Deset kazni za onoga ko izostaje sa sabah namaza

Ebu Enes Sejjid ibn Redžeb

Zahvala pripada Allahu, neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu i sve ashabe.

Zaista je od nesreće koja postade sveobuhvatna i raširena među klanjačima to da izostaju sa sabah namaza, a upravo je ovaj namaz taj koji odlikuje vjernike i razdvaja ih od licemjera. Ovaj namaz je taj koji nosi vrijednosti koje ne postoje pri drugim namazima. Ovome namazu prisustvuju meleki posebni za ovaj ibadet, po čemu se on i izdvaja od ostalih namaza, kao što kaže Uzvišeni:

أَقِمِ ٱلصَّلَوٰةَ لِدُلُوكِ ٱلشَّمْسِ إِلَىٰ غَسَقِ ٱلَّيْلِ وَقُرْءَانَ ٱلْفَجْرِ إِنَّ قُرْءَانَ ٱلْفَجْرِ كَانَ مَشْهُودًا ٧٨

78 Obavljaj propisane molitve kad Sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine, i molitvu u zoru jer molitvi u zoru mnogi prisustvuju.

El-Isra', 78

I druge vrijednosti (kojima će doći pomen)

Volio bih da skrenem pažnju svojoj braći na
‘Opasnost izostajanja sa ovoga namaza, i kaznama koje proizilaze iz toga, a one su trojake: dunjalučke kazne, kazne u berzahu (u kaburu), i kazne na ahiretu.

Sastavio sam ovu poslanicu sakupivši spomen deset kazni – nadati se da se musliman obazre na ovu opasnost koja mu prijeti a da to i ne osjeća, niti ga grize briga zbog vlastitog izostajanja sa ovog namaza.
Allaha molim da se i ja i moja braća muslimani od ovoga okoristimo.
I neka su salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i njegove ashabe.

Propis namaza u džematu

Znaj da je namaz u džematu obavezan svakom muslimanu. Stoga, uzmi za govor učenjaka:
Rekao je Ebu Bekr ibnu-l-Munzir rahimehullahu svome djelu El-Evsat (4/134):

„Dakle, dokazi (tj.iz Kur'ana i sunneta) koje smo spomenuli upućuju na obaveznost naređenog džemata svakome onome ko nema (šerijatskog) opravdanja.

Od onoga što na to upućuje jesu riječi Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem Ibn Ummi Mektumu – a bijaše slijep – : ‘Ne nalazim ti nikakvu olakšicu.’ 1
Pa kada je tako sa slijepcem, tj.kada on nema olakšicu – onda je onaj obdareni vidom preči u tome da nema olakšicu.

Dokaz ovome jeste da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellembio pomislio da popali kuće onima koji su izostajali sa namaza – ovo je najupečatljiviji dokaz o obaveznosti naređenog džemata, jer je neprihvatljivo (razumski) da Allahov Poslanik naumi to uraditi onome ko izostaje sa dobrovoljnog djela, odnosno sa djela koje nije farz. Ovo smo rekli potkrepljuje i hadis Ebu Hurejre radijellahu 'anhu, gdje se sa senedom do Ebu-š-Ša'saa navodi da je rekao: ‘Bio sam sa Ebu Hurejrom, pa je neki čovjek izašao iz džamije nakon što je mujezin oglasio ezan, pa Ebu Hurejre radijellahu 'anhu reče: ‘Što se tiče ovoga, on je sigurno ispoljio nepokornost Ebu Kasimu sallallahu 'alejhi ve sellem.’

Da je čovjeku dato na izbor u tome da ostavi džemat, ili da u njega prispije, onda mu ne bi bilo dozvoljeno da nadoknadi ono što je izostavio a na što nije ni obavezan da dođe.
I zbog toga što je Allah naredio džemat u stanju straha – ova činjenica upućuje na to da je isti u stanju sigurnosti još obavezniji!

