Kada je šerijatsko znanje štetno po njegovog nosioca

  • Facebook
Share on Facebook0

Kada je šerijatsko znanje štetno po njegovog nosioca, i o pojašnjenju zlih učenjaka i učenjaka ahireta

Zli učenjaci su oni koji svojom naukom ciljaju uživanje na ovom svijetu i postizanje stepena kod ljudi na ovom svijetu.

Ebu Hurejre radijellahu 'anhu prenosi od Allahovog poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem da je rekao: “Ko bude učio znanje od onoga čime se traži Allahovo zadovoljstvo ni zbog čega drugo osim da njime zadobije nešto od prolaznog uživanja na ovom svijetu, neće osjetiti miris Dženneta.”

U drugom hadisu se prenosi da je rekao: “Ko bude učio znanje da bi se njime natjecao sa učenjacima, ili raspravljao sa nerazumnima, ili da bi njime okrenuo lica ljudi sebi, takav je u vatri.” Prenosi Tirmizi.

I u pogledu ovoga ima mnogo hadisa.

Neki prethodnici su govorili: “Najviše će prilikom smrti žaliti nemarni učenjak.”

I znaj da se prigovara učenjaku to da naređuje ili zabranjuje, a ne mora da bude asketa, niti da ostavi dozvoljene stvari, ali treba da umanji od ovog svijeta koliko može, jer ne prihvata svako tijelo asketizam, jer se ljudi razlikuju.

Prenosi se da je Sufjan Es-Sevri volio lijepo jesti. Govorio je: “Životinja kada joj ne doneseš lijepo u jasle neće raditi,” a imam Ahmed rahimehullah je bio strprljiv na teškom životu. Prirode se razlikuju.

I od osobina učenjaka budućeg svijeta je da znaju da je ovaj svijet bezvrijedan, a da je budući svijet cijenjen i da su njih dva kao dvije inoće. Tako oni daju prednost budućem svijetu i njihove riječi se ne razlikuju od njihovih djela, i naklonjeni su znanju koje koristi na budućem svijetu, a klone se nauka koje malo koriste, davajući prednost onome što koristi više, kako se prenosi od Šekika Belhija rahimehullah da je rekao Hatimu: “Dugo si sa mnom, pa šta si naučio?”

Reče: “Osam stvari.

Prvo: Pogledao sam u stvorenja, pa viđoh da svako ima nekog koga voli, pa kada dođe do groba, njegov voljeni ga napusti. Učinio sam svoja dobra djela svojim voljenim, da bi bila u grobu sa mnom.

Drugo: Razmotrio sam riječi Uzvišenog: “… i zbranio duši strast…” pa sam je natjerao na odbacivanje strasti, sve dok se nije ustabilila na pokornosti Uzvišenom Allahu.

Treće: Vidio sam da svako ko ima nešto od vrijednosti to čuva, a onda sam razmotrio riječi Uzvišenog: “… ono što je kod vas prolazi, a ono što je kod Allaha je vječno…” pa kad god bi me dopalo nešto od vrijednosti, usmjerio sam to Njemu, da bi mi to kod Njega ostalo.

Četvrto: Vidio sam da se ljudi vraćaju na imetak, porijeklo i čast, a to nije
ništa, pa sam razmotrio riječi Uzvišenog “…najplemenitiji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji…”, pa sam radio na bogobojaznosti da bih bio plemenit.

Peto: Vidio sam da ljudi jedni drugim zavide, pa sam razmotrio riječi Uzvišenog: “Mi smo podijelili među njima opskrbu…”, pa sam ostavio zavist.

Šesto: Vidio sam da se ljudi odnose neprijateljski jedni prema drugima, pa sam razmotrio riječi Uzvišenog: “Vama je šejtan neprijatelj, pa ga uzmite za neprijatelja…” pa sam ostavio neprijateljstvo prema njima, a šejtana sam uzeo jedinog za neprijatelja.

Sedmo: Vidio sam ljude da ponižavaju sebe, pa sam razmotrio riječi Uzvišenog: “Nema nijedne životinje na Zemlji, a da je Allah ne opskrbljuje…” pa sam se pozabavio onim što je moja obaveza prema Njemu, a prestao tražiti ono što meni kod Njega svakako pripada.

Osmo: Vidio sam ih da se oslanjaju na njihovu trgovinu, obrt i zdravlje njihovih tijela, pa sam se ja oslonio na Allaha.”

I od osobina učenjaka budućeg svijeta je da budu udaljeni od vladara i da se čuvaju miješanja sa njima.

Kaže Huzejfa radijellahu 'anhu: “Čuvajte se pozicija smutnje!” Rekoše: “A šta je to?” Reče: “Vrata vladara, jedan od vas uđe vladaru, pa mu potvrdi laž i kaže mu ono što nije pri njemu.”

Kaže Se'id ibn Musejjeb rahimehullah: “Kada vidite učenjaka da boravi kod vladara, čuvajte ga se, jer je on kradljivac.”

Neko od prethodnika je rekao: “Nećeš ništa zadobiti od njihovog dunjaluka, a da oni neće od tvoje vjere zadobiti bolje.”

I od osobina učenjaka budućeg svijeta je da se ne usmjeravaju prema izdavanju fetve, i da ne izdaju fetvu osim za ono za što su sigurni da je tačno.

Ispravni prethodnici su jedni drugima prosljeđivali fetve, sve dok se ne bi vratila prvome.
Kaže Abdurrahman ibn Ebi Lejla rahimehullah: “Sreo sam u ovom mesdžidu sto dvadeset ashaba Allahovog poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem, nije nijedan od njih bio upitan o hadisu ili fetvi, a da nije volio da ga njegov brat od toga poštedi. Zatim reče: “Došla je stvar do toga da se ljudi koji za sebe tvrde znanje smjelo upuštaju u odgovore na pitanja koja kada bi bila izložena Omeru ibn Hattabu radijellahu 'anhu, okupio bi učesnike Bedra i konsultovao ih u vezi toga.”

I od njihovih osobina je da većina njihovog istraživanja bude vezana za znanje o djelima, šta ih kvari, i šta zamućuje srce i pobuđuje vesvese, jer slike djela su bliske i lahke, a umor je u njihovom čišćenju.

A osnova vjere je čuvanje od zla, i nije ispravno čuvati se dok ne sazna.

I od njihovih osobina je istraživanje tajni propisanih djela i primjećivanje mudrosti u njima. Pa ako ne bude u stanju da sagleda uzrok, onda mu je dovoljno predavanje Šerijatu.

I od njihovih osobina je slijeđenje ashaba i najboljih tabi'ina i klonjenje svake novotarije.

Iz knjige “Sažetak Minhadžul-kasidin” od Ibn Kudame El-Makdisija.

Share on Facebook0