Ovo je . dio od 32 u serijalu Tefsir ajeta o mesdžidima/džamijama

Rekao je imam El-Kurtubi rahimehullah:

Trinaesta mesela

Riječi Uzvišenog:

فِى بُيُوتٍ أَذِنَ ٱللَّهُ أَن تُرْفَعَ وَيُذْكَرَ فِيهَا ٱسْمُهُۥ يُسَبِّحُ لَهُۥ فِيهَا بِٱلْغُدُوِّ وَٱلْءَاصَالِ ٣٦

36 U džamijama koje se Allahovom voljom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime – hvale Njega, ujutro i navečer,

En-Nur, 36

رجال ridžal – ljudi

Ulema ima različita stajališta u vezi Allahovog opisa onih koji Ga veličaju. Neki su rekli: To su oni koji pomno paze na Allahovu naredbu, koji traže Njegovo zadovoljstvo, koje ne zaokuplja od namaza i spominjanja Allaha ništa od dunjalučkih poslova. Mnogi ashabi radijellahu anhum su rekli: Ovi ajeti su objavljeni u vezi trgovaca na pijacama koji bi, kada čuju poziv na namaz, ostavljali svaki posao i pristupali namazu. Salim ibn ‘Abdullah radijellahu 'anhuma je jednom prilikom ugledao trgovce sa pijace kako su se uputili na namaz, pa je rekao: ‘Ovo su oni koje je Allah ciljao sa Svojim govorom (u značenju): ‘ne zabavlja ih trgovina niti kupovina od spominjanja Allaha. Ovo se prenosi i od Ibn Mes'uda radijellahu 'anhu.

‘Abdullah ibn ‘Amir i ‘Asim po rivajetu Ebu Bekra i El-Hasana rahimehumullah ovaj ajet uče ‘ يسبَح jusebbehu’, tj. sa fethom na harf ‘ba’, odnosno u formi pasiva gdje se ne spominje vršioc radnje (glagola). Sa kesrom na harfu ‘ba’ – يسبِح jusebbihu čitali su Nafi'a, Ibn Omer, Ebu ‘Amr i Hamza rahimehumullah, i isto prenosi Ebu ‘Amr od ‘Asima rahimehumallah.

Onaj ko uči sa fethom na harfu ‘ba’ – يسبَح jusebbehu dobiva dva značenja:
Prvo je da riječ ‘ رجال ridžalun –ljudi ‘ biva u nominativu zbog glagola koji je skriven a na koji ukazuje vanjštinski izraz, i da je značenje toga (tj. jusebbehu) : ‘Njega se hvali’, i da se, shodno ovome učenju ajeta, zastane kod riječi ‘ والآصال ve-l-asali’. Sibevejh rahimehullah je (u gramatici) spomenuo slično ovome, recitujući sljedeće stihove:
ليبك يزيد ضارع لخصومة و مختبط مما تطيح الطوائح
Neka rasplače Jezida slabić zbog parnice
I žestoko lupa onim što u propast odved kao udarci sudbine.

Značenje je: rasplakao ga je slabić. Shodno ovome kažeš: Udario je Zejda ‘Amr- ضرب زيد عمرو sa značenjem ضربه عمرو – udario ga je ‘Amr. 1

Drugo značenje je da riječ ‘ رجال ridžal- ljudi’ bude u nominativu po osnovi ‘ الابتداء el-ibtida2 a da je haber/vijest (o subjektu) izraz ‘في بيوتٍ fi bujutin – u kućama’ (prvi izraz prethodnog ajeta) 3, tj.: U kućama (tj. džamijama) za koje je Allah dopustio da se uzdižu su ljudi.
Izraz ‘ يسبِح له فيها jusebbihu lehu fiha – slave Njega u njima’ ukazuje na hal/stanje zamjenice u vezi s glagolom ‘تُرفع turfe'a – da budu uzdignute’4, kao da je rekao: da se uzdižu s hvalom Njemu u njima (kućama). Po ovome čitanju ne staje se na riječi ‘ الآصال vel-asali’ (već se spajaju ajeti u učenju).

Dakle, ko čita ‘ يسبِح jusebbihu’ sa kesrom na harfu ‘ba’ ne zastaje na riječi ‘ الآصال el-asal’, a zato što je ‘ يسبح jusebbihu’ radnja koju vrše ‘ رجال ridžal – ljudi’, a glagol nužno mora imati svoga vršioca radnje, i nije dopušteno da vršioc radnje bude uklonjen.

Govor o izrazima ‘ الغدو والآصال el-guduvvi ve-l-asali – jutrom i naveče’ je prethodio skraja sure El-A'raf, i neka je hvala Allahu, Njemu jedinom.

Četrnaesta mesela:

U vezi riječi Uzvišenog: ‘يسبِح له فيها jusebbihu lehu fiha’ rečeno je da to znači: klanjaju. Rekao je Ibn ‘Abbas: svaki tesbih – slavljenje Allaha spomenut u Kur'an označava namaz. Na ovo ukazuju i riječi ‘بالغدو والآصال bil-guduvvi ve-l-asali – jutrom i naveče’. Većina mufesira je rekla da se ovim ciljaju obavezni namazi: izjutra je sabah namaz, a ‘ الآصال el-asal – naveče’ su podne, ikindiju, akšam i jaciju, jer sam izraz ‘الآصال el-asal’ obuhvata sve ovo. 5