Rekao je Uzvišeni:

وَإِذَا كُنتَ فِيهِمْ فَأَقَمْتَ لَهُمُ ٱلصَّلَوٰةَ فَلْتَقُمْ طَآئِفَةٌ مِّنْهُم مَّعَكَ وَلْيَأْخُذُوٓا۟ أَسْلِحَتَهُمْ فَإِذَا سَجَدُوا۟ فَلْيَكُونُوا۟ مِن وَرَآئِكُمْ وَلْتَأْتِ طَآئِفَةٌ أُخْرَىٰ لَمْ يُصَلُّوا۟ فَلْيُصَلُّوا۟ مَعَكَ وَلْيَأْخُذُوا۟ حِذْرَهُمْ وَأَسْلِحَتَهُمْ وَدَّ ٱلَّذِينَ كَفَرُوا۟ لَوْ تَغْفُلُونَ عَنْ أَسْلِحَتِكُمْ وَأَمْتِعَتِكُمْ فَيَمِيلُونَ عَلَيْكُم مَّيْلَةً وَٰحِدَةً وَلَا جُنَاحَ عَلَيْكُمْ إِن كَانَ بِكُمْ أَذًى مِّن مَّطَرٍ أَوْ كُنتُم مَّرْضَىٰٓ أَن تَضَعُوٓا۟ أَسْلِحَتَكُمْ وَخُذُوا۟ حِذْرَكُمْ إِنَّ ٱللَّهَ أَعَدَّ لِلْكَٰفِرِينَ عَذَابًا مُّهِينًا ١٠٢

102 Kada ti budeš među njima i kad odlučiš da zajedno sa njima obaviš molitvu, neka jedni s tobom molitvu obavljaju i neka svoje oružje uzmu; i dok budete obavljali molitvu, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođu oni koji još nisu obavili molitvu pa neka i oni obave molitvu s tobom, ali neka drže oružje svoje i neka budu oprezni. Nevjernici bi jedva dočekali da oslabi pažnja vaša prema oružju i oruđu vašem, pa da svi odjednom na vas navale. A ako vam bude smetala kiša ili ako bolesni budete, nije vam grijeh da oružje svoje odložite, samo oprezni budite. Allah je nevjernicima pripremio sramnu patnju.

En-Nisa', 102


U Allahovoj naredbi da se uspostavi namaz u stanju straha je najjasniji dokaz da je isti u okolnostima sigurnosti dodatno obavezniji.

Zatim je rekao Ebu Bekr ibnu-l-Munzir rahimehullah : ‘Ata rahimehullah bi uobičavao govoriti: ‘Nema niko od Allahovih stvorenja u gradu i selu olakšicu da, kada čuje ezan, ostavi namaz.’

Rekao je El-Evza'i rahimehullah : „Nema pokornosti roditeljima u ostavljanju džume namaza i namaza u džematu, čuo poziv ili ne. Rekao je Ahmed rahimehullah u vezi onoga za koga je znao da izostaje iz džemata: ‘Ovaj čovjek je zaista loš čovjek.’ Ebu Sevr rahimehullah je govorio: ‘Namaz u džematu je obaveza, nikome nije dopušteno da ga ostavi osim radi stvari opravdanja koje ga onemogući.’

Rekao je Ebu Bekr rahimehullah:
„U vezi prekoravanja koje ulema i drugi upućuju onome ko propušta da prisustvuje namazima u džematu sa muslimanima, jesu i riječi Ibn Omera radijellahu 'anhuma: „Mi bismo imali ružno mišljenje o onome koga izgubimo na jaciji i sabah namazu.“

I riječi Ibn Mes'uda radijellahu 'anhu: „Zaista sam nas vidio – nije izostajao sa nj. osim munafik poznat po licemjerstvu.“
Pojašnjenje u ovome što smo rekli: da je prisustvo namazu u džematu samo pohvalno, ne bi se pripisivao prijekor onome ko sa nj. izostaje, a Allah najbolje zna. 2

Rekao je Ibn Kudame rahimehullah:
„Smatramo dokazom obaveznosti (namaza u džematu) riječi Uzvišenog:

