Odgovori novotarskim skupinama

Odgovor na hadis o šefa'atu/zauzimanju

Ovo je . dio od 12 u serijalu Odgovori na šubhe (nejasnoće) suvremenika

Prenosi se od Ebu Se'ida El-Hudrija „da su neki ljudi u vrijeme Allahova Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem pitali: “Allahov Poslaniče, da li ćemo vidjeti našeg Gospodara na Sudnjem danu?”

Pa je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: „Da.“

A zatim dodao: „Da li vam šta smeta da vidite Sunce u vedrom danu bez oblaka kada je njegova svjetlost očita? Da li imate prepreku da vidite mjesec u noći Bedra (punog mjeseca) kada je noć vedra bez oblaka?”

Pa su kazali: “Ne, o Allahov Poslaniče!”

Tada reče Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem: “Na Sudnjem danu nećete imati prepreke da vidite Allaha Uzvišenoga kao što nije bilo prepreke da vidite ovo dvoje. Kada nastupi Sudnji dan, oglasit će se glasnik: ‘Neka svaki ummet (skupina) slijedi ono što je na dunjaluku obožavao,’ i neće ostati niko ko je obožavao nešto mimo Allaha od kipova i kumira a da neće popadati u vatru, tako da će ostati samo oni koji su obožavali Allaha od dobrih i loših/griješnika, te skupina Ehlu Kitabija (sljedbenika knjige).

Potom će se pozvati Jevreji i reći će im se: ‘Šta ste vi obožavali?’ Reći će: ‘Obožavali smo Uzejra sina Allahova.’ Biće im rečeno: ‘Lažete, nije Allaha uzeo sebi drugu/ženu niti dijete!’ I kazati će se: ‘A šta želite?’ Pa će reći: ‘Ožednjeli smo o Gospodaru naš pa nas napoji!’ Zatim će im se pokazati prema vatri i reći: ‘Zar nećete prići?!’ I tada će biti strovaljeni u vatru koja će im se činiti kao da je iluzija, rušiće jedna drugu, i onda će svi popadati u vatru!

Potom će biti pozvani kršćani pa će ih se upitati: ‘Šta ste vi obožavali?’ Reći će: ‘Obožavali smo Mesiha sina Allahova!’ Biće im rečeno: ‘Lažete, nije Allaha uzeo sebi drugu/suprugu niti dijete!’ Reći će se: ‘A šta želite?’ Pa će reći: ‘Ožednjeli smo, o Gospodaru naš, pa nas napoji!’ Zatim će im se pokazati prema vatri i reći: ‘Zar nećete prići?!’ I tada će biti strovaljeni u vatru koja će im se činiti kao da je iluzija, rušiće jedna drugu, i onda će svi popadati u vatru, tako da neće ostati niko osim onoga ko je obožavao Allaha od dobrih i loših/griješnika.

Onda će njima doći Allah u liku (koji je najmanji vid Njegova lika) kojeg će vjernici vidjeti, i kazati: ‘Šta vi čekate, svaki ummet je otišao za onim što je obožavao!’ Reći će: ‘O Gospodaru naš, i mi smo se od ljudi na dunjaluku razlikovali (od onih što su obožavali nešto mimo Allaha) i nismo sa njima drugovali!’ Pa će reći: ‘Ja sam vaš Gospodar!’ Odgovoriće: ‘Allahu se utječemo od tebe, mi Njemu druga ne pripisujemo (dva ili tri puta)!’ Tako da će neki htjeti da se okrenu od Njega, pa će kazati: ‘Postoji li između Njega (vašeg Gospodara) i vas neki ajet/znak kako biste Ga prepoznali?’ Pa će reći: ‘Da!’ Pa će se otkriti potkoljenica, i neće niko ostati od onih što su Allaha iskreno obožavali osim da će im Allah dozvoliti da Mu na sedždu padnu. I neće ostati niko ko je obožavao Allaha pretvarajući se (neiskreno) osim da će mu Allah učiniti leđa nepokretnim, kad god htjedne da učini na sedždu pašće na potiljak. Potom će podići svoje glave i vidjeti da se On Uzvišeni vratio u lik kojem su Ga vidjeli prvi puta. Onda će im reći: ‘Ja sam vaš Gospodar!’ I oni će odgovoriti: ‘Ti si naš Gospodar!!!’

Zatim će se postaviti most preko Džehennema i početi će zauzimanje (ar.šefa'at) a ljudi će govoriti: ‘O Allahu spasi, spasi!’”

Tada bi rečeno: “O Allahov Poslaniče, a šta je taj most?”

