, a sve to putem pokvarenog samouništavajućeg obrazovanja kojeg u njezinim dušama bodre naši okupatorski neprijatelji, kolonizatori (muslimanskih zemalja). Zbog toga su one sebi prizvale pravo jednakosti sa muškarcima u svim stvarima. U vanjštini stvari tvrde jedno, a u suštini su takve da traže da budu gornje, prelaze svoju prirodnu granicu, i žele da sude i upravljaju ljudima u kući i van kuće, i da izađu van okvira islamskog šerijata, dotle da se nalaze jasni tekstovi o tome u Allahovoj knjizi i sunnetu (Poslanikovim sallallahu 'alejhi ve sellem hadisima).

Čak bi željele da budu pravi vladari, da preuzmu poslove muškaraca na koje nemaju pravo, i da izađu van onoga što naređuju Allah i Njegov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem. Čak negiraju da su muškarci upravitelji nad ženama, poriču da „Neće uspjeti narod koji svoju stvar povjeri ženi“, dotle da iskazuju želju i pohlepu za položajem u sudstvu i sličnim pozicijama. U svemu tome ih pomažu oni ljudi koji su smo nalik muškracima.

Ne boje se one, niti ti muškarci, svega onoga što dolazi poslije od nereda i strovaljenja društva, a zatim se ne boje Allahove srdžbe i žestine Njegove kazne. 1