وَإِذَا كُنتَ فِيهِمْ فَأَقَمْتَ لَهُمُ ٱلصَّلَوٰةَ فَلْتَقُمْ طَآئِفَةٌ مِّنْهُم مَّعَكَ وَلْيَأْخُذُوٓا۟ أَسْلِحَتَهُمْ فَإِذَا سَجَدُوا۟ فَلْيَكُونُوا۟ مِن وَرَآئِكُمْ وَلْتَأْتِ طَآئِفَةٌ أُخْرَىٰ لَمْ يُصَلُّوا۟ فَلْيُصَلُّوا۟ مَعَكَ وَلْيَأْخُذُوا۟ حِذْرَهُمْ وَأَسْلِحَتَهُمْ وَدَّ ٱلَّذِينَ كَفَرُوا۟ لَوْ تَغْفُلُونَ عَنْ أَسْلِحَتِكُمْ وَأَمْتِعَتِكُمْ فَيَمِيلُونَ عَلَيْكُم مَّيْلَةً وَٰحِدَةً وَلَا جُنَاحَ عَلَيْكُمْ إِن كَانَ بِكُمْ أَذًى مِّن مَّطَرٍ أَوْ كُنتُم مَّرْضَىٰٓ أَن تَضَعُوٓا۟ أَسْلِحَتَكُمْ وَخُذُوا۟ حِذْرَكُمْ إِنَّ ٱللَّهَ أَعَدَّ لِلْكَٰفِرِينَ عَذَابًا مُّهِينًا ١٠٢

102 Kada ti budeš među njima i kad odlučiš da zajedno sa njima obaviš molitvu, neka jedni s tobom molitvu obavljaju i neka svoje oružje uzmu; i dok budete obavljali molitvu, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođu oni koji još nisu obavili molitvu pa neka i oni obave molitvu s tobom, ali neka drže oružje svoje i neka budu oprezni. Nevjernici bi jedva dočekali da oslabi pažnja vaša prema oružju i oruđu vašem, pa da svi odjednom na vas navale. A ako vam bude smetala kiša ili ako bolesni budete, nije vam grijeh da oružje svoje odložite, samo oprezni budite. Allah je nevjernicima pripremio sramnu patnju.

En-Nisa', 102

Da nije džemat obavezan bila bi propisana olakšica u stanju straha, i ne bi bilo dozvoljeno da se stave van prakse obavezne radnje namaza zbog stanja straha.

Prenosi se od Ebu Hurejre radijellahu 'anhu da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, zaista pomislim da naredim da se skupe drva, pa kada se skupe, da zatim naredim da se oglasi namaz, pa da naredim nekom da predvodi ljude (u namazu), a da se ja uputim ka ljudima (koji izostaju sa namaza) pa da zapalim njihove kuće.“ 3
U hadisu je naznaka koja ukazuje da se cilja namaz u džematu, jer da se cilja džuma ne bi pomišljao da izostane sa nje.

Prenosi se od Ebu Hurejre radijellahu 'anhu da je rekao: „Došao je Vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellem neki čovjek slijepac pa reče: ‘O Allahov Poslaniče, nemam uza se vodiča koji bi me poveo do mesdžida’ Pa ga upita da mu nađe olakšicu pa da klanja u svojoj kući, te mu on nađe olakšicu, a zatim kada se sallallahu 'alejhi ve sellem okrenu zovnu ga i upita: ‘Čuješ li poziv na namaz?’ Ovaj odgovori: ‘Da.’ Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellemreče: ‘Pa odazovi se.'“
Pa kada nije iznašao olakšicu za slijepca koji nema svog vodiča, pa svako drugi je preči da nema olakšice!

Prenosi se od Ibn ‘Abbasa radijellahu 'anhuma da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellemrekao: „Ko čuje mujezina pa ga na odaziv ne spriječi neko opravdanje, onda takav nema namaza.’ Rekoše: šta je to opravdanje?’ Odgovori: strah ili bolest.'“

Prenosi Ebu Derda radijellahu 'anhu od Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem da je rekao: „Nema trojice u nekome selu ili mjestu da ne uspostavljaju među sobom namaz, osim da je njima zavladao šejtan. Drži se džemata, jer zaista vuk jede odbjeglu ovcu.“

Kažem (tj.Sejjid ibn Redžeb): Doista onaj ko izostaje sa namaza u džematu bez opravdanja je griješan i zaslužuje kaznu od Allaha.
Otuda, navešćemo neke kazne/posljedice koje se nadovezuju na izostanak, posebno izostanak sa sabah namaza, i općenito propuštanje namaza u džematu.

Obavio je namaz prije njegovog vremena oslanjajući se na vaktiju >>