Šejh Muhammed ibn Salih El-Munedždžid

Hvala pripada Allahu, neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu i sve njegove ashabe.

Roditelju pripada veliki stepen u islamu, odnosno niko u ljudskom rodu ne posjeduje stepen kakav ima majka.

Prenosi se od Ebu Hurejre radijellahu 'anhu da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem  rekao: „Dijete se ne može odužiti roditelju, osim da ga nađe kao roba pa ga otkupi i oslobodi ropstva.“ 1

Od Abdullaha ibn ‘Amra radijellahu 'anhuma da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem   kazao: „Zadovoljstvo Gospodara je u zadovoljstvu roditelja, a srdžba Gospodara je u srdžbi roditelja.“ 2

Koliko god bilo nerazumijevanja ili razilaženja između roditelja i djeteta, makar ono bilo u osnovi vjere ili temelju poslanice svih poslanika, neminovno mora postojati međusobno druženje i susretanje  na način koji je uobičajen (u nekom narodu).

Rekao je Uzvišeni:

وَوَصَّيْنَا ٱلْإِنسَٰنَ بِوَٰلِدَيْهِ حَمَلَتْهُ أُمُّهُۥ وَهْنًا عَلَىٰ وَهْنٍ وَفِصَٰلُهُۥ فِى عَامَيْنِ أَنِ ٱشْكُرْ لِى وَلِوَٰلِدَيْكَ إِلَىَّ ٱلْمَصِيرُ ١٤ وَإِن جَٰهَدَاكَ عَلَىٰٓ أَن تُشْرِكَ بِى مَا لَيْسَ لَكَ بِهِۦ عِلْمٌ فَلَا تُطِعْهُمَا وَصَاحِبْهُمَا فِى ٱلدُّنْيَا مَعْرُوفًا وَٱتَّبِعْ سَبِيلَ مَنْ أَنَابَ إِلَىَّ ثُمَّ إِلَىَّ مَرْجِعُكُمْ فَأُنَبِّئُكُم بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ ١٥

14 Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. 15 A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti.

Luqman, 14 - 15

Znaj, o Allahov robe, da razgovor i rasprava sa roditeljima nije kao razgovor sa nekim mimo njih. To je zato što je tebi naređeno da spustiš krilo poniznosti prema njima, da utišaš glas u njihovom prisustvu, da skrušenog tijela pred njima budeš, da na njih ne podvikneš govorom, ma koliko on bio malehan, da ne činiš ono što preziru, i ne sustežeš se od dozvoljenih stvari koje njih dvoje voli.

Rekao je Uzvišeni:

وَقَضَىٰ رَبُّكَ أَلَّا تَعْبُدُوٓا۟ إِلَّآ إِيَّاهُ وَبِٱلْوَٰلِدَيْنِ إِحْسَٰنًا إِمَّا يَبْلُغَنَّ عِندَكَ ٱلْكِبَرَ أَحَدُهُمَآ أَوْ كِلَاهُمَا فَلَا تَقُل لَّهُمَآ أُفٍّ وَلَا تَنْهَرْهُمَا وَقُل لَّهُمَا قَوْلًا كَرِيمًا ٢٣ وَٱخْفِضْ لَهُمَا جَنَاحَ ٱلذُّلِّ مِنَ ٱلرَّحْمَةِ وَقُل رَّبِّ ٱرْحَمْهُمَا كَمَا رَبَّيَانِى صَغِيرًا ٢٤

23 Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: "Uh!" – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. 24 Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: "Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!"

El-Isra', 23 - 24

Prenosi se se od Hišama ibn Urveh rahimehullah, a on od svog oca radijellahu 'anhu da je rekao u vezi Allahovih riječi (u prijevodu): „budi prema njima pažljiv i ponizan.“  Rekao je: „Nemoj da se suzdržavaš od bilo čega što oni vole.” 3

Ovo su propisi islama kojima je pravovjerni šerijat zadužio dijete – da mu bude obaveza – prema roditelju u raspravi s njim i savjetu koji mu upućuje. Dakle, sve treba biti pod okriljem morala i pravila koja su prethodila, a naročito ako je djetetu učinjena nepravda pa hoće da je odagna od sebe, ili ako vidi svog roditelja da čini neko zlo pa želi da ga spriječi u tome.

Stoga, dobro analiziraj prefinjeni dijalog koji je vodio Allahov vjerovjesnik Ibrahim 'alejhisselam sa svojim ocem koji bijaše mušrik prema Gospodaru svjetova:

وَٱذْكُرْ فِى ٱلْكِتَٰبِ إِبْرَٰهِيمَ إِنَّهُۥ كَانَ صِدِّيقًا نَّبِيًّا ٤١ إِذْ قَالَ لِأَبِيهِ يَٰٓأَبَتِ لِمَ تَعْبُدُ مَا لَا يَسْمَعُ وَلَا يُبْصِرُ وَلَا يُغْنِى عَنكَ شَيْـًٔا ٤٢ يَٰٓأَبَتِ إِنِّى قَدْ جَآءَنِى مِنَ ٱلْعِلْمِ مَا لَمْ يَأْتِكَ فَٱتَّبِعْنِىٓ أَهْدِكَ صِرَٰطًا سَوِيًّا ٤٣ يَٰٓأَبَتِ لَا تَعْبُدِ ٱلشَّيْطَٰنَ إِنَّ ٱلشَّيْطَٰنَ كَانَ لِلرَّحْمَٰنِ عَصِيًّا ٤٤ يَٰٓأَبَتِ إِنِّىٓ أَخَافُ أَن يَمَسَّكَ عَذَابٌ مِّنَ ٱلرَّحْمَٰنِ فَتَكُونَ لِلشَّيْطَٰنِ وَلِيًّا ٤٥ قَالَ أَرَاغِبٌ أَنتَ عَنْ ءَالِهَتِى يَٰٓإِبْرَٰهِيمُ لَئِن لَّمْ تَنتَهِ لَأَرْجُمَنَّكَ وَٱهْجُرْنِى مَلِيًّا ٤٦ قَالَ سَلَٰمٌ عَلَيْكَ سَأَسْتَغْفِرُ لَكَ رَبِّىٓ إِنَّهُۥ كَانَ بِى حَفِيًّا ٤٧

41 Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik. 42 Kada je rekao ocu svome: "O oče moj, zašto se klanjaš onome koji niti čuje niti vidi, niti ti može od ikakve koristi biti? 43 O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja ću te na Pravi put uputiti; 44 o oče moj, ne klanjaj se šejtanu, šejtan je Milostivome uvijek neposlušan; 45 o oče moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug" – 46 otac njegov je rekao: "Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti!" 47 "Mir tebi!" – reče Ibrahim. "Moliću Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni.

Merjem, 41 - 47

Prijevod sa:

https://islamqa.info/ar/247729