On odgovori: “To je mjesto obesnaženja i klizanja, na njemu su kuke i ostruge i bodlje, poput bodlje koja se nalazi u Nedždu na kojoj je trn imena Es-Sa'dan. Vjernici će preći preko nje poput treptaja oka, poput munje, poput vjetra, kao ptica i kao brzi konji. Biće vjernika spašenih od vatre, i drugih ogrebanih koji će preći, a i onih koji će u vatru pasti. Biće tako sve dok se ne spase vjernici od vatre.
I tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, nema niko od vas da će biti u većoj želji i dozivanju Allaha iznoseći istinu za svoju braću koja su u vatri govoreći: ‘Gospodaru naš oni su sa nama postili, klanjali i Hadždž obavljali!’ Pa će im se reći: ‘Izvedite iz vatre koga prepoznajete, pa da njihova tijela bude zabranjena vatri.’ Pa će izbaviti mnoga Allahova stvorenja koje je vatra već bila dostigla do polovine potkoljenica, ili do koljena. Zatim će reći: ‘Gospodaru nije ostao niko od onih za koje si nam naredio da ih izbavimo.’ Pa će im Allah kazati: ‘Vratite se i izbavite svakog onoga kod koga nađete u srcu koliko dinar dobra.’ Pa će izbaviti brojna Allahova stvorenja. Zatim će reći: ‘Gospodaru nije niko ostao od onih koje si nam naredio da ih izbavimo.’ Pa će im Allah reći: ‘Vratite i izbavite svakog kod koga nađete u srcu koliko pola dinara dobra.’ Pa će izbaviti mnoga stvorenja. Zatim će opet reći: ‘Gospodaru nije niko ostao od onih koje si nam naredio da ih izbavimo.’ Pa će Allah reći: ‘Vratite se i izbavite svakog onoga kod koga u srcu nađete koliko trun dobra.’ I opet će izbaviti veliki broj stvorenja. ‘Zatim će ponovo kazati: Gospodaru ne vidimo više niti trun dobra!'“
Ebu Seid El-Hudrijj radijellahu 'anhu bi zatim kazao: Ako mi ne vjerujete, onda učite ako želite ovaj ajet:

إِنَّ ٱللَّهَ لَا يَظْلِمُ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ وَإِن تَكُ حَسَنَةً يُضَٰعِفْهَا وَيُؤْتِ مِن لَّدُنْهُ أَجْرًا عَظِيمًا ٤٠

40 Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobro djelo On će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati.

En-Nisa', 40

“Pa će reći Allah Uzvišeni: ‘Zauzimali su se meleki i poslanici i vjernici, i nije ostao niko do Najmilostiviji od Milostivih.’ Onda će zahvatiti šakom iz vatre i izvesti iz nje ljude koji nikada nisu uradili nikakvo dobro, a bili su se preplavljeni lavom/vatrom, i baciće ih u rijeku na rubu Dzenneta koja se zove „rijeka života“, pa će izniknuti poput sjemena koje izlazi iz natopljene zemlje, – zar ne vidite kako ono bude na kamenu ili na drvetu, i nakon toga usljed sunca ono požuti ili pozeleni, što je od njega bliže hladu bude bjelije.”

Tada rekoše (ashabi): “O Allahov Poslaniče: ‘Ti, kao da si čuvao stoku u dolini/pustinji.’”

On sallallahu 'alejhi ve sellem reče: „Potom će da izlaze poput bisera, oko vratova će da imaju ogrlice po kojima će ih da prepoznaju stanovnici Dženneta kazavši: ‘To su oni koje je Allah izbavio od vatre i u Džennet uveo bez da su uradili ijedno djelo ili neko dobro.’ Potom će im Allah reći: ‘Uđite u Džennet, sve što vidite vaše je!’ Pa će reći: ‘Gospodaru naš, dao si nam ono što nisi dao nikome od svjetova.’ Allah će im odgovoritii: ‘Imam Ja za vas nešto bolje od ovoga!’ Pa će reći: ‘O Gospodaru, a šta je to bolje od ovoga?’ Reći će: ‘Moje zadovoljstvo. Neću se nikada više na vas rasrditi nakon ovoga!’” 1

Isti hadis bilježi imam Buharija2, s razlikom što u njemu ne stoji: „pa će iz nje (vatre) izvesti ljude koji nikada nisu uradili nikakvo dobro“. Naime, njihov opis u hadisu kod Buharije je: „On ih je uveo u Džennet bez ijednog urađenog djela, bez ijednog učinjenog dobra“.

