Tefsir

1.Ima li većeg nasilnika od onoga koji zabranjuje Allahove mesdžide

Ovo je . dio od 32 u serijalu Tefsir ajeta o mesdžidima/džamijama

Tefsirsko je pravilo da se po(r)uka ajeta razumijeva iz općenitosti izraza, a ne iz posebnosti povoda kojim je objavljen.

Kaže Allah'azze we dželle:

وَمَنْ أَظْلَمُ مِمَّن مَّنَعَ مَسَٰجِدَ ٱللَّهِ أَن يُذْكَرَ فِيهَا ٱسْمُهُۥ وَسَعَىٰ فِى خَرَابِهَآ أُو۟لَٰٓئِكَ مَا كَانَ لَهُمْ أَن يَدْخُلُوهَآ إِلَّا خَآئِفِينَ لَهُمْ فِى ٱلدُّنْيَا خِزْىٌ وَلَهُمْ فِى ٱلْءَاخِرَةِ عَذَابٌ عَظِيمٌ ١١٤

114 Ima li većeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim hramovima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni poruše? Takvi bi trebali u njih samo sa strahom ulaziti. Na ovome svijetu doživjeće sramotu, a na onom svijetu patnju veliku!

El-Bekare, 114

Oko povoda objave ovog ajeta postoje tri različita govora među prijašnjim učenjacima koji su Kur'an tumačili. Spomenuo ih je Ibn Džerir Et-Taberi rahimehullah navodeći za svaki od njih precizan lanac prenosilaca. Prvi govor je da su to kršćani, drugi da se odnosi na Rimljane, a treći da se tiče mušrika/idolopoklonika Mekke.
Ibn Džerir rahimehullah naginje mišljenju da se to odnosi na kršćane zbog konteksta u kojem je došao ajet. Naime, nekoliko prethodnih ajeta govori o Jevrejima i kršćanima.
S druge strena, Ibn Kesir rahimehullah uzima za jače da se odnosi na idolopoklonike Mekke zbog smisla ostalih ajeta gdje se spominju Allahovi mesdžidi, tj. džamije.

Kaže Ibn Kesir rahimehullah :
„Mufesiri su se razišli na dva govora oko toga ko se cilja (u ajetu) od onih što zabranjuju Allahove džamije i nastoje da ih sruše. Prvi govor je da su to kršćani. Takođe je rečeno: to je Nabukodonosor i njegova vojska, srušili su Bejtu-l-makdis (Sulejmanov 'alejhisselam hram), a u tome su ih pomogli kršćani 1 – ponijela ih je mržnja prema Jevrejima da pomognu vladara Babilona Nabukodonosora, a bijaše vatropoklonik, u rušenju bejtu-l-makdisa.

Drugi govor kaže da su to idolopoklonici koji su se ispriječili između Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem i njegovog ulaska u Mekku na dan Hudejbije, tako da je je zaklao kurban u Zi Tuva i sklopio mirovni ugovor sa njima.
Kaže Ibn Kesir rahimehullah: Ono što se pokazuje ispravnim, – a Allah najbolje zna,- jeste drugi govor zbog riječi Allaha subhanehu we te'ala:

وَمَا لَهُمْ أَلَّا يُعَذِّبَهُمُ ٱللَّهُ وَهُمْ يَصُدُّونَ عَنِ ٱلْمَسْجِدِ ٱلْحَرَامِ وَمَا كَانُوٓا۟ أَوْلِيَآءَهُۥٓ إِنْ أَوْلِيَآؤُهُۥٓ إِلَّا ٱلْمُتَّقُونَ وَلَٰكِنَّ أَكْثَرَهُمْ لَا يَعْلَمُونَ ٣٤

34 A zaslužuju da ih Allah kazni kad brane drugima pristup Časnome hramu, a oni nisu njegovi čuvari. Čuvari njegovi trebaju biti samo oni koji se Allaha boje, ali većina njih ne zna.

