Deseta šubha: Osporavate li prijestupe svih mudžahida?

  • Facebook
Navigacija serijalom<< Drugi dodatak devetoj šubhi Idiša:Pojavljuju se u vremenu krize u ummetuJedanaesta šubha:Tekfirite ljude na osnovu slike! >>
Share on Facebook7

Autor: Hamud ibn ‘Alijj El-‘Amri

Deseta i jedanaesta šubha/nedoumica koju često uperuju u lice onoga ko im zamjeri i negira njihove prijestupe, jeste da neko od njih kaže: “Zašto ne osporavate druge skupine kod kojih ima tekfira, ubijanja i prijestupa isto kao i kod nas?”

U ovim šubhama je priznanje prijestupa i zločina koji su pri njima, kao da kažu: “prešutite nama kao što ste prešutili njima.” I u ovome ima i ispravnog i pogrešnog.

Što se tiče onog što je pogrešno, pa to je što su učinili prijestupe drugih izgovorom sebi i svojim zločinima, a ovo ne može reći niko razuman, nego je obaveza da se čuje savjet onih koji savjetuju, jer ne traži opravdanje za odbijanje istine osim onaj u čijem srcu i djelima ima nečistog. Da nas Allah sačuva toga.

Vidio sam da je ovo postalo obilježje sljedbenika Idišove ideologije; kada god im negiraš nešto od njihovih prijestupa i zločina izvade ti odmah dosje o drugima i njihovim prijestupima, kao da im je to dokaz kod Allaha i kod ljudi. Pa gdje je razum(u tome) ?

I vjerovatno ste ovo vidjeli u njihovim odgovorima na neka moja prijašnja pisanja.

Uistinu se vjernik raduje nasihatu i kritici ma koliko ona bila gorka, zato što on radi u ime Allaha, a ne zbog pretvaranja i reklame. I vidio sam da je od osobina Idišovaca da preziru kritiku i savjet ma koliko bio blag i nježan, i nećeš naći da su primili ijedan nasihat onoga ko ih savjetuje, a njihov stav naspram Zawahirija nije nepoznat. I  takođe ćeš vidjeti da se više raduju pohvali i aplaudiranju makar dolazili od strane nezrele i obmanute omladine ili nepoznatih osoba, više nego što se raduju dunjalučari i oni koji žele pozicije, a zatim tvrde (Idiš) da ne žele dunjaluk.

Pitam svakog simpatizera ove haridžijske ideologije:

Da li je njihov stav kada čuju nasihat/savjet i kritiku šerijatski ispravan? Da li si našao u sunnetu nešto što svjedoči njihovom bježanju (od odgovornosti).

Oni posjeduju spremne dosjee koje otvaraju u lice svakom ko ih kritikuje, i svi (dosjei) se tiču drugih (skupina). Subhanallah, kako se šejtan upleo u njihove razume do te mjere da to smatraju dokazom. Možda se nađu u tim dosjeima i neka njihova vojna dostignuća. A čak i da im priznamo sve što je u njima, – pa zar može dobro djelo biti izgovor za loše djelo, i da li je ubijanje desetina rafidija argument za ubijanje stotina pripadnika ehli-sunneta koje ste iz neznanja i nepravedno proglasili otpadnicima. Čak je kod vas postao jedan od uspjeha da ubijate “sahawate” i “murtedde”1 , a sve u cilju skrivanja vaših zločina nad ehli-sunnetom.

Pa koja je ovo vjera? I koji je ovo džihad? Ovo je, uistinu, savremeni haridžizam koji je šejtan usadio u njihova srca i omotao slabim šubhama/nejasnoćama kojima ne svjedoči niti (šerijatski) tekst niti razum, pa čak ni politika.

Ovo je ono što je pogrešno u ovoj šubhi/nedoumici.

A što se tiče onog ispravnog u vezi ove šubhe/nejasnoće, pa to je da se nešto od onoga što prigovaramo idišovcima nalazi pri drugim džihadskim skupinama. Iako u ovom govoru ima nešto istine, ja na njega imam dva odgovora:

Prvi: da je stvarnost ove kritike, iako je upućena idišovcima u direktnom obliku, ona je takođe upućena svakome ko nosi sa sobom ovu haridžijsku ideologiju, pa makar spavao u svojoj kući.