Neki učenjaci su ovim hadisom dokazivali da je musliman ko potpuno ostavi vanjštinska djela, te da ostavljač namaza nije nevjernikom, jer su ovi opisani da „nikada nisu uradili nikakvo dobro“, te da ovakav opis ne dolikuje onome ko pri sebi ima namaz!Ovaj zaključak je pogrešan zbog sljedećeg:

Prvo: Ne može se u dokazivanju uzeti samo za vanjštinu ovog hadisa bez razmatranja ostalih dokaza po istom pitanju. Ovo nije ispravno ni zbog same vanjštine ovog hadisa jer po stepenovanju spomenutom u hadisu, po bukvalnoj interpretaciji, dobijemo sljedeće:

„izbavite svakog onoga kod koga nađete u srcu koliko dinar dobra“ ;- „izbavite svakog kod koga nađete u srcu koliko pola dinara dobra“;- „izbavite svakog onoga kod koga u srcu nađete koliko trun dobra“;- „Gospodaru ne vidimo više niti trun dobra!“ Riječ „hajra“ (dobro) ovdje je došlo bez određenog člana, što u kontekstu negacije ukazuje na općenito negiranje nečega, tj. da apsolutno ne postoji više hajr, odnosno iman kod ljudi u džehennemu. Ovo je poznato jezičko pravilo u razumijevanju šerijatskih tekstova (ajeta i hadisa). Međutim, ne uzima se za apsolutno važeće pri postojanju drugih jasnijih dokaza u istom pitanju! Otuda se ne može uzeti samo za puku vanjštinu ovog hadisa. Zatim će Allah reći: „Zauzimali su se meleki i poslanici i vjernici, i nije ostao niko do Najmilostiviji od Milostivih. Ondaće zahvatiti šakom iz vatre i izvesti iz nje ljude koji nikada nisu uradili nikakvo dobro…“ Ovo stepenovanje po svojoj bukvalnosti i vanjštini ukazuje da „ljudi koji nikada nisu uradili nikakvo dobro“ nisu uopće od muslimana, tj. kad bi se uzelo u obzir samo spomenuto gornje pravilo. Naime, po istom pravilu ova negacija s kojoj su ovi ljudi opisani da „nisu uradili nikakvo dobro“ značila bi da isti nisu imali nikakvo djelo srca niti išta od djela udova/tijela. Upravo su zbog ovakvog razumijevanja ovog pravila neki novotari rekli da će čak nevjernici izaći iz vatre!, a ova tvrdnja je pogrešna što je poznato svakome iole obrazovanom muslimanu.

Drugo: Ovdje se pod negacijom dobra misli na ono što je preko/iznad svjedočenja kelime-i-šehadeta, kao što na to ukazuju drugi hadisi. Kaže Ibn Kajjim u Šifau-l-‘alil 3: „Zaista će Uzvišeni izvesti iz vatre onoga u čijem srcu bude bio najmanji od najmanjeg minimuma truna dobra… dobro koje je spomenuto u ovom hadisu je iman (vjerovanje) u Allaha i Njegove poslanike, kao što je došlo u drugom hadisu „najmanji od najmanjeg minimuma imana – a to je potvrda iskrenosti poslanicima i pokornost njima u obožavanju Allaha srcem i tijelom.

Ibn Huzejme ističe da je uzrok zastranjivanja murdžija u ovom poglavlju akide taj što su dokazivali sa samo nekim rivajetima hadisa, ili nekim njegovim općenitim izrazima, okrećući se od ostalih hadisa koji to pitanje pojašnjavaju i detaljišu! Kaže Ibn Huzejme 4: „Svaki islamski učenjak zna sa ubjeđenjem da Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem nije htio sa ovim hadisom obavjestiti da će ući u džennet svako ko kaže la ilahe illellah, a da (npr.) nije vjerovao u neke od Vjerovjesnika, ili neku od Allahovih objava i sl. Kad bi se zaključivalo samo po osnovi jedne predaje onda bi bilo ispravno i dokazivanje džehmijja da zaslužuje džennet svako ko bude imao spoznaju da je Allah gospodar a Muhammed Njegov Poslanik bez da to posvjedoči govorom“. Dakle, ne može se uzeti za vanjštinu nekog hadisa bez sagledavanja ostalih dokaza po istom pitanju.

