By Autor: Hamud ibn ‘Alijj El-‘Amri
Osvrnuću se na neke posebne obmane kojima žele da pomute ono što sam pisao o njihovim generalnim šubhama. A da nisam vidio koliko ulažu truda u to, sve dok nisu odvratili omladinu da čitaju ono što sam pisao o njima, ne bih se ni posvetio odgovoru na njih, zato što ja nisam mjerilo istine i laži.
Od toga su njihove riječi: “Kako to da je Bagdadi bio kod tebe ličnost godine, a samo nekoliko mjeseci poslije je za tebe postao tagut? To je zbog tvoje kontradiktornosti, neznanja i ishitrenosti, ili zbog toga što si plaćenik i izdajnik.
Tako mi Allaha, nisam se začudio nijednoj šubhi kao što sam se začudio ovoj. I moje čuđenje je povećalo to što su je ponavljali neki o čijem shvatanju i razboritosti imam lijepo mišljenje.
Ali korisno je, u svemu ovome, da ti postane jasan taj mentalitet i način njihovog razmišljanja, i kako samo neko od njih želi da hvališ njegovog Bagdadija dovijeka, ma koliko počinio genocida i zločina. A gdje stoji u Kur’anu ili sunnetu ili zdravom razumu da je pohvala obavezna vječno, ili da je ukor obavezan vječno? I da li vam je poznato da je bilo od ashaba Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem ko se odmetnuo od vjere, a prije toga mu je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem povjerio pisanje Objave, kao što je slučaj sa Ibn ebi Serhom? I da li vam je poznato da su desetine učenjaka bile obmanute Muhtarom ibn ebi ‘Ubejdom i ušli u redove njegove vojske, i ibn Omer radijellahu 'anhuma se zauzimao za njega sve dok ga nije izbavio iz zatvora Mus’aba ibn Zubejra radijellahu 'anhuma , da bi ovaj potom otpao od vjere pa su ga i oni koji su se borili sa njim proglasili nevjernikom. Pa da li vi shvatate ovakve događaje?
Zar niste nalazili u knjigama pohvale i kritike (džerha i ta’dila) jedan govor, a zatim govor suprotan njemu, od nekih velikih imama i kritičara u pogledu jednog čovjeka? I pamtite li govor imama Malika rahimehullah o Abdulkerimu ibn ebi Muhariqu, pa je li Malik bio kontradiktoran?
Sasvim je očita stvar koja ne prihvata nikakvu debatu, da onaj ko ispolji kakav hajr bude pohvaljen zbog toga, a onaj ko ispolji zlo bude kritikovan zbog istog, i ovo je upravo ono što sam učinio, neka je Allahu hvala na tome. Ja nisam bio pristrasan nikome, kako prije tako i poslije, i pisao sam riječi pohvale o nekim operacijama koje je izvela Bagdadijeva skupina, i bio sam iskren u tome. A Allah zna da me nije navelo na to osim ljubav prema spominjanju istine onima koji je slijede i u tome nisam bio priklonjen nikome. I ja sam ih, u to vrijeme, savjetovao tajno ne žaleći nimalo truda u tome, a neki od njih to dobro znaju.
U tom periodu sam im govorio (u tajnosti) ono što sam im poslije spočitao javno, a nisam ispoljio kritike prema njima osim nakon što je promjena njihove haridžijske ideologije u tajnosti postala nemoguća. Ovo je pokušalo sa njima nekoliko učenjaka i onih koji traže znanje, ali je stvar došla do te mjere da su pohvale šejhova njima iskoristili kao dokaz i izgovor da dižu svoje ruke na ostale džihadske skupine. Čak su neki od drugih mudžahida rekli: “Više nam je naštetila šutnja šejhova i onih koji traže znanje nego napadi haridžija na nas.”
Bagdadi je, koristeći se smicalicama i izmišljenim isprikama koje nasmijavaju tužnog, odbio da se sudi po šerijatu , zatim se on i njegova skupina hvališu drugima da je njihova želja primjena Allahovog šerijata. Pa da mi je samo znati koji će to šerijat primjenjivati Idišov hilafet? Šerijat Bagdadija, ili šerijat Adnanija, ili šerijat Embarija, ili pak šerijat Iraqija?
I hoćete li prestati sa ispiranjem mozgova naše omladine koju ste iskoristili da vam naprave vašu tiransku državu. A ako i spomenete neka dostignuća i dobre strane vaše države pa ja ću naći kod najgore arapske države više od toga. I nije pouka u tome da li kod njih ima istine ili ne, zato što stopostotne laži nema čak ni kod Iblisa, i nema pojedinca niti sistema niti skupine a da pri njima nema nešto od istine. Pa onaj ko uzme ovu istinu isprikom za opravdavanje i proturanje svoje laži taj je pravi šejtan.
Ibn Tejmijje rahimehullah je spomenuo jedno izvanredno pravilo, pa pozivam te, dragi brate, da o njemu dobro razmisliš i da ga precizno primijeniš u svemu što čuješ, a to su njegove riječi: “Niko ne odbija čistu istinu, niti iko prihvata čistu laž, samo laž koja je pomiješana sa istinom biva prihvaćena.” Pa ako ti bude ponuđena laž nemoj je prihvatiti makar ti je pomiješali sa puno istine, i ovo je upravo to čime se odlikuju učenjaci, razboriti i iskusni nad mladićima koji imaju blesave zamisli, i za ovo nema drugog lijeka osim privrženost učenjacima.
Ovo jo ono što se tiče ove njihove šubhe koja, iako je direktno vezana za mene, sadrži u sebi ono što se tiče njihovog poimanja, mentaliteta i načina razmišljanja, i da nije toga ne bih je ni spomenuo niti bih odgovorio na nju.
Ovo je bilo nešto što se odnosi na ove šubhe za koje su se prikačili sljedbenici Idiša i njihovi simpatizeri, odgovorio sam na njih onako kako mi je Allah olakšao, a Allah najbolje poznaje namjeru i nijet.
I spreman sam da prihvatim svaku kritiku i smjernicu od onih koji traže znanje i svih drugih, a Allaha molim da me nadahne onim što je ispravno.
Rekoh ovo, a Allaha molim da oprosti meni i vama i svim muslimanima. 1
Comments