Džahilijet: Pripisivanje vjerovjesnicima laži (drugi dio)

  • Facebook
Navigacija serijalom<< 4. Džahilijet: Pripisivanje vjerovjesnicima laži5.Osobine džahilijeta: Požurivanje kazne >>
Share on Facebook0

Vjerovanje u vjerovjesnike 'alejhimusselam je jedan od temelja imana/vjerovanja. Shodno tome, utjerivanje u laž poslanika, ili jednog od njih se smatra nevjerstvom čiji će nosioc biti vječno u vatri. Kaže Uzvišeni:

ءَامَنَ ٱلرَّسُولُ بِمَآ أُنزِلَ إِلَيْهِ مِن رَّبِّهِۦ وَٱلْمُؤْمِنُونَ ۚ كُلٌّ ءَامَنَ بِٱللَّهِ وَمَلَٰٓئِكَتِهِۦ وَكُتُبِهِۦ وَرُسُلِهِۦ لَا نُفَرِّقُ بَيْنَ أَحَدٍ مِّن رُّسُلِهِۦ ۚ وَقَالُوا۟ سَمِعْنَا وَأَطَعْنَا ۖ غُفْرَانَكَ رَبَّنَا وَإِلَيْكَ ٱلْمَصِيرُ ٢٨٥

285 Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: "Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih." I oni govore: "Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; Tebi ćemo se vratiti."

Al-Baqarah, 285

. Isto se po tekstu drugog ajeta naziva čestitošću i dobročinstvom: „…čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike…“ (2:177)

Rekao je Uzvišeni:

إِنَّ ٱلَّذِينَ يَكْفُرُونَ بِٱللَّهِ وَرُسُلِهِۦ وَيُرِيدُونَ أَن يُفَرِّقُوا۟ بَيْنَ ٱللَّهِ وَرُسُلِهِۦ وَيَقُولُونَ نُؤْمِنُ بِبَعْضٍ وَنَكْفُرُ بِبَعْضٍ وَيُرِيدُونَ أَن يَتَّخِذُوا۟ بَيْنَ ذَٰلِكَ سَبِيلًا ١٥٠ أُو۟لَٰٓئِكَ هُمُ ٱلْكَٰفِرُونَ حَقًّا ۚ وَأَعْتَدْنَا لِلْكَٰفِرِينَ عَذَابًا مُّهِينًا ١٥١

150 Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele da između Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore: "U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo", i žele da između toga nekakav stav zauzmu – 151 oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju.

An-Nisa, 150 - 151

U sunnetu Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem ovome svjedoči hadis Džibrila, kada ga je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem upitao o imanu pa je odgovorio: „Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, i da vjeruješ u oživljenje.“ 1

Ulema se složila da je vjerovjesništvo istina, da je vjerovjesnika bilo mnogo; Neke je Allah spomenuo imenom u Kur'anu, neke ne, i da su imena svih njih spomenutih u Kur'anu istina. Da su svi došli sa jednom osnovom, a to je poziv ka Allahu i iskrenost u ibadetu Njemu, makar se razilazili njihovi vjerozakoni u nekim segmentima. Takođe, svi ti vjerozakoni su derogirani poslanstvom Muhammeda sallallahu 'alejhi ve sellem  , te ne važi zakonodavstvo mimo zakonodavstva islama. Rekao je Uzvišeni:

وَمَن يَبْتَغِ غَيْرَ ٱلْإِسْلَٰمِ دِينًا فَلَن يُقْبَلَ مِنْهُ وَهُوَ فِى ٱلْءَاخِرَةِ مِنَ ٱلْخَٰسِرِينَ ٨٥

85 A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati.

Alu-Imran, 85

.

Ulema se takođe složila da ko posumnja u vjerovjesništvo općenito, ili Muhammeda sallallahu 'alejhi ve sellem , ili bilo koje slovo (Kur'ana) s kojim je došao Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem , ili porekne bilo šta spomenuto u Kur'anu, i onda umre na tome, – da je takav nevjernik, mušrik, koji će biti vječno u vatri. 2

Rekao je Uzvišeni:

كَذَّبَتْ قَبْلَهُمْ قَوْمُ نُوحٍ وَأَصْحَٰبُ ٱلرَّسِّ وَثَمُودُ ١٢ وَعَادٌ وَفِرْعَوْنُ وَإِخْوَٰنُ لُوطٍ ١٣ وَأَصْحَٰبُ ٱلْأَيْكَةِ وَقَوْمُ تُبَّعٍ ۚ كُلٌّ كَذَّبَ ٱلرُّسُلَ فَحَقَّ وَعِيدِ ١٤

12 Prije njih poricali su narod Nuhov, i stanovnici Ressa, i Semud 13 i Ad, i narod faraonov, i narod Lutov, 14 i stanovnici Ejke i narod Tubba'; svi su oni poslanike lažnim smatrali i kaznu Moju zaslužili.

Qaf, 12 - 14

Kaže Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje rahimehullah : značenje ovih riječi Uzvišenog jeste obavijest da svako je od spomenutih, – faraon i drugi, – ugonio sve poslanike u laž kada nije povjerovao u neke od njih, i zanevjerovao u druge od njih, kao što je slučaj Jevreja i kršćana. Time su ustvari ugonili u laž sve poslanike, i to je najveći vid nevjerstva. Svako ko porekne samo jednog od poslanika je zanevjerovao, ili ko mu ne potvrdi istinitost, opet je zanevjerovao; svako ko bilo kojeg poslanika smatra lažnim je nevjernik u njega. 3

Nema čuđenja zbog žestine prijetnje i propisa nad onim ko poslanike smatra lažnim, s obzirom da povod/uzrok koji dotičnog odvede da ugoni u laž poslanike nije neznanje, već oholost i zavist, ili ljubav za vođstvom i uzdizanjem u položaju, ili usljed pokvarenosti u prirodi čovjekove duše., ili zbog drugih uzroka.