Treće: Ako neko kaže da „ljudi koji nikada nisu uradili nikakvo dobro“ imaju pri sebi svjedočenje dva šehadeta i potvrđivanje iskrenosti toga te djela srca, onda mu se odgovara: odakle se to zaključuje s obzirom da u ovom hadisu nema pomena toga? Ako kaže da se to razumije iz drugih hadisa gdje se uslovljava da svjedočenje la ilahe illellah bude sa iskrenošću i ubjeđenjem, reći će mu se da se uslovljavaju i djela udova, naročito namaz, kako je to došlo u drugim predajama! Takođe, ako postoji iskrenost i ubjeđenje onda neizostavno moraju postojati i vanjštinska djela poput namaza. U protivnom nema ni iskrenosti, ubjeđenja i drugih djela srca, što je poznato pravilo u vjerovanju ehli-s-suneta ve-l-džem'ata.

Stoga, oponent je između dvoga:- da zagovara spas ljudi koji nisu imali djela srca od iskrenosti, ubjeđenja i dr.,a to je suština govora Džehm ibn Safvana čije naučavanje predstavlja džehmijski zabludjeli pravac u akidi;- ili da pritvrdi djela srca spomenutim – pa ga to obavezuje da im pritvrdi i djela udova!

Četvrto: Mnogi drugi tekstovi, tj. hadisi upućuju na to da su „ljudi koji nikada nisu uradili nikakvo dobro“ od klanjača.

Najprije, ovaj hadis ukazuje na to da nema spasa osim klanjačima:„i neće ostati niko ko je obožavao nešto mimo Allaha od kipova i kumira a da neće popadati u vatru…“ „Potom će se pozvati Jevreji … i onda će svi popadati u vatru… Potom će biti pozvani Kršćani…i onda će svi popadati u vatru tako da neće ostati niko osim onoga ko je obožavao Allaha od dobrih i loših/griješnika. „Dakle, ostaće samo oni koji su Allahu na sedždu padali, bilo iskreno, bilo iz pretvaranja, a zatim… „… će se otkriti potkoljenica, i neće niko ostati od onih što su Allaha iskreno obožavali osim da će im Allah dozvoliti da Mu na sedždu padnu. I neće ostati niko ko je obožavao Allaha pretvarajući se (neiskreno) osim da će mu Allah učiniti leđa nepokretnim…“ Zatim će se ugasiti svjetlo licemjera, postaviće se između njih i vjernika zid koji će imati vrata, unutrašnjost toga će biti milost a vanjština patnja 5. Tako će stradati munafici, i ostaće samo oni što su iskreno obožavali Allaha na ovom svijetu. Dakle, ostaće samo klanjači, a među njima će biti onih koji su griješnici pa će ući u vatru da bi se od grijeha očistili, a zatim će iz nje izaći zauzimanjem (šefa'at) vjernika ili milošću Milostivog. Stoga je do kraja čudno da se dokazuje nešto prvim dijelom ovog hadisa a zaboravlja njegov drugi dio!?

Takođe, došlo je u hadisu Ebu Hurejre radijellahu 'anhu da „kada Allah okonča suđenje Svojim robovima i kad htjedne izvesti iz vatre koga zaželi od onih koji su svjedočili da nema drugog Boga osim Allaha, naredit će melecima da ih izvedu, a oni će ih poznati po tragovima sedžde, jer je Allah zabranio vatri da sprži tragove sedžde na sinovima Ademovim…“ 6 Zapravo, očito je da se radi o istoj skupini ljudi zbog njihovog istovjetnog opisa u svim ovim hadisima, te da će ih nakon ulaska u džennet zvati „džehenemlijama“ kako je došlo u hadisu Džabira radijellahu ‘anhu kod imama Ahmeda 7

Peto: Izraz „nisu uradili nikakvo dobro“ nema značenje negacije svih djela, naprotiv – ovaj isti izraz je došao u drugim hadisima uz nedvosmisleno pritvrđivanje djela. U hadisu o šefa'atu, rivajetu Huzejfe od Ebu Bekra radijellahu ‘anhuma stoji:

„…zatim će Allah reći: pogledajte u vatru, nalazite li ikoga da je uradio ikakvo dobro? Pa će naći nekog čovjeka, i reći će mu: da li si uradio ikakvo dobro? Odgovoriće: ne, osim što sam praštao ljudima u kupoprodaji. Onda će Allah reći: dozvolite Mom robu (džennet) kao što je on praštao Mojim robovima…“ 8 Ovdje je došao izraz identičan izrazu u hadisu Ebu Se'ida, tj. hadisu naslova, a pri tome spominje da ipak ima nekih djela, tj praštanje.Takođe, u arapskom jeziku se koristi isti ovaj izraz da se njime negira ime nečega usljed manjkavosti i nedostatka nečega, tj. nisu uradili nikakvo dobro potpuno i savršeno. 9

Šesto: Ispravno je reći da ovaj hadis podilazi pod kategoriju „'amun mahsus“, tj. općenit tekst (hadis) koji je ograničen i protumačen drugim tekstovima (hadisima) na istu temu.