El-Enfal, 34


هُمُ ٱلَّذِينَ كَفَرُوا۟ وَصَدُّوكُمْ عَنِ ٱلْمَسْجِدِ ٱلْحَرَامِ وَٱلْهَدْىَ مَعْكُوفًا أَن يَبْلُغَ مَحِلَّهُۥ وَلَوْلَا رِجَالٌ مُّؤْمِنُونَ وَنِسَآءٌ مُّؤْمِنَٰتٌ لَّمْ تَعْلَمُوهُمْ أَن تَطَـُٔوهُمْ فَتُصِيبَكُم مِّنْهُم مَّعَرَّةٌۢ بِغَيْرِ عِلْمٍ لِّيُدْخِلَ ٱللَّهُ فِى رَحْمَتِهِۦ مَن يَشَآءُ لَوْ تَزَيَّلُوا۟ لَعَذَّبْنَا ٱلَّذِينَ كَفَرُوا۟ مِنْهُمْ عَذَابًا أَلِيمًا ٢٥

25 Oni ne vjeruju i brane vam da pristupite Časnom hramu, i da kurbani koje vodite sa sobom do mjesta svojih stignu. I da nije bilo bojazni da ćete pobiti vjernike, muškarce i žene, koje ne poznajete, pa tako, i ne znajući, zbog njih sramotu doživjeti – Mi bismo vam ih prepustili. A nismo ih prepustili ni zato da bi Allah u milost Svoju uveo onoga koga hoće. A da su oni bili odvojeni, doista bismo bolnom kaznom kaznili one među njima koji nisu vjerovali.

El-Fath, 25


إِنَّمَا يَعْمُرُ مَسَٰجِدَ ٱللَّهِ مَنْ ءَامَنَ بِٱللَّهِ وَٱلْيَوْمِ ٱلْءَاخِرِ وَأَقَامَ ٱلصَّلَوٰةَ وَءَاتَى ٱلزَّكَوٰةَ وَلَمْ يَخْشَ إِلَّا ٱللَّهَ فَعَسَىٰٓ أُو۟لَٰٓئِكَ أَن يَكُونُوا۟ مِنَ ٱلْمُهْتَدِينَ ١٨

18 Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na Pravome putu.

Et-Tewbe, 18


Kada se desi da je neko istjeran (iz mesdžidu-l-harama) ili spriječen od ulaska u nj., – pa koje je rušenje veće od toga?
Zatim, ne cilja se pod gradnjom (džamije) njezino ukrašavanje i postavljanje iste kao (zidanog) oblika, već se gradnja i održavanje (ar. ‘imaret) čini spominjanjem Allaha subhanehu we te'ala u nj., uspostavljanjem Njegove vjere u nj., te čišćenjem od prljavštine i širka (pripisavanja Allahu 'azze we dželle sudruga). “ (završen citat)

Kaže Ibnu-l-Dževzi rahimehullah u Zadu-l-mesir:
Mufesiri su se razišli u vezi čega je ovaj ajet objavljen.
Prvo je da se tiče Rimljana koji su pomogli Nabukodonosora u rušenju Bejtu-l-makdisa gdje je zatim bacio ljudske leševe. Ovo je rekao Ibn ‘Abbas radijellahu 'anhu.
Drugi stav jeste da je ajet objavljen povodom idolopoklonika koji su se ispriječili između Allahovog poslanika i Mekke na dan Hudejbije. Ovo je rekao Zejd rahimehullah.

U vezi rušenja (ar. harab) spomenutog u ajetu su takođe dva tumačenja: Prvo – da je to devastiranje i rušenje; Drugo – da je to zabrana veličanja Allaha u džamijama.

U vezi riječi Uzvišenog: „Takvi bi trebali da u njih ulaze samo sa strahom…“ navode se u tefsiru dva govora.
Prvo: Da je to obavijest o stanju Rimljanja nakon ovog događaja. Kaže Es-Suddi rahimehullah : Nijedan Rimljanin nije ulazio u Bejtul-makdis osim sa strahom da bude ubijen, ili je bio zastrašen time što je morao plaćati glavarinu.
Drugo: Da je to obavijest sa značenjem naredbe (u smislu): Na vama je ozbiljnost u njihovom odagnavanju kako ne bi niko (od njih) ušao (u Bejtu-l-makdis) izuzev sa strahom.

U vezi riječi: „Na ovom svijetu doživjeće sramotu…“ spominju se tri stava.
Prvo: Da je njihovo poniženje u plaćanju glavarine. Ovo je rekao Ibn ‘Abbas radijellahu 'anhu;
Drugo: Da je to poniženje u osvajanju Konstantinopolja/Carigrada (današnjeg Istanbula). Ovo je rekao Es-Suddi rahimehullah;
Treće: Da se to ogleda u njihovom istjerivanju iz mesdžidu-l-harama (u Mekki) tako da u njega ne ulazi idolopoklonik javno nikada. Ovo je kazao Ibn Zejd rahimehullah.

Slično prethodnom spominje i El-Begavi rahimehullah u svom tefsiru.