Ibn Hadžer: Govor o munaficima ummeta

  • Facebook
Ovo je 2 dio od ukupno 11 u serijalu Govor o munaficima ummeta
Navigacija serijalom<< Ahmed Šakir: Govor o munaficima ummetaAhmed Šakir: Zar oni paganski sud žele?! >>
Share on Facebook22

Prenosi se od Ebu Hurejre radijellahu 'anhu da je rekao Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem:

„Tri su znaka licemjera: Kada govori – laže, kada obeća – ne ispuni, i kada mu se nešto povjeri – on to iznevjeri.“ 1

Od Abdullaha ibn ‘Amra radijellahu 'anhuma da je rekao Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem:

„Kod koga se nađu četiri osobine biće pravi licemjer, a kod koga se nađe jedna od tih osobina, biće pri njemu osobina licemjerstva sve dok je ne ukloni: kada mu se nešto povjeri, on to izda; kada govori, laže; kada napravi ugovor, prekrši ga; i kada se raspravlja, prelazi granicu (dozvoljenog).“ 2

Ove hadise imam Buharija rahimehullah je naveo u knjizi o imanu-vjerovanju.

Kaže Ibn Hadžer rahimehullah : Njegove (tj.Buharijine) riječi „Poglavlje o znacima licemjerstva“ je zbog onoga što je prethodilo (od hadisa) da su nivoi nevjerstva raznoliki, takođe i nivoi tmina, pa otuda i licemjerstva. Rekao je šejh Muhjiddin rahimehullah: Značenje koje imam Buharija rahimehullah cilja sa ovim poglavljem jeste da grijesi umanjuju iman, kao što ga pokornost povećava. Rekao je El-Kirmani rahimehullah: podudarnost ovog poglavlja sa knjigom o imanu jeste da je licemjerstvo znak nepostojanja imana, ili da se zna kako je neki dio licemjerstva nevjerstvo a neki ne.

Etimološki, nifak- licemjerstvo je da se unutrina čovjeka razlikuje od njegove vanjštine. Pa ako to bude u svjetonazoru – vjerovanju, onda je to nifak nevjerstva, a ako je mimo toga, onda je to nifak u djelu.

Kažem (tj. Ibn Hadžer): Između ova dva hadisa ne postoji kontradiktornost, jer ne proizilazi nužno iz zbrajanja ovih pokuđenih osobina koje ukazuju na potpuni nifak, da jedna od tih osobina ukazuje na nifak-licemjerstvo, a zbog vjerovatnoće da ove osobine upućuju na osnovu nifaka, pri čemu se čisti nifak upotpunjuje kada se i zadnja osobina spoji na prethodne… zato je u rivajetu Ebu Hurejre radijellahu 'anhu kod imama Muslima rahimehullah došlo: „Od osobina licemjera je troje…“ Isto prenosi i Et-Taberani u djelu El-Evset u rivajetu od Ebu Se'ida El-Hudrija radijellahu 'anhu.

Rekao je El-Kurtubi rahimehullah, a takođe i En-Nevevi rahimehullah : „Iz spoja oba rivajeta dobija se pet osobina koje se slijedom  podudaraju na sljedećem:

  1. Laž u govoru;
  2. Izdaja emaneta;
  3. Kršenje obećanja;
  4. Pronevjera ugovora;
  5. Bestidnost u raspravi.

 

Kažem (tj. Ibn Hadžer): U rivajetu kod imam Muslima rahimehullah je namjesto izraza „el-gadru fi-l-mu'ahedeti“ – pronevjera ugovora, došlo „el-halfu fi-l-va'di“ – kršenje obećanja, pa kao da su neki prenosioci hadisa prenosili ovaj izraz sažeto u njegovom značenju, jer se značenje oba izraza svodi na jedno. Shodno tome, dodatak  u opisu je samo jedna osobina, a to je bestidnost i prelaženje granice (dozvoljenog) u raspravi.  „El-Fudžur“ – prelaženje granice ili griješenje je zapravo izmicanje od istine i lukavstvo u odgovoru i replici pri raspravi, a što podilazi u prvu osobinu, tj. laž u govoru.

Sažimanje ovih osobina na ukupno tri ima objašnjenje da se ove tri osobine naglašavaju nad ostalim. Naime, osnova vjere i pobožnosti je ograničena na troje: riječi, djela i namjeru. U tom smislu ovaj hadis naglašava postojanje pokvarenosti (kod licemjera) u riječima kroz laž, zatim pokvarenosti u djelu putem izdaje, te pokvarenosti u namjeri kršenjem obećanog, a kršenje datog obećanja se  smatra mahanom samo kada postoji čvrsta odluka da se obećanje ne ispuni. Međutim, ako je osoba bila odlučna da ispuni obećanje, a zatim mu se ispriječi neka smetnja, ili mu se ispostavi boljim neko drugo mišljenje – ovakvo neispunjenje obećanja ne sadrži nikakav vid licemjerstva. Ovo je rekao El-Gazali rahimehullah u El-Ihja. Ovaj stav podržava ono što bilježi Et-Taberani rahimehullah u podužem hadisu od Selmana radijellahu 'anhu, gdje stoji: „kada obeća i u sebi govori da će to prekršiti.“ Lanac prenosilaca ovog hadisa nema nikakve smetnje, a isti bilježe Ebu Davud i Et-Tirmizi rahimehumallah od Zejd ibn Erkama radijellahu 'anhu u skraćenom izrazu: „Kada čovjek obeća svome bratu, a u svojoj namjeri nosi da će to ispuniti, pa onda ne ispuni – takav nema grijeha.“

Riječi: „kada obeća – ne ispuni“

Kaže Ibn Hadžer rahimehullah : „Pod obećanjem u hadisu se cilja obećanje nekog dobra, dok je u slučaju obećanja zla pohvalno da se ne ispuni, odnosno izvršenje obećanja nekog zla može izuzetno biti obavezno ako se u ostavljanju izvršenja tog obećanja prouzrokuje (veća) šteta.

Riječi: „kada govori – laže“

Prenosi Ibnu-t-Tin rahimehullah od Malika rahimehullah da je upitan o onome od koga se okusila laž, pa je upitao: Koja vrsta laži? Možda je pričao o svom prethodnom životu pa preuveličavao u njegovom opisu – tako nešto ne šteti. Međutim, šteti ako govori  o stvarima suprotno onome što one jesu, ciljajući laž.

Rekao je En-Nevevi rahimehullah:

„Grupa učenjaka ovaj hadis smatraju zamršenim za objašnjenje s obzirom da se spomenute osobine ponekad nalaze kod muslimana u vezi koga se postigao konsenzus da njegov propis nije nevjerstvo. Rekao je (tj.En-Nevevi): ne postoji u hadisu nikakva zamršenost, naprotiv, njegovo značenje je ispravno i onakvo kako su rekli neki učenjaci: Značenje ovog hadisa jeste da su spomenute osobine svojstva nifaka, i da je njihov nositelj sličan licemjerima upravo u tim osobinama, i da  je njegov ahlak poput njihovog ahlaka.“

Kaže Ibn Hadžer rahimehullah: Pod nifakom u hadisu se cilja nifak u djelu – ovaj stav je odabrao El-Kurtubi rahimehullah dokazujući to riječima Omera radijellahu 'anhu kada je upitao Huzejfu radijellahu 'anhu: „Znaš li da kod mene ima nešto od nifaka?“ Ovime Omer radijellahu 'anhu nije ciljao na nifak koji je nevjerstvo, već na nifak-licemjerstvo u djelu. Ovaj stav takođe potvrđuje opis nifaka u drugom hadisu –tj. kada se kod osobe nađu sve četiri osobine – da je to čisti nifak, kada je rekao: „…biće pravi licemjer“

Takođe je rečeno: „Cilja se sa uopćenim spominjanjem nifaka opomena i upozorenje da se ne upadne u spomenute osobine, a vanjština (hadisa) nije ciljano značenje – ovo je rekao El-Hattabi rahimehullah.

Rekao je Ibn Hadžer rahimehullah: „Najbolji odgovor je ono što je odabrao El-Kurtubi rahimehullah.

Sažeti prijevod govora Ibn Hadžera rahimehullah; Fethu-l-bari: 1/166-169, Daru Tajjibeh

Navigacija serijalom<< Ahmed Šakir: Govor o munaficima ummetaAhmed Šakir: Zar oni paganski sud žele?! >>
Share on Facebook22