Kaže Ibn Huzejme u svom osvrtu na hadis o šefa'atu: „ove predaje ukazuju na ispravnost našeg pravca, a to je da su sve predaje prenešene shodno pamćenju njihovih prenosilaca: neki od njih su pamtili dio hadisa, drugi bi pamtili cijeli hadis, pa su otuda neke predaje prenešene skraćene, a neke temeljito i detaljno, pa kada se spoji između toga dvoga objelodani se i postane vidljivo znanje i mudrost, odnosno propis o nečemu“.10

Upitan je šejh Ibn ‘Usejmin rahimehullah: „Kako da razumijemo hadis Ebu Se'ida El-Hudrija u Muslimovom Sahihu gdje stoji da će „Allah izvesti iz nje (vatre) ljude koji nikada nisu uradili nikakvo dobro“?

Odgovorio je: Shvatamo hadis na način da je on općenit (ar.'amun), te da su dokazi o nevjerstvu ostavljača namaza posebno važeći (ar.hasatun), a poznato je kod učenjaka da se općeniti tekst sagledava sa posebnim kojem se daje prednost.“ 11

Stalna komisija za fetve u fetvi br.21436 kaže sljedeće: „…što se tiče opisa koji je došao u hadisu da će neki ljudi ući u džennet bez da su uradili ikakvo dobro – to nije aspolutno važeće za svakog ko ostavi djela uz mogućnost njihova činjenja, nego je posebno važeće za tu skupinu iz nekog razloga/opravdanja koji ih je spriječio od činjenja vanjštinskih djela, ili je posebno važeće za njih zbog drugih značenja/objašnjenja koja se podudaraju sa jasnim šerijatskim tekstovima (ar.en-nususu-l-muhkemeh) i onim oko čega su bili jednoglasni (ar.'idžma’) ispravni prethodnici.“

Ovako je takođe odgovorio šejh Ibn ‘Usejmin u Lika'atul-babil-meftuh: 3/169,  pitanje br.1258. “Ako neko upita: zbog čega su onda ušli u vatru ako su opravdani zbog ostavljanja namaza i drugih djela?” Odgovara se: poznato je da propisi ne obavezuju čovjeka dok mu ne budu dostavljeni, te da ponekad dopru do čovjeka samo neki propisi pa bude obračunavan samo u pogledu njih kada bude naspram istih nemaran. Otuda, može se razumiti i to da je ova skupina ljudi „koji nisu uradili nikakvo dobro“ činila određene grijehe iz domena onoga čiji je propis dospio do njih, poput bluda ili ubistva, a da su pri tome bili opravdani u ostavljanju namaza usljed neznanja o tome.

Sedmo: Moguće objašnjenje je i to da je ovaj hadis od manje jasnih dokaza (ar.mutešabih) čije značenje treba vratiti i objasniti sa jasnim dokazima (ar.muhkem). U vezi s ovim, šejh Ibn ‘Usejmin je odgovorio pojašnjavajući da se radi o skupini koja nije imala znanje o obaveznosti namaza, kao na primjer da su živili u zemljama daleko od islama i muslimana, ili u pustinjama i planinama gdje se ništa o namazu ne zna. Takođe je moguće da se odnosi na skupinu koja je preselila domah nakon primanja islama bez da su Allahu učinili sedždu. Ovako kažemo iz razloga jer je ovaj hadis od manje jasnih dokaza (ar.mutešabih), dočim su hadisi o nevjerstvu ostavljača namaza od posve jasnih dokaza (ar.muhkem). 12

Slično je odgovorio i šejh Salih El-Fevzan rekavši da je dokazivanje sa manje jasnim tekstovima (ar.mutešabih) pravac onih u čijim je srcima pokvarenost (ar.zejg)13

Osmo: Mogući odgovor je i ono što spominje Ibn Redžeb, a to je da je riječ o skupini vjernika čija su dobra djela otišla drugima jer su im ostali dužni ili učinili neku nepravdu na dunjaluku, pa se uzelo od njihovih dobrih djela i prebacilo drugima tako da im nije ništa ostalo, čak da su ponijeli i tuđe grijehe jer nisu imali dobrih djela da njima vrate/plate to što su prema drugima na dunjaluku nepravedno postupali (ar. mekasah)14