Ovo je . dio od 3 u serijalu Odabrane fetve šejha 'Ulvana

Pitanje:

Koje je ispravno mišljenje po pitanju hadisa koji je došao u vezi namaza nakon izlaska sunca?

Odgovor:

Ovaj hadis se od Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem prenosi putem Enesa ibn Malika, Ebu Umame, Ibn Omera, Aiše radijellahu anhum i drugih, ali ništa od toga nije vjerodostojno.

Hadis koji prenosi Enes bilježi Tirmizi rahimehullahu svome Džami'u od Abdulaziza ibn Muslima: Prenosi Ebu Zilal od Enesa ibn Malika radijellahu 'anhuda je rekao: Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je rekao: “Ko klanja sabah namaz u džematu, zatim sjedne spominjući Allaha sve dok ne izadje sunce, a zatim klanja dva rek'ata, imat će nagradu sličnu nagradi hadždža i umre, potpuno, potpuno, potpuno!” Kaže Ebu ‘Isa (Tirmizi): “Ovaj hadis je hasen garib,”1 tj.slab.

A Ebu Zilal nije uopšte pouzdan prenosilac,tako kaže Jahja ibn Me'in, i slabim su ga ocjenili i Ebu Davud, Nesai, Ibn ‘Adijj rahimehumullahi drugi.

Hadis Ebu Umame radijellahu 'anhubilježi Et-Taberani u Mu'džemul-kebir putem Usmana ibn Abdirrahmana, od Musa ibn Alijja, od Jahja ibn Harisa, od Kasima ibn Abdirrahman rahimehumullah, od Ebu Umame od Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem.

U pogledu pouzdanosti Usmana ibn Abdirrahmana Haranija ima govora, jer prenosi od slabih i nepoznatih, Musa ibn Alijj nije poznat. a u pogledu Kasima su se razišli, neki su ga ocjenili slabim zbog onih koji od njega prenose; kaže Ebu Hatim: “Hadisi koje pouzdani prenose od njega su ispravni i nisu loši, ali su munker oni koje prenose slabi.” O njemu je govorio imam Ahmed, Gilabi, Akili, Ibn Hibban rahimehumullah.
Kaže Ibn Hibban rahimehullah: “Prenosi od ashaba Muhammeda sallallahu 'alejhi ve sellem mu'dal2 predaje, a od pouzdanih prenosi izokrenute stvari, tako da pada na pamet da je to namjerno izokrenuo.”

Hadis Ibn Omera radijellahu 'anhumaspominje Ibn Hibban u svojoj knjizi Medžruhin3 putem Ahwesa ibn Hakima od Halida ibn Ma'dana od ibn Omera od Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem. Ahwes je slab, tako kaže Ahmed ibn Hanbel, Ibn Medini i Jahja ibn Me'in rahimehumullah.

Hadis Aiše radijellahu 'anha prenosi Ebu Ja'la rahimehullah u svom Musnedu, a u njemu ima nepoznatih i slabih prenosilaca.

Ne znam vjerodostojnog hadisa na ovu temu, niti je potvrđeno od jednog od ashaba, tabi'na, priznatih imama, niti četvorice imamama mezheba da onaj koji sjedi na mjestu gdje je klanjao dok ne izađe sunce a zatim klanja dva rekata ima nagradu hadždža i umre, potpuno, potpuno, potpuno.

Ovakve stvari pobuđuju ambicije i aspiracije da se prenose; Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellemi njegovi ashabi radijellahu anhum su sjedili na mjestu gdje su klanjali dok se sunce ne bi podiglo, a zatim bi ustajali, kako bilježi Muslim rahimehullahu svom Sahihu putem Ebu Hajseme od Semmaka ibn Harba, a on od Džabira ibn Semure, međutim, pošto nisu spomenuli namaz niti nagradu za njega – a to je u ovom slučaju bitno – u ovome je dokaz da hadisi koji su došli na ovu temu nemaju osnove.

Bilježi Ibn Ebi Šejbe rahimehullahu Musannefu od Mensura od Mudžahida da je Aiša kada bi sunce izašlo odspavala jutarnji počinak. Lanac prenosilaca ove predaje je vjerodostojan i ovdje se ne spominje namaz nakon sjedenja, tako da se stiče dojam da je ova stvar bila nepoznata u toj velikoj generaciji.

Hafiz Zehebi rahimehullahspominje u Sijeru a'lamin-nubela od Welida ibn Muslima da je rekao: “Vidio sam Ewzaija rahimehullah da je ostao na mjestu gdje je klanjao spominjajuci Allaha dok sunce nije izašlo, i obavjestio nas je sa je to bila uputa selefa, pa kad bi sunce izašlo, ustali bi jedni prema drugom, pa bi krenuli spominjati Allaha i izučavati vjeru.”

Mnogo je onoga sto je preneseno od selefa po pitanju ovoga, što upućuje i potvrduje da spomenuti namaz nakon izlaska sunca i nagrada za njega nemaju osnove.
Ovo ne negira tezu da namazu nakon uzdizanja sunca prisustvuju i dolaze meleki, ovu predaju bilježi Muslim rahimehullah od ‘Amra ibn Abese. Ovo je jedna stvar, a ono o čemu mi pričamo druga, a Allah najbolje zna.

Izvor:

Sulejman ibn Nasir El-‘Ulvan, Dželsatu ‘ilmijjeh jevmijjeh; peta sesija, prvo pitanje, str.17