U ovom kontekstu je govor šejhu-l-islama Ibn Tejmijje rahimehullah : „Većina onih što su utjerivali poslanike u laž su znali da je istina sa njima, i da su oni iskreni u onome što kažu, međutim, zbog svoje zavisti, ili želje za visokim položajem i vođstvom, ili usljed uticaja pokvarenosti od roditelja (i okoline) na čistu i pravovjernu ljudsku prirodu, ili zbog oholosti i nijekanja (istine), ili zbog (slijepe) pokornosti i odanosti vođama, i drugih povoda koji pozivaju na utjerivanje poslanika u laž …vidjeli bi da je u slijeđenju poslanika ostavljanje svojih voljenih strasti, ili nailazak ne neke (duši) neprijatne stvari, pa bi ih ugonili u laž i poricali.“ 4

Rekao je Ibn Tejmijje rahimehullah :

„Skupine koje su poslanike smatrale lažnim su u nekoliko kategorija:

Oni koji su porekli posredništvo (između Stvoritelja i čovjeka) u dostavljanju poslanice, pa su stoga Allahove knjige i poslanike smatrali  lažnim, poput Nuhova 'alejhisselam , Hudova 'alejhisselam  i Salihova 'alejhisselam naroda, Lutovog i Šu'ajbovog 'alejhimesselam naroda, naroda faraona;

Oni koji su porekli poslanike kao kategoriju (ljudi), od njih su i oni koji su negirali vjerovjesništvo, poput Berahima i indijskih filozofa-mušrika, i drugih;

Kategorija koja smatra lažnim neke poslanike, a neke ne, kao što Uzvišeni o takvima kaže:

إِنَّ ٱلَّذِينَ يَكْفُرُونَ بِٱللَّهِ وَرُسُلِهِۦ وَيُرِيدُونَ أَن يُفَرِّقُوا۟ بَيْنَ ٱللَّهِ وَرُسُلِهِۦ وَيَقُولُونَ نُؤْمِنُ بِبَعْضٍ وَنَكْفُرُ بِبَعْضٍ وَيُرِيدُونَ أَن يَتَّخِذُوا۟ بَيْنَ ذَٰلِكَ سَبِيلًا ١٥٠ أُو۟لَٰٓئِكَ هُمُ ٱلْكَٰفِرُونَ حَقًّا ۚ وَأَعْتَدْنَا لِلْكَٰفِرِينَ عَذَابًا مُّهِينًا ١٥١

150 Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele da između Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore: "U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo", i žele da između toga nekakav stav zauzmu – 151 oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju.

An-Nisa, 150 - 151

.

Zatim, kategorija koja poriče vjerovjesništvo i smatra to produktom snova, odnosno da je svrha toga iluzija. Kaže Uzvišeni:

بَلْ قَالُوٓا۟ أَضْغَٰثُ أَحْلَٰمٍۭ بَلِ ٱفْتَرَىٰهُ بَلْ هُوَ شَاعِرٌ فَلْيَأْتِنَا بِـَٔايَةٍ كَمَآ أُرْسِلَ ٱلْأَوَّلُونَ ٥

5 Oni, čak, govore: "To su samo smušeni snovi; on ga izmišlja; on je pjesnik; neka nam donese kakvo čudo kao i prijašnji poslanici!"

Al-Anbiya, 5

Ova grupa poricatelja vjerovjesništva su filozofi – batinijje. Svako ko smatra lažnim Muhammeda sallallahu 'alejhi ve sellem, ili Mesiha (Isaa) 'alejhisselam, ili Sulejmana'alejhisselam, ili Davuda'alejhisselam, ili druge od vjerovjesnika 'alejhimusselam poslane nakon Musaa'alejhisselam, – svako takav je nevjernik. Kaže Uzvišeni:

وَلَقَدْ ءَاتَيْنَا مُوسَى ٱلْكِتَٰبَ وَقَفَّيْنَا مِنۢ بَعْدِهِۦ بِٱلرُّسُلِ ۖ وَءَاتَيْنَا عِيسَى ٱبْنَ مَرْيَمَ ٱلْبَيِّنَٰتِ وَأَيَّدْنَٰهُ بِرُوحِ ٱلْقُدُسِ ۗ أَفَكُلَّمَا جَآءَكُمْ رَسُولٌۢ بِمَا لَا تَهْوَىٰٓ أَنفُسُكُمُ ٱسْتَكْبَرْتُمْ فَفَرِيقًا كَذَّبْتُمْ وَفَرِيقًا تَقْتُلُونَ ٨٧

87 I Mi smo Musau Knjigu dali i poslije njega smo jednog za drugim poslanike slali, a Isau, sinu Merjeminu, očigledne dokaze dali i Džibrilom ga pomogli. I kad god vam je koji poslanik donio ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se oholili, pa ste jedne u laž utjerivali, a druge ubijali.

Al-Baqarah, 87

 5

Navigacija serijalom<< 4. Džahilijet: Pripisivanje vjerovjesnicima laži5.Osobine džahilijeta: Požurivanje kazne >>
Share on Facebook0