I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli

  • Facebook
Share on Facebook0

 

وَإِذْ أَخَذْنَا مِيثَٰقَ بَنِىٓ إِسْرَٰٓءِيلَ لَا تَعْبُدُونَ إِلَّا ٱللَّهَ وَبِٱلْوَٰلِدَيْنِ إِحْسَانًا وَذِى ٱلْقُرْبَىٰ وَٱلْيَتَٰمَىٰ وَٱلْمَسَٰكِينِ وَقُولُوا۟ لِلنَّاسِ حُسْنًا وَأَقِيمُوا۟ ٱلصَّلَوٰةَ وَءَاتُوا۟ ٱلزَّكَوٰةَ ثُمَّ تَوَلَّيْتُمْ إِلَّا قَلِيلًا مِّنكُمْ وَأَنتُم مُّعْرِضُونَ ٨٣

83 I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti, a ljudima lijepe riječi govoriti i molitvu obavljati i zekat davati, vi ste se poslije, izuzev vas malo, izopačili i zavjet iznevjerili;

Al-Baqarah, 83

Imam El-Kurtubi spominje da su mufessiri o riječi zavjet (el-misak) različito kazali. Rekao je Mekki da je to zavjet koji je uzet od njih kada su izvedeni iz kičme Adema a.s. Drugi su rekli: to je zavjet koji je na jeziku njihovih vjerovjesnika uzet od njih kao razumnih bića za vrijeme njihova života.
„da ćete jedino Allaha obožavati…“
Kaže El-Kurtubi: obožavanje Allaha je potvrda Njegove jednoće, potvrđivanje iskrenosti Njegovim poslanicima i postupanje po onome što je On objavio u Svojoj knjizi.

„i roditeljima dobročinstvo činiti, i bližnjima, i siročadi, i siromasima…“

Veli El-Kurtubi: Allah je spojio tevhid (ispoljavanje jednoće Njemu) sa pravom roditelja zato što je stvaranje čovjeka od Allaha Uzvišenog, a njegovo uzrastanje i odgoj od roditelja. Otuda je Uzvišeni pritvrdio zahvalnost roditeljima uz zahvalnost Njemu, kao što je u ajetu: „ …budi zahvalan Meni i roditeljima svojim“ (Lukman:14)
Dobročinstvo roditeljima biva međusobnim življenjem s njima na lijep način, poniznošću prema njima, izvršavanjem onoga što narede, dovom za oprost njima nakon smrti, te održavanjem veza sa njihovim prijateljima.

Dobročinstvo bližnjima se ostvaruje održavanjem rodbinskih veza, a prema siročadi (djeci bez oca ili bez oba roditelja) sa blagošću prema njima, podsticanjem da im se obezbjedi opskrba te čuvanjem njihova imetka.
Rekao je Allahov Poslanik sallahu ‘alejhi ve selleme:
„ Ja i skrbnik jetima bit ćemo zajedno u džennetu ovako! Ispružio je kažiprst i srednji prst i malo ih razmaknuo.“ (Buharija: 5304, Muslim: 2983)

Dobročinstvo siromasima se ispoljava udjeljivanjem njima i podstrekom drugih da im udjele, upućivanjem riječi utjehe te brigom o njihovom stanju.
Kazao je Allahov Poslanik ‘alejhi-s-salatu ves-selam: „Onaj ko brine o udovici i siromahu jest kao borac na Allahovu putu – a mislim da je rekao – kao onaj koji stalno (noću) bdije u ibadetu i kao postač koji ne mrsi.“ (Buharija:6007)

„i ljudima lijepe riječi govorite…“

Rekao je Ibn ‘Abbas: ovo znači – govorite im da nema boga osim Allaha, i naređujte im iskazivanje toga. Rekao je Ibn Džurejdž: govorite ljudima istinu u pogledu Muhammeda ‘alejhi-s-salatu ves-selam, i ne mijenjajte njegov opis. Kaže Sufjan Es-Sevri: naređujte im dobro i zabranjujte im zlo. Ebu-l-‘Alijeh (učenik Ibn'Abbasa) veli: kažite im ono najljepše od govora, i nagradite ih dobrim kako bi i vi voljeli da se vama uzvrati.
Nakon što je spomenuo govore prethodnika, El-Kurtubi kaže: sve ovo se svodi na plemenite moralne radnje i podstrek na iste. Stoga bi trebalo da čovjekovo obraćanje ljudima bude blago sa vedrim nasmijanim licem, kako prema dobrom od njih tako i prema griješniku, prema sljedbeniku sunneta i prema novotaru, bez laskanja i dodvoravanja nečijem pravcu, kao što je Uzvišeni rekao Musau i Harunu ‘alejhima-s-selam: „pa mu (faraonu) blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao“ (Taha: 44). U pogledu faraona je naređen blag govor, a griješnik nije goreg stanja od faraona, pa je stoga preče da se griješniku obrati blagim riječima.

Ibnu-l-Dževzi u tefsiru ovog ajeta navodi dva stava u vezi toga kome je naređeno da ljudima govore lijepe riječi.
Prvo tumačenje je da se to odnosi na Jevreje, i da je značenje ovog dijela ajeta: prema ljudima iskreni budite i iznesite opis poslanika (Muhammeda), – ovaj se govor pripisuje Ibn ‘Abbasu, Ibn Džubejru i Ibn Džurejdžu.
Drugo tumačenje je da su te riječi upućene ummetu Muhammeda s.a.v.s, i ovaj govor je prenesen od Ebu-l-‘Alijeh i Muhammeda ibn Alijja ibni-l-Hasena, koji su rekli da je nj. značenje: obraćajte se ljudima onako kako bi voljeli da se oni vama obraćaju.

„i obavljajte namaz i dijelite milostinju…“

Namaz/molitva bila je propisana sinovima Israilovim, takođe i zekat/milostinja, – isti propisi važe i u vjerozakonu/šerijatu Muhammeda sallallahu 'alejhi ve sellem

„…i vi ste se poslije, izuzev vas malo, izopačili i zavjet iznevjerili”

Kaže imam El-Kurtubi da je ovaj govor upućen Jevrejima suvremenicima Muhammeda sallallahu 'alejhi ve sellem, i pripisano im je okretanje od istine koje su činili njihovi prethodnici jer su svi oni bili u tome jednaki. Et-tevelli je okretanje koje biva tijelom, dok el-i'rad podrazumjeva okretanje od istine u srcu, pa su opisani sa oboje.

„izuzev vas malo“ tj. poput Abdullaha ibn Selam i malobrojne skupine uz njega koji su primili Islam.

U vezi istog ajeta kaže Ibn Kesir u svom tefsiru sljedeće:
Allah Uzvišeni napominje sinove Israilove na ono što im je naredio i zavjet koji je od njih uzeo, te da su se ono okrenuli od svega spomenutog, i iznevjerili to svjesno i voljno. Naredio im je Uzvišeni da samo Njega obožavaju i da Mu ne pridružuju ništa u ‘ibadetu, i isto je naredio svim stvorenjima, čak radi toga ih je stvorio.

Share on Facebook0