Ahlak, edeb, rekaikHadis

11. … tako mi Allaha, ja ne znam o njemu osim da on voli Allaha i Njegovog poslanika

Ovo je . dio od 45 u serijalu Četrdeset hadisa o odgoju i menhedžu

„Od Omera ibnu-l-Hattaba radijellahu ‘anhu se prenosi da je u vrijeme Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem bio čovjek po imenu Abdullah, nadimak mu je bio magarac. Bijaše često nasmijavao Allahovog poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem, a bijaše ga Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem bičevao zbog opijanja. Tako je doveden jednog dana pa je bičevan, i pri tome neko iz naroda reče: Allahu, prokuni ga, stalno se njega dovodi radi opijanja! Pa reče Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem: ne proklinjite ga, tako mi Allaha, ja ne znam o njemu osim da on voli Allaha i Njegovog poslanika.“ (Hadis bilježi Buhari)

Hadis upućuje na sljedeće:
– Riječi „Bijaše često nasmijavao Allahovog poslanika s.a.v.s“ ukazuju na širinu i tolerantnost u ahlaku Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem;
– Ovo je ujedno odgovor onima koji tvrde da smijeh općenito ne priliči ljudima od poštovanja,
– Opis Abdullaha r.a. da nasmijava druge je dokaz da nema grijeha kada kod nekoga u ponašanju preovladava smijeh i šala dok god isto ne sadrži neku zabranjenu stvar poput ogovaranja, potvore, ismijavanja i slično;
– Riječi „ne proklinjite ga“ su riječi poslanikovog osporavanja onome ko metodički pogrešno osporava tuđu grešku;
– Takođe ukazuju na zabranu proklinjanja bez prava i osnove;
– Iste upućuju na korištenje mudrosti u pozivanju ljudi, naročito naspram osobe koja je upala u velike grijehe;
– Da se vodi računa o stanju i prilikama ljudi tokom osporavanja nekog njihovog postupka;
– Riječi „ ja ne znam o njemu osim da on voli Allaha i Njegovog poslanika“ govore da istinska ljubav prema Allahu iziskuje ljubav prema Njegovom poslaniku;
– Reagovanje poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem ovim riječima pokazuje da treba spomenuti lijepe osobine kod počinitelja grijeha kako bi ga se podstaklo na pokajanje, te uputili ostali ljudi na blagost prema njemu;
– Da se ne gubi nada u savjetovanju griješnika, makar se opetovalo njegovo činjenje grijeha;
– Da počinitelj velikog grijeha ne izlazi iz vjere.