Ja znam da ovakve ideje postoje kod nekih drugih džihadskih skupina, i ovaj govor obuhvata i njih takođe, zato što je stvarni cilj upozorenje ummetu i omladini od ove ideologije ma gdje se našla i pod kojom god se parolom pojavila, – da ne budemo obmanuti pojavom ovog haridžizma pod nekim drugim plaštom i nekom drugom parolom.

A što se tiče drugog odgovora, a to je razlog upućivanja ovog govora tzv Islamskoj državi direktno mimo drugih skupina, pa za ovo ima više povoda.

Jedan od povoda je to što se ova haridžijska ideologija upotpunila i dobila svoj oblik kod njih bez imalo sumnje i zato što je ova idišovska skupina usvojila ovaj pravac u potpunosti, kao što sam to pojasnio u odgovoru na njihovu šestu šubhu, a nećeš naći nijednu džihadsku skupinu da se čvrsto drži ove ideologije poput njih.

Takođe, ova haridžijska ideologija se nalazi kako pri vođstvu Idiša tako i pri vojnicima podjednako, a ovo nismo vidjeli kod drugih u ovakvom izričitom obliku, a to je zbog toga što su slični po godinama i znanju.

Od povoda jeste i to što je vođstvo Idiša nametnulo sebi i svojim sljedbenicima vrelu omču haridžijskih ideja koje im ne dozvoljavaju kontakt sa ostatkom ummeta i njegovim učenjacima i ideolozima, dočim svaka druga skupina dopušta nekim učenjacima da kontaktiraju s njima i da ih savjetuju i koriguju, i ovo je garancijan sigurnosti tim skupinama i ostatku ummeta, a nevolja je kada se neko odvoji od svog ummeta.

Od povoda je i to što većina prijestupa u tim drugim skupinama dolaze od strane vojnika i sljedbenika, a ne od vođstva, ali kod tzv. Islamske države prijestupe čine i vođe i sljedbenici, zatim vidiš kako vođe Idiša blagoslove te prijestupe svojih vojnika. Pokolji Ebu Ejmena El-Irakija 2 koje je Bagdadi pomogao sa stotinama vojnika su samo svjedok tome.

Pa ako bi rekao neko od njih: “A zar vođe drugih mimo Idiša nemaju prijestupa?”

Kažem: Naravno, događali su im se prijestupi i ogromne greške, ali je razlika između njih i vođa Idiša da to oni nisu činili zbog ideologije koju nose. Iako su to bile greške koje im je obaveza negirati i savjetovati ih u pogledu istih, a ponekad i sankcionisati, one su ipak neuporedive sa greškama onih ko ih čini zbog haridžijske ideologije smatrajući ih (te greške) svojom vjerom, zatvarajući uši pred svakim savjetom i kritikom zbog tih grešaka.

I od razlika je to što ta vođstva (drugih mudžahida) ne bojkotuju ummet i nisu sasvim samostalna u svojim odlukama, nego slušaju nasihat i kritike učenjaka, i to sam lično doživio sa nekim od visokopozicioniranih vođa u tim skupinama kada sam vidio kod njih prijestup koji šerijat ne dozvoljava, pa im pisao i negirao im to, a zatim su mi odgovorili i poslušali,  nisu se oholili, nego su se promijenili (ispravili). Ovo je bio moj nasihat/savjet, a ja sam od najmanjih studenata, i taj (koga sam kritikovao) me nije lično poznavao, pa kako bi tek bilo da nasihat dođe od strane velikih učenjaka ili onih čija mišljenja i ideje uvažava ummet.

Takođe sam pokušao da savjetujem i sljedbenike Idiša pa sam vidio, tako mi Allaha, toliko uobraženosti, inata i oholosti kako kod običnih tako i kod njihovih uglednih. Takvo nešto nisam vidio kod drugih. A možda ste svi čuli i čitali njihove odgovore šejhu El-Berraku i Et-Tarifiju i drugim učenjacima, a da ne govorimo o studentima i običnom narodu.

Pa zar nakon ovoga razuman čovjek može reći da su greške Idiša kao greške drugih?! Ne, tako mi Allaha nisu iste. Idiš se odvojio od ummeta i nije ostavio ummetu mogućnost da im pristupi.

Ovo je što se tiče ove šubhe, desete po redu, koju su često uperili u lica onih koji ih savjetuju.

Navigacija serijalom<< Drugi dodatak devetoj šubhi Idiša:Pojavljuju se u vremenu krize u ummetuJedanaesta šubha:Tekfirite ljude na osnovu slike! >>
Share on Facebook7