Da ga niste ubili on bi umro

  • Facebook
Share on Facebook5
Priča o unuku Muhammeda ibn Abdulvehhaba

 

Od Allahovog sunneta na Zemlji je da oni koje je počastio da nose njegove poruke čovječanstvu u isto vrijeme budu i oni koji su najviše iskušani. Oni su od onih koji su najdalji od toga da budu pod sumnjom, od upuštanja u sumnjive stvari, i najpreči su da se ne optužuju. Međutim, od pamtivjeka oni su ti koji su najviše bili pod napadima i optužbama.

Allah kaže:

أَحَسِبَ ٱلنَّاسُ أَن يُتْرَكُوٓا۟ أَن يَقُولُوٓا۟ ءَامَنَّا وَهُمْ لَا يُفْتَنُونَ ٢

2 Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: "Mi vjerujemo!" i da u iskušenje neće biti dovedeni?

Al-'Ankabut, 2

وَلَقَدْ فَتَنَّا ٱلَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ ۖ فَلَيَعْلَمَنَّ ٱللَّهُ ٱلَّذِينَ صَدَقُوا۟ وَلَيَعْلَمَنَّ ٱلْكَٰذِبِينَ ٣

3 A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.

Al-'Ankabut, 3

Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je rekao: ”Najviše iskušani su Allahovi poslanici a zatim oni koji ih slijede, ljudi bivaju iskušavani na osnovu svoga vjerovanja; ako mu je vjerovanje čvrsto i iskušan je više.”

Postoje mnogi ajeti u Kur'anu koji naglašavaju kako su Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem i ashabi bili iskušavani prilikom dostavljanja Allahove poruke svim ljudima. Kao rezultat kada osoba na sebe preuzme dužnost da've (pozivanja u islam) dolazi da mora snositi i posljedice, ili da padne na testu – a što se većini desi.

Na primjer, Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je bio optužen da čini fitnu i da razdvaja među porodicama odvajajući sinove od očeva i žene od muževa. Bio je optužen da se bavi crnom magijom, da je mentalno bolestan, lažov i da je željan prestiža i imetka. Takođe, i njegova žena je optužena da je učinila blud.
U jednom vremenu, Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je klanjao sa grupom ashaba kada je grupa od nevjernika Kurejša počela stavljati na njih iznutrice od kamile. Slično tome, Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem koji je najbolji čovjek koji je hodao zemljom, i Ebu Bekr radijellahu 'anhu su postali traženi ljudi sa cijenom na svojim glavama koja je bila 200 kamila (što je jednako današnjih nekoliko miliona maraka) a njihovo sklonište je bila pećina.

Pa ako je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem bio optužen za ovakva djela i testiran na ovakve načine. Otuda, mi se moramo još više pripremiti jer niko nije bolji od njega sallallahu 'alejhi ve sellem.

Bitno je i da ga Kurejšije nisu optuživali da je on sallallahu 'alejhi ve sellem htio dostaviti islam ili pravdu, ili da je htio dati pravo nemoćnima, nego su ga optuživali za stvari za koje su ljudi smatrali da su ogavne i zle.

Iako su baš te stvari one protiv kojih se on borio i o njima govorio, oni su ipak nastavili sa uznemiravanjem njegove ličnosti čim su postali svijesni da su ga ljudi počeli slijediti, te slijediti uputu i postajati muslimani.

Ljudi koji su širili ove laži o njemu su istinski Allahovi neprijatelji a takvi postoje i dan danas.

Iskušenja i pobjede

Uistinu iskreni daija mora da plati skupu cijenu za širenje poruke islama.

Jednoga dana jedna žena je hodala ulicama u predgrađu Meke. Dotužila joj je kriza koja je počela od kada se obznanio dolazak novog Allahovog Poslanika ( Muhammeda sallallahu 'alejhi ve sellem) nije joj se sviđalo to što sepozivalo da svi ljudi moraju biti samo muslimani i vjerovala je u sve laži koje su Kurejšije iznosili protiv Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem i odlučila je da napusti Mekku.

Kako je hodala, nekakav čovjek je počeo da hoda sa njom i upitao je kuda je pošla i njezine razloge zašto napušta Mekku. Ona reče: ” To je radi onog čovjeka, Muhammeda, on rastavlja porodice, iskorištava slabe i čini zlo u Mekki.”

Taj čovjek nastavi da hoda s njom. Govorio joj je o islamu i upitkivao je za njeno vjerovanje u lažna božanstva Kurejša. Približavajući se kraju razgovora ona ga upita za njegovo ime. On joj odgovori, međutim, ona to nije čula jasno pa ga opet priupita. On joj odgovori: ”Muhammed”.  U tom trenutku on sallallahu 'alejhi ve sellem posta razlog njezinog povratka u Mekku da živi životom islama kao muslimanka.
Kao što možemo vidjeti, šta god oni radili, oni koji dostavljaju Allahovu poruku će ipak biti pobjednici. A nagrada Gospodara svih svijetova nema granicu.

Čak i na ovome svijetu, oni će biti nagrađeni. Osvrnimos e na historiju i na sve poznate učenjake iz prošlosti i sadašnjosti, čija imena odzvanjaju svakim danom, poput imama mezheba i onih prije njih i poslije njih poput Buharije i ibn Tejmijerahimehumallah. Svi su bili mučeni, zatvarani i lažno optuživani. Allah je od njihovih imena učinio imena koja će se još mnogo vremena čuti i za njih će se svakodnevno doviti do Sudnjega Dana jer su podnosili iskušenja sa strpljenjem i ustrajnosti na istini.

Allah kaže:

وَجَعَلْنَا مِنْهُمْ أَئِمَّةً يَهْدُونَ بِأَمْرِنَا لَمَّا صَبَرُوا۟ ۖ وَكَانُوا۟ بِـَٔايَٰتِنَا يُوقِنُونَ ٢٤

24 Između njih smo Mi vođe određivali i oni su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na Pravi put upućivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali.

As-Sajda, 24

Nasuprot ovima, postoje oni koji će se predstavljati kao vođe i legende islama svoga vremena dok ih Allahovi neprijatelji reklamiraju. To su oni koji se predstavljaju kao odani muslimanima dok su ustvari nepokorni Allahu. To su oni koje nosi struja njihovog vremena, oni su ti koji izdaju muslimane, i oni koji iskrivljuju i mijenjaju islamska učenja kako bi ih prilagodili svojim potrebama.

Žive svoj život na takav način ali kada umru njihova imena će ih prestignuti do njihovih mezara. A ako ih neko i spomene nakon njihove smrti to će biti uz derogativne komentare i uvrede od muslimana. A to je ono što im je Allah odredio.

Istinski primjer

 

Istinski primjer imama koji je živio život iskušenja i koji je ubijen u svome vrhuncu je čovjek pod imenom Sulejman, ibn Abdullah, ibn Muhammed, ibn Abdulvehhab. On je bio unuk poznatog islamskog reformatora, Imama Muhammeda ibn Abdulvehhaba rahimehumullah.

Imam Sulejmanrahimehullah je najpoznatiji po svojoj knjizi ”Tejsiir El-Aziz El-Hamid”. Ovo djelo je bilo komentar na djelo svoga djeda” Kitabul tevhid”. Orginalna knjiga njegovog djeda i komentar unuka Sulejmana su zajedno prošireni, prevođeni i iz njih se podučavaju studenti širom Islamskog svijeta a i dalje.

Imam Sulejmanrahimehullah  je rođen 1200. godine po hidžri (1785. miladi) u gradu Direjh na Arapskom poluostrvu. Ovaj grad je bio poznat po znanju i kao stanište ljudi sa primjernim islamskim znanjem. Imam Sulejman je postao izuzetan student znanja Kur'ana, seneda i hadisa, fikha i usula(islamske naučne discipline), a bio je poznat i kao najbolji kaligrafa svoga vremena.

Citira se da je rekao: ”Poznajem prenosioce hadisa iz lanaca prenosilaca bolje nego što poznajem imena iz moga plemena.” Autor je drugih poznatih djela a bio je poznat po velikoj ljubomori prema Allahovoj vjeri kad god bi se zapostavila.

  1. hidžretske godine (1818. miladi) vladar Egipta, Ibrahim Paša, je izvršio invaziju na Direjh po zahtjevu Britanaca. Muhammed Ali Paša i njegovi sinovi su bili od britanskih agenata. Zahtjev o napadu na Direjh je bio zato jer su se po izvještaju Britanaca, stanovnici tog mjesta kod njih etiketirani kao ”vehabije”, spremali da napadnu britanski brod zajedno sa stanovništvom Kavasima (današnjim djelom Emirata).

Nakon nekoliko napada, stanovništvo nije imalo izbora nego da izabere između sigurne smrti i predaje Ibrahim Paši. Izabrali su da se predaju. Neki su iz straha od njega kasnije postali špijuni koji su odavali one koji su dovodili u pitanje njegovu vlast.

Od ljudi koji su proglašeni opasnošću po vlast Ibrahim Paše je bio i imam Sulejman.

Ibrahim Paša je uhapsio imama Sulejmanarahimehullah  i naredio da mu se sviraju muzički instrumenti zato što je znao da će mu to smetati, jer je Imam Sulejman rahimehullah čvrsto vjerovao u islam koji zabranjuje muzičke instrumente.

Nakon što ova metoda mučenja nije uspjela, Ibrahim Paša je naredio da razapnu imama Sulejmanarahimehullah  na lokalnom mezarju i da ispaljuju strijele u njega dok mu ne poderu svo meso.

Imam Sulejmanrahimehullah  je ostao čvrsto na istini iako je imao manje od 33 godine. Njegova djela se danas čitaju, studiraju i implementiraju kod miliona muslimana današnjice. Njegov ”Tejsir El-Aziz El-Hamid” je postao jedan od izvora tevhida za većinu islamskog svijeta današnjice.

Njegov otac, Abdullahrahimehullah, je bio živ u vrijeme kada se ovo dešavalo. Ibrahim Paša ga je doveo i hvalio mu se kako mu je ubio sina. Abdullah mu na to reče: ” Da ga nisi ubio, on bi umro”.

Ibrahim Pašu je zateklo nespremnog njegovo strpljenje i ustrajnost Sulejmanovog oca. Da se Allah smiluje imamu Sulejmanu, njegovom ocu i djedu i da nas ujedini sa njima na vrhovima Dženneta.

Ironično je da nekada vidimo da ljudi koji ne vjeruju u sljedeći svijet imaju čvršći stav prema svome nevjerstvu i ponosnije se toga drže kao da je to dio njihovog tijela i mesa, dok se oni koji se pozivaju da će biti stanovnici Dženneta većeg i od nebesa i Zemlje skrivaju i zrače strahom.

Osoba koja iskreno vjeruje mora da donijeti odluku da će ustrajati čak ako patnje i poteškoće dosegnu svoj vrhunac. Mora imati ustrajnost pa makar se oni oko njega i razbježali. Na takav način se dolazi do uspjeha na testu, na sličnom testu onome koga je Allah bio priredio svojim poslanicima.

 

Autor: Ahmad Musa Džibril 1424. god.
izvor: https://ahmadjibrilblog.wordpress.com/page/2/

Share on Facebook5