Prenosi se od Aiše radijellahu 'anha “da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem činio i'tikaf u posljednjih deset dana ramazana, sve dok ga Allah nije uzeo Sebi, a iza njega i'tikaf su činile njegove supruge.” 1

Hadis br. 17.

 

U drugom rivajetu: „Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem bivao je u itikafu svakog ramazana. Kada bi klanjao jutarnji namaz, došao bi na svoje mjesto u kojem bi boravio tokom i'tikafa.“ 2

 

Iz hadisa se zaključuje:

 

  • Propisanost i'tikafa, i da je to sunnet na kojem je Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem bio revnosan;
  • Korist i plod i'tikafa jeste u tome da čovjek prekida vezu sa dunjalukom i ovosvjetskim zanimanjima, osamljuje se sa Svojim Gospodarom i uživa u slasti dozivanja Njega u svojim dovama i zikru, te da ustremljuje sebe, svoje misli i ideje ka Allahu i ibadetu Njemu;
  • Da je i'tikaf Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem bio u zadnjoj trećini Ramazana, jer se tada očekuje lejletu-l-kadr;
  • Da je i'tikaf sunnetom koji nije derogiran, jer su nakon Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem u i'tikaf ulazile njegove supruge, majke vjernika rahimehunnellah;
  • Da je vrijeme ulaska u i'tikaf nakon sabah namaza (tj. 21-og dana ramazana);
  • Nema smetnje da onaj ko je u i'tikafu rezerviše sebi mjesto u mesdžidu u kojem boravi, ako to ne predstavlja poteškoću klanjačima. Ovo se zaključuje na osnovu predaje koju bilježe Buharija i Muslim rahimehumallah od ‘Aiše radijellahu 'anha gdje stoji da bi Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem kada bi ulazio u i'tikaf naredio da mu se postavi zastor;
  • Razumije se iz značenja i intencija i'tikafa da osoba u i'tikafu se kloni polnog odnosa i svega što na to podstiče, da ne izlazi iz mjesta i'tikafa bez potrebe, da ostavlja dunjalučke poslove, da minimizira miješanje sa ljudima osim ako su to skupovi gdje se uči Kur'an i čini zikr Allaha Uzvišenog, kao i da ostavlja sve drugo što je u koliziji sa svrhom i'tikafa;
  • Da je uslov i'tikafa da bude u mesdžidu/džamiji gdje se obavlja namaz u džematu, zbog riječi Uzvišenog (u prijevodu): „…dok ste u i'tikafu u mesdžidima…“ (El-Bekareh:187). Ovo je propisano iz razloga da ne bi onaj koji je u i'tikafu ( i'tikaf je pohvalan) ostavljao džemat (koji je obavezan), odnosno da ne bi morao radi džemata izlaziti van mjesta i